Smrtonosni udarac Haaškom sudu

Tragična, ali časna smrt Generala Slobodana Praljka zadala je smrtonosni udarac Međunarodnom Kaznenom Tribunalu za bivsu Jugoslaviju (MKTJ), i općenito međunarodnom pravu i prvorazrednom bezobrazluku od kojeg će se zapadni pravni sustav teško – možda nikada – potpuno oporaviti. Sud koji ne poštuje ljudsku dimenziju hrvatskih branitelja ne može biti sud pravde, jer poštovanje prema dostojanstvu čovjeka je preduvjet pravde.

U svojoj nezakonitoj koncepciji, srukturi, i arbitrarnoj praksi, MKTJ je prihvatio kao osnovnu referencu Zajednički zločinački pothvat (ZZP). Međutim, u kontekstu presedana međunarodnog kaznenog prava, ta pravna teorija bez zločina agresije je besmislena, jer u biti ZZP je mens rea, t.j. animus zločina agresije.

U virtualnoj stvarnosti Tribunala, teorija ZZP-a trebala je zamijeniti zločin agresije i zločin protiv mira, jer Tribunal nema nadležnosti u pitanju agresije. Ta činjenica, sama po sebi, jasno nam pokazuje dijaboličnu ulogu Tribunala.

No, agresivni rat koji je vodila Srbija i Jugoslavenska Narodna Armija (JNA) protiv suverenih država Hrvatske i Bosne i Hercegovine jest najvećci jus cogens međunarodni zločin ab initio na nacčlu “kolektivne odgovornosti” zacrtanoj u Nurnberškoj Povelji. Ta kolektivna odgovornost ne može se primijeniti braniteljima u zakonskoj samoobrani od agresije. Suditi braniteljima i držati ih u istom zatvoru sa zločincima počiniteljima agresije duboko povređuje i ponižava ljudsko dostojanstvo hrvatskih generala, kao svih onih branitelja koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, odnosno zakonskoj obrani Domovine. Tu duboku uvredu, poniženje i nepravdu, General Praljak nije mogao preživjeti, izdahnuvši svoj zadnji krik žrtve/pravednika: “Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu osudu”.

Strast za pravdom i istinom i intelektualnim poštenjem veliki je izazov koji može imati duboke posljedice i odgovornosti. Potresna smrt Generala Praljka to alarmatno, ali istinski potvrđuje. Ovaj žalostan, tragičan primjer drskosti sile i arogancije moći, pravi je izazov slobodnim ljudima i institucijama koje su izgrađenena temelju vladavine prava, moralnih imperativa i bitnih vrijednosti zapadne civilizacije. To je izazov i duboka odgovornost svima onima kojima je povjerena “sveta dužnost” sačuvati vrjednote ljudskog dostojanstva, individualne slobode i državni suverenitet kao najsavršeniju društvenu instituciju, u kojoj čovjek pojedinac nalazi svoj mir, sigurnost i opstanak dostojan čovjeka.

Časni Generale, svoju knjigu „Peace at the Price of Justice i Human Dignity – Zajednički zločinački pothvat – što je to?“, koju je, već sada preminuli akademik, dr. Željko Horvatić, procijenio “dragocjenom”, posvetio sam Vama, t. j. “svima onima koji su časno pali da bi Hrvatska živjela“. U nju sam uložio mnogo truda, sve svoje znanje i iskustvo doktora međunarodnog prava, u nadi da bi Vam pomogao i usmjerio na pravi put da bi se oduprijeli “prodanim dušama” bez sudske savjesti i nepojmljivom međunarodnom licemjerju. Nažalost. Vaša “obrana” nije znala, ili nije htjela, ili, pak, možda nije smjela to iskoristiti. No bez obzira na moja nagađanja ili mozda krive pretpostavke, knjiga će ostati moj testament zahvalnosti i dubokog poštovanja Vama i hrvatskom narodu, čije korijene nosim i oživljavam.

Danas palim svijeću Tebi hrabri Generale, koji si časno pao da bi Tvoj narod živio i molim Gospodina ispod oltara “Gospe od Mira” u našoj hrvatskoj kapelici u Bazilici Nacionalnog Svetišta, ovdje u Wahingtonu, gdje su “zli ljudi” udruženi u pravom zločinačkom pothvatu, pod geslom:’ Ovdje nema pobjednika – Svi su jednako krivi’ w- zacrtali sada već razvikani Statut MKTJ i skrojili Vašu tragičnu, mučeničku, ali junačku sudbinu.

Vječna ti slava i hvala! Sućut obitelji i hrvatskom narodu.

dr. sc. Edward Slavko Yambrusic/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo