Hrvatski jezik, njegova narječja i dijalekti

– Svakom Hrvatu je hrvatski jezik – materinski jezik. Čak i mnogi Hrvati koji generacijama mžive u stranim zemljama, oni koji govore od djetinjstva engleski, njemački, španjolski jezik i sl. te jezike ne nazivaju svojim materinskim jezikom već – hrvatski jezik kojim su govorili njihovi pradjedovi iako ga sami ne znaju.

Hrvatski jezik ima tri narječja od kojih je samo zapadnoštokavsko narječje standardizirano, i svako od ta tri narječja ima još na desetke dijalekata. Jednom jedan čovjek reče kakav smo to mi narod koji ne govori jednim istim jezikom već s tri narječja i na desetke dijalekata? Odgovor je dobio – da govorimo samo jednim istim jezikom bili bi smo
najobičnije pleme. Ta raznolikost narječja i dijalekata je najbolji dokaz da nismo pleme već nacija.

RODU O JEZIKU
(P. Preradović)

Po njemu te svijet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva.
Zato uvijek k njemu teži,
U njegovo jato hrli,
Oko njega mi se grli
I u čvrsto kolo veži
Pa ti neće vremeniti
Burni trijesi da nahude;
Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti!
Ljub’ si, rode, jezik iznad svega
U njem živi, umiri za njega!

Hrvatski jezik je prelijep svojom gramatičkom arhitekturom sa sedam padeža, s ijekavicom uz izričaj (ije) što ga čini nevjerojatno mekanim i pjevnim jezikom. Zbog tog (ije), ijekavski izgovor znatno je mekši i od ikavice i od ekavice. Hrvatski jezik je pravi El Dorado za pjesnike. I zato bi u Hrvatskoj trebalo održavati poetske večeri i tim večerima pridavati važnost na medijima. Poezija, naravno ona dobra je sami cvijet  svakog, pa tako i našeg hrvatskog jezika.

Sloboda je knjiga koju treba svaki dan čitati, ili lira s čijih struna treba
stalno slušati melodije. Sloboda se hrani dobrotom i plemenitošću,
a razara se ohološću, samoljubljem i drskošću.

Codex moralis croaticum (Hrvatski moralni kodeks)/Mile Prpa/Hrvatsko nebo