I Botica: Eko kao eho

Razbacivati se floskulama i izrekama u današnje vrijeme kada vapimo za barem približnim približavanjem svojim bližnjima, prijateljima ili biračkom puku nije odveć pametno niti može biti u konačnici povoljno. Ono što je za nekoga trenutno poželjno za veliku većinu, a svakim danom to vidimo, nije i ne može biti.

Statistički podaci o demografskom pustošenju RH a posebice ruralnih krajeva daje nam sa pravom reći da smo prešli rub. Tko može danas jamčiti da će nam naše mirovine koje danas primamo biti dostatne u neko dogledno vrijeme? Nitko, jer baza i osnova punjena proračuna RH na zdravim osnovama, je potencijalna radna snaga koja je anganžirana u cjelokupnoj širini.

Što znači, stvarati povoljnu poduzetničku klimu?

Ovdje svakako treba u startu odbaciti nekakvo podilaženje investitorima(stranim ili domaćim). Ne mogu se iz vizure dobro uhljebljenog stranačkog aparatčika primjetiti sve zamke koju nam ti isti predlažu kao nekakvo gotovo rješenje. A svima ostalima ostaje strepnja, jer u pitanje dolazi gola opstojnost. Koju očitu neki današnji akteri populistički zloupotrebljavaju na način da aktivacijom šireg sloja pučanstva, u svojoj samopromociji čine medvjeđu uslugu svima ostalima.

Kada pogledate kartu Europe može se primjetiti da se u samom njenom centrištu nalaze države Austrija i Švicarska sa neupitnim prirodnim ljepotama i parkovima prirode. Te zemlje, osim što su turističke destinacije, poznate po svojim zimskim odredištima, su i neupitno industrijske države. A kako znamo sve one približno rabe sličnu tehnologiju u proizvodnom procesu.

I koliko god se mnogi danas trudili ukazivati da je industrijska proizvodnja nespojiva i dijametralno suprotna naspram očuvanja okoliša, ona je jednostavno još uvijek najvažnija okosnica razvoja i prosperiteta jedne države. Dokaz tomu su gore navedene države.

Tako dolazimo do paradoksa.

Sa jedne strane pobornici očuvanja okoliša(razne zelene udruge i stranka Zelenih) gorljivo brane ekološko održivi razvoj a pri tom zaboravljaju, kako niti jedna od njih (nije ni Vlada?) nije uspjela u Hrvatsku uvesti ili makar olakšati poduzetničku klimu.
Koja bi suvremenom tehnologijom uspjela rješiti zbrinjavanje otpada i saniranje postojećih eko problema.

Ovako, zbirno na kraju izgleda da ni oni sami ne znaju kako i na koji način sa otpadom i tzv. teškom industrijom. Što dalje i od njih?

Ivan Botica/Hrvatsko nebo