Sanader je izdao i uništio Tuđmanovu ostavštinu

Prije oko pola godine svjedočio sam pred Hrvatskim narodnim kazalištem neobičnom prizoru. Na repertoaru je bio Krležin Vučjak u režiji Ivice Buljana. Pred kazalištem sam prvo čuo jednu ženu kako pomalo kreštavim glasom nekome viče: ”Neka vas bude sram! Može vas biti sram! Sve ste pokrali”. Kad sam malo bolje pogledao vidjeh korpulentnog Ivu Sanadera kako se s nelagodom smješka i užima ramenima pred sitnom ženicom koja je stalno vrtjela u krug tu svoju optužbu o sramoti i lopovluku. Vidjelo se da je nekoć prepotentnom premijeru neugodno, jedina obrana koja mu je na um padala bilo je nesuvislo ponavljanje: ”Unutra, gospođo, unutra je primjerenije mjesto za vaš nastup!”. Htio je valjda reći da gospođa radi scenu bez veze, glumata.

Ovih dana u javnost je konačno procurila arbitražna odluka u slučaju Ina-MOL. Iz nje je razvidno da UN-ov arbitražni sud u Ženevi drži da je presuda Ivi Sanaderu nevjerodostojna i da je, zapravo, cijeli proces koji se vodio (i vodi) protiv njega namješten. Težu pljusku od međunarodnih institucija naše pravosuđe teško da je moglo dobiti. Međutim, treba priznati da su primjedbe u arbitražnoj odluci na mjestu. Ježić je krajnje nevjerodostojan svjedok, osim toga već pet godina nije vratio pet milijuna eura koji su navodno preko njega trebali biti transferirani Ivi Sanaderu na ime mita. Drugo, snimka Sanadera i Hernadija u jednom zagrebačkom restoranu uistinu nije dokaz ni za što, a postoje i sumnje da je dijelom montirana. Osim toga, sam Sanader bi bio idiot i nesposobnjaković ako od deset milijuna eura obećanog mita ne bi inkasirao ni jedan euro.

U više sam navrata pisao o tomu kako je dio procesa Sanaderu koji se tiče Ine neuvjerljiv i djeluje namješteno. Tako da me ni konstatacije u arbitražnoj odluci nisu iznenadile, međutim zabrinjavajuće je koliko često veliki pravosudni slučajevi u Hrvatskoj izgledaju tako. Na kraju kad se javnost izmori, rijetki su koji uopće znaju oko čega je spor uopće počeo. No, znači li to da možda Sanader nije kriv, da mu nije ni trebalo suditi? Ne, naravno da ne! Sanader je i te kako kriv, samo vjerojatno ne zbog onoga zbog čega ga sude. U slučaju same Ine Sanader je, ako je štogod i mutio, tek epizodni igrač, nitko važan. No, kako se to zamršeno klupko nikada neće ni raspetljavati jer bi na površinu mogli izbiti neki detalji o ”nedodirljivima”, Sanader dobro dođe kao ”moneta za potkusurivanje”.

Prava Sanaderova krivnja

Prava Sanaderova krivnja na drugoj je strani: on je izdao i uništio Tuđmanovu ostavštinu, Milorada Pupovca promaknuo u vrhovnog arbitra i sivu eminenciju Republike Hrvatske, za nešto sitnog ćara dopustio potiskivanje autentične kroatocentrične elite i pozicioniranje stare jugocentrične elite na sve bitne pozicije u društvu itd. Ukratko, Sanadera je bilo primjerenije optužiti za veleizdaju nego za muljanje oko Ine. Što ne znači da on oko Ine nije muljao, već da su dokazi s kojim se kojim se ide na njega kao stvoreni da ga se oslobodi krivnje.

Na žalost, za ono čime je uistinu naškodio Hrvatskoj Sanaderu nikada neće biti suđeno, kao ni Stjepanu Mesiću i mnogim sličnim živopisnim likovima hrvatske političke scene s početka 21. stoljeća. Ovi pak procesi koji se vode protiv njega, bojim se, neće završiti dobro. Tko zna, možda mu na kraju svi mi kao porezni obveznici još budemo plaćali odštetu za maltretiranje po sudovima, duševne boli i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

Kako vrijeme više prolazi, Sanader mi se sve više čini kao zakonomjerna pojava hrvatske politike, kao stalni lik koji stupa na scenu kada god Hrvatsku treba spriječiti da krene pravim putem naprijed. Koliko god bio različit, i Božo je Petrov u jednom trenutku igrao tu ulogu. Svojim manevrima spriječio je preporod tuđmanovskog HDZ-a. Od raspleta priče oko Agrokora ovisit će hoćemo li i Andreja Plenkovića pribrojiti takvim likovima. A ona kreštava ženica ispred kazališta s početka teksta opet će biti u prilici da sipa osude negdje drugdje osmišljene i pomno planirane. Onako iz srce i ne sluteći da samo igra namijenjenu joj ulogu. Ulogu ogorčenog ”naroda” koji traži ”Pedra”.

dr. sc. Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hrl /Hrvatsko nebo