Istanbulska konvencija – mantre i razbijači mantri

Istanbulska konvencija – mantre i razbijači mantri

MANTRA: „Istanbulska konvencija mora se ratificirati, jer će samo njena ratifikacija spriječiti nasilje nad ženama“

RAZBIJAČ MANTRE:  Nasilje nad ženama neće se spriječiti nikakvim normativnim aktima, pa bili oni i nadnacionalne konvencije, nego sustavnim sprečavanjem nasilja, učinkovitijim radom sudova, projektima za osnaživanje žena, većim angažmanom i policije i centara za socijalnu skrb, mijenjanjem i običajnog prava, većim financijskim injekcijama sigurnim kućama.  

Što se normative tiče, Hrvatska već ima Zakon o sprečavanju nasilja u obitelji, pa i odgovarajući, vrlo precizan protokol za postupanje policije u slučaju nasilja u obitelji.

MANTRA: „Sve države EU moraju ratificirati Istanbulsku konvenciju“.

RAZBIJAČ MANTRE: EU države koje još uvijek NISU ratificirale Istanbulsku konvenciju su: Bugarska, Mađarska, Češka, Slovačka, Velika Britanija (još uvijek članica EU), Litva, Letonija, Luksemburg, Irska, Grčka, Mađarska, od ostalih zapadnih država Europe  – nečlanica: Lihtenštajn, Švicarska, San Marino,  Island… u medijima se vrlo prigodno uglavnom ne spominje, da se Istanbulska konvencija ne odnosi samo na zapadne zemlje, članice EU, i nečlanice EU, nego na sve zemlje Vijeća Europe, njih 47, a da od 47 članica, uz gore navedene zemlje, ostale države koje nisu ratificirale konvenciju su, između ostalih: Albanija, Armenija, Azerbajdžan, Moldova, Rusija, Makedonija, Ukrajina…

EU MANTRA: „Istanbulsku konvenciju svaka od država mora primjenjivati u cijelosti“.

RAZBIJAČ MANTRE: Netočno. Postoji mogućnost svakoj od država da izrazi određenu rezerviranost/ogradu(„reservation“) i neke članke ne primjenjuje. Primjenu određenih članaka Istanbulske konvencije već su otklonile sljedeće države: Andora, Cipar, Češka, Danska, Finska, Francuska, Njemačka…     

MANTRA: „Istanbulska konvencija nema nikakve veze s genderističkom agendom“.

RAZBIJAČ MANTRE: Netočno, Istanbulska konvencija upravo promovira genderističku agendu, kao društveni konstrukt, ona daje preciznu definiciju „roda“, kao društveno stvorene uloge, ponašanja, aktivnosti i atribute, koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.   

KONTROVERZA: Članak 2. Istanbulske konvencije

1. Ova Konvencija primjenjivat će se na sve oblike nasilja nad ženama, uključujući i nasilje u obitelji, koje nerazmjerno pogađa žene.

 2. Potiču se stranke da primjenjuju ovu Konvenciju na sve žrtve nasilja u obitelji. U primjeni odredaba ove Konvencije stranke će posvetiti posebnu pozornost ženama žrtvama rodno utemeljenog nasilja.

Razmatrajući sadržaj ovog članka, utvrđuje se da je obiteljsko nasilje primarno ženski problem, a ne neželjeni društveni fenomen protiv kojeg se treba boriti, a također se iščitava da se Konvencija može ratificirati ne obraćajući pozornost na muške žrtve obiteljskog nasilja.

Mizandrija?

Sandra Gabrilo-Paragraphilia/Hrvatsko nebo