Fr. Petrov uvod u došašće

Vrijeme dolaska – Advent – vrijeme očekivanja

Advent je razdoblje od četiri nedjelje ili tjedna prije Božića. Riječ “advent” dolazi iz latinskog i lijepo je preveden s hrvatskim “došašće”, jer nas jasno upućuje na dolazak. Riječ je naravno o dolasku Isusa u ovaj naš materijalni, propadljivošću i nestalnošću, opterećeni svijet.

Kršćani se tako kroz četiri nedjelje došašća pripremaju, prije svega nutarnje, podsjećajući se tako na dublje i stvarno značenje Božića.Iako kažem kršćani, ipak OZRAČJE DOLASKA SVE ZAHVAĆA, bili oni toga svjesni ili nesvjesni, htjeli oni to ili ne htjeli priznati.

Ako naime naša duša nije urešena i okićena ništa nam neće pomoći okićeni bor, jer ne slavimo mi rođenje bora nego Spasitelja… Nadalje, ako nismo sebe uredili, kao dar Bogu i svojim bližnjima, ništa nam neće pomoći oni zamotuljci, koji mogu biti samo lažna zamjena onoga bitnoga. Tako bi se dogodilo, a to se i događa, da se slavi rođendan bez slavljenika, i da se dijele darovi bez darivatelja.

DVA SU, ODNOSNO TRI, ZNAČENJA DOŠAŠĆA…

Važno je da razmišljamo o tri značenja “došašća”, odnosno dolaska Isusova na koja moramo nutarnje biti pripravni i budni.

Prvi dolazak Isusov je onaj kada je došao u ovaj svijet rođenjem od Djevice, te kako je prošao zemljom čineći dobro ljudima i na kraju položio svoj život za naš spas.

Zatim je tu drugi njegov dolazak, iako u sebi na neki način riječ je još uvijek o prvom, jer je naime riječ o njegovu dolasku u naš život. Odnosno, kad mi u svom srcu stvorimo prostor za njegovo rođenje u nama. To je onaj naš spasonosni odgovor u vjeri na njegovo kucanje, jer kaže: Evo stojim na vratima i kucam…

I treći njegov dolazak, a u stvari drugi, je onaj njegov slavni dolazak koji iščekujemo na koncu vremena, a što spominjemo svaki put nakon riječi svećenika u svetoj misi: „Tajna vjere.“, kad odgovaramo: „Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujmo“.

Ovaj zadnji njegov dolazak je konačno iščekivanje i dovršenje svega, započetog prvim (i drugim) dolaskom, kad će doći kao Kralj i Sudac, za razliku od prvog kad je došao kao dijete i sluga.

PROČIŠĆENJE VOLJE OD SAMOVOLJE OČEKIVANJA…

Pozvani smo svaki put (u ovom vremenu) na pročišćenje volje od onog našeg sebičnog, opirućeg, prkosećeg, odgađajućeg…

Pročišćenje volje od samovolje naših iščekivanja i očekivanja, to je ono na što nas posebno potiče ovo liturgijsko vrijeme priprave, jer tko nije našao prostora za njega u svom srcu neće biti spreman ni za njegov dolazak u slavi…

Kucanje od vrata do vrata betlehemskih kuća trudne Djevice i njenog svetog muža Josipa, ponuda je Božja (i kucanje Božje na vrata svakoga od nas), da od svoga srca načinimo betlehemsku špilju…

Jer on se danas želi poroditi u nama, i traži takvo unutarnje ozračje, traži miris poklonstvenog tamjana (kojeg su mu donijeli Mudraci) u nama pohranjenog za njega…

… To bi bilo ispravno bdijenje i ispravno vrijeme!

MARIJA KOJA NOSI ISUSA I JOSIP KOJI KUCA DA MU (Isusu) OTVORIMO, to je ponuda Božja i prilika Božja, slika Boga koji ne odustaje od čovjeka: slika Boga koji ide od vrata do vrata i nudi sve potrebne usluge u paketu.

On nam dolazi prvi put (i drugi put) na način kojim ga možemo primiti, da bismo ga onaj drugi put (i treći put) mogli spremno i radosno dočekati (oslobođeni svakog straha)…

MARIJA koja ga (s Josipom) NOSI OD VRATA DO VRATA je KAO SPREMNO NAVIKAVANJE i priprema NA KRIŽ (koji također uključuje prihvaćanje): od kojeg svi lako bježe a bez kojeg nema spasenja…

Žalosno će (u konačnici) biti ono srce koje ga propusti vidjeti u tome paketu Božje darežljivosti.

ZATVORITI VRATA TRUDNOJ DJEVICI ZNAČI OTVORITI IH BJESNOME HERODU (koji je slika đavla)…

PRIHVATITI I PREPOZNATI paket Božje darežljivoti velika je radost bdijućih koji očekuju od života uvijek više, odnosno ŽIVOT SAM…

Misao radosti vedroga Neba koje se otvorilo i sišlo k nama rastjeruje svaku tamu, te ne dopušta opačini da prevlada vjetrovima zabluda… NAŠ BOG NIJE DALEKO OD NAS: njegova ponuda trajno vrijedi KAO NEMOĆ U KOJOJ JE SKRIVENA MOĆ…: …onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja…

MOĆ I SLOBODA DJECE BOŽJE U MOTRENJU BOGA KOJI DOLAZI U SKRIVENOJ MOĆI DJETETA U JASLICAMA…

Moć djece Božje je duševna sloboda i nutarnji mir koji svijet ne može dati

U moći djeteta rođenog u noći moć je djece Božje. Ondje, u poklonstvu, stječe se duševna sloboda i nutarnji mir.

DUŠEVNA SLOBODA: omogućuje mi činiti ono što Bog hoće od mene; ona znači također moći činiti ono što Bog hoće od mene; te ustrajati u tome, na tom putu.

Što trebamo učiniti da bismo prepoznali skrivenu moć i zadobili je, da bismo vidjeli i da bismo motrili  Boga???

SVE ŠTO ČINIMO trebamo činiti tako da bismo bili viđeni od Boga (JER BOG SVE VIDI), a ne da bismo bili hvaljeni od ljudi… Ljudska hvala je kao sapunasti mjehur na vjetru…

DA BISMO BILI SLOBODNI ZA BOGA MORAMO BITI SLOBODNI OD LJUDI… Zato se i događa na tom polju grčevita borba, jer se većina (i nesvjesno) trudi da nas nečim veže i uvjetuje: bilo krivnjom, bilo (lažnim) obzirom, bilo strahom, bilo pretjeranim brigama…

Da bismo vidjeli Boga moramo se odvojiti i pratiti njegovu zvijezdu u tišini (kao Mudraci), ili BITI MOTRITELJI vedrine Neba kod stada, izvan grada (kao pastiri)… Ne možemo pravo zapažati ako se ne odmaknemo… Tek kad ugasimo lažna svjetla (koja nas udaraju u oči kao reflektori) moći ćemo početi uočavati tamu koja nas pritišće…

U ODMICANJU OD LAŽNOG SJAJA POČET ĆEMO SE PRIMICATI PRAVOM SVJETLU…

Sjetimo se, Mudraci su vidjeli njegovu zvijezdu u obradovali su se radošću veoma velikom.

SVE DANAS U SEBI TREPERI

I SVE STVORENO NJEGOVU SE DOLASKU VESELI.

Petar Galić, OP

Hrvatsko nebo