D.Bašić: Bakir ponovo huška i prijeti, huška, prijeti i besramno laže o nekažnjenim zločinima nad Hrvatima BiH

 

Iznova se Bakir oglasio sa velikobošnjačkih govornica koje mu služe da sije prijetnje i izriče besramne laži ali i da opravdava zločine i niječe ih i to sistematski provođene zločine

…(…)

“Mi smo se sistematski suprostavljali činjenju zločina,  a druge strane su ih sistematski  ohrabrivale. Tu leži taj balans u našu korist i naša ogromna moralna pobjeda koju također pokušavaju kroz vrijeme uzeti”, rekao je Izetbegović te naglasio kako je “na BiH izvršena agresija s ciljem podjele ove naše lijepe domovine”.

“Posebno je to izraženo ovdje u Hercegovini i ovaj su prostor željeli podijeliti. To i danas neki imaju u glavama, ali nisu uspjeli tada a poručujemo im da neće u tomu uspjeti nikada. 4. korpus se tada našao u procjepu dva agresora, jednog s istoka i drugog sa zapada. Nigdje taj uski procjep nije bio bliže spajanju linija agresora kao ovdje. Svodio se na nekoliko stotina metara. Cilj je bio ovaj prostor uzeti i podijeliti, osigurati uvjete za istrebljenje Bošnjaka i svih onih koji vole BiH”, rekao je bošnjački plan Predsjedništva. …(…)…

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/11/17/nove-prijetnje-ratom-zestoki-ratnohuskacki-govor-bakira-izetbegovica-u-mostaru-bit-ce-rata-ne-izazivajte-nas/

 

 

NEKAŽNJENI ZLOČINI

ALIJINE  TZV. ABIH I MUDŽAHEDINA 

 

Ovaj portal je u više navrata reagirao na laži Bakira koji ni malo srama nema,no morat ćemo ponovo reagirati .Pred  Vama je video koji je uradila za ovaj portal Vedrana Spadoni Štefanić  sa prikazom zločina koje su počinili pripadnici Alijine  tzv.Armije BiH

 

 

Video je urađen na osnovu Mape zločina koju je za  portal Hrvatsko nebo uradio gospodin Mirko Klarić tajnik udruge HPD Dr. Rudolf Horvat 

 

 

Da pobrojimo zločine  poslužit će nam i  Priručnik general-pukovnika Slobodana Praljka 

 

41.
ZLOČINI KOJE SU POČINILI
NEKI PRIPADNICI A BiH
(MUSLIMANSKE SNAGE)
NAD HRVATIMA U BiH
1991. – 1995.

ČINJENICE

KOMENTAR general -pukovnik Slobodan Praljak :

Ima tome više od par godina kako sam zamolio uglednog novinara HTV-a da pogleda koliko puta je ta „TV KUĆA“ u svojim emisijama spomenula riječ „AHMIĆI“, a koliko riječ „TRUSINA“?

Nekoliko dana kasnije dobio sam odgovor:

„AHMIĆI“ – 998 (devet stotina devedeset i osam) puta, „TRUSINA“ – 2 (dva) puta.

„TRUSINA“ 2 ‰ (dva promila) u odnosu na „AHMIĆE“.

U oba sela u BiH dogodio se zločin. Istoga dana, istoga mjeseca, a i godina je ista.

U Ahmićima je vođena borba i još se ne zna koliko je ubijenih vojnika i koliko civila.

DEN HAAG: „U Ahmićima najmanje 33 (trideset i tri) civila.“

U Trusini 23 (dvadeset i tri) nenaoružanih – civila i nekoliko vojnika koji su se predali.

U Ahmićima su ubijeni Muslimani, a u Trusini Hrvati.

A HTV iz Zagreba izvješćuje o Trusini 2 ‰ u odnosu na Ahmiće.

Poremećeni komunistički sadomazohizam?

Ne kažem „Ratni zločin“ nego „Zločin u ratu“, za oba slučaja.

Nije li ovakav nesrazmjer spominjanja jednog i drugog zločina u ta dva sela na HTV-u (isti je nesrazmjer i u ostalim medijima), bjelodan dokaz poremećaja u istraživanju istine?

To je tako veliki poremećaj da ga možemo usporediti samo s iskrivljavanjima činjenica koje smo vidjeli u fašističkim, nacističkim i komunističkim društvima i državama.

Takvo istraživanje služi samo tome da se „ISTRAŽIVAČI“ održe na položajima na kojima su bili desetljećima i proizvodili istine koje su i dovele do sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

To ljudsko smeće ima svoju devizu:

„Zadržimo spoznaju na razini koja

Nam omogućuje da ostanemo na

Položajima na kojima možemo

Proizvoditi istinu koja nas održava … !

Reproducirajmo se u beskonačnost!

O ostalim pitanjima drugom zgodom“.

Osam puta više Hrvata ubili su neki pripadnici A BiH u agresiji na HVO – posebno u 1993. godini, nego što su neki pripadnici Hrvatskog naroda ubili Muslimana.

KOMENTAR general -pukovnik Slobodan Praljak :

Realan broj stanovnika u navedenim općinama u vrijeme zločina počinjenih nad Hrvatima nije bio veći od 180.000 (sto i osamdeset tisuća), jer je veliki broj ljudi izbjegao na samom početku rata u BiH i jer je ekonomskih emigranata bilo više od 12 % populacije.

Ako na 180.000 stanovnika imate 1.200 ubijenih civila i zarobljenika, onda je to kao da:

1. U Francuskoj imate 400.000 ubijenih civila i zarobljenika;

2. U Velikoj Britaniji imate 400.000 ubijenih civila i zarobljenika;

3. U Americi imate 2.000.000 ubijenih civila i zarobljenika.

PITANJE general -pukovnik Slobodan Praljak :

Možete li zamisliti socio-psihološko stanje tih naroda i socio-patologiju ponašanja grupa i pojedinaca?

 ……………………………………..

OPĆINE U BiH U KOJIMA SU NEKI PRIPADNICI A BiH (MUSLIMANSKE
POSTROJBE) POČINILI ZLOČINE NAD HRVATIMA

…………………………………

OVOM PREZENTACIJOM OBUHVAĆENO JE 1147 ŽRTAVA KOJE SU NEKI PRIPADNICI A BiH
UBILI.

OVO NISU KONAČNI PODACI O ŽRTVAMA NAD KOJIMA SU NEKI PRIPADNICI A BiH POČINILI
RATNI ZLOČIN.

ZA IZRADU OVE PREZENTACIJE KORIŠTENI SU SLJEDEĆI IZVORI:

– Knjiga: „RATNI ZLOČINI MUSLIMANSKIH VOJNIH POSTROJBI NAD HRVATIMA BOSNE I
HERCEGOVINE“, Izdanje: CPD – Sarajevo, 1997.;

– Knjiga: „ZLOČIN S PEČATOM – Genocid i ratni zločini bošnjačko-muslimanskih snaga nad Hrvatima BiH 1992. – 1994. godine“, Autor: IVICA MLIVONČIĆ, drugo prošireno i popravljeno izdanje, Mostar, 2001. godine;

– Knjiga: „VITEŠKA RATNA KRONIKA“, u izdanju: HKD „NAPREDAK“, Vitez, 2001. godine;

– Referat: „STRADANJE HRVATSKOG NARODA U BiH U POSLJEDNJEM RATU“, Autor: odvjetnik mr.sc. M.ŠKOBIĆ;

– Knjiga: „ZA PRAVEDAN MIR – Biskupski ordinarijat Mostar u ratnoj drami 1990. – 1994.“, Izdanje: Teološki institut Mostar, Priredio: Ante Luburić, Mostar, 1995. godine;

– Knjiga: „SREDNJA BOSNA: ne zaboravimo HRVATSKE ŽRTVE 1941.-50./1991.-95.“, Autor: Prof. mr.sc. Vjenceslav Topalović, Zagreb, 2001. godine;

– Istražiteljski tim Slobodana Praljka

 

 

https://hrvatskonebo.org/hercegbosna/2017/07/19/prirucnik-general-pukovnik-slobodan-praljak-41-zlocini-koje-su-pocinili-neki-pripadnici-a-bih-muslimanske-snage-nad-hrvatima-u-bih-1991-1995/

 

Od svih zločina jedan se ipak ističe. Počinjen je u Grabovici. Nitko od ubijenih nije bio naoružan niti je u Grabovici bilo bojovnika HVO-a ni  ratnih operacija. Zločin se pokušalo prikriti paljenjem i pretpostavlja se bacanjem tijela u Neretvu. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci samo 16 osoba i to većinom djelomično . Obitelji stradalih i dalje će se pitati gdje su tijela njihovih najmilijih

Prema obdukcijskom nalazu na Patološkom odjelu KBC Firule u Splitu, iskazima svjedoka i naknadnoj rekonstrukciji događaja, zaključeno je da je većina žrtava ubijena na veoma svirep način kao da su ubojice izašle iz horor filmova .

Sa svrhom skrivanja dokaza o učinjenom masakru, osim zapovijedi da se leševi pobacaju u Neretvu, neki od najviših časnika tzv. ABiH su zatražili da se pogube i dvojica dječaka, svjedoka zločina kako bi se zločin prikrio. O tome govori u svojoj izjavi za sarajevski tjednik “Dani” od 24. listopada 1997. godine i Ramiz Delalić-Ćelo:

“…Onda sam njih dvojicu stavio u auto i poveo u Zukinu bazu u Donju Jablanicu. Ispričao sam im sve što sam čuo od dječaka. Tu su bili: Sefer Halilović, Zuka, Vehbija, Zićro, Bilajac, Nihad Bojadžić, Zukin zamjenik… Pojedinci su rekli da djecu treba ukloniti, da se ne bi saznalo za ofenzivu. Bio sam kategoričan: djecu treba poslati ujaku i ujni i skloniti ih na sigurno. Neću da kažem ko je dao takav prijedlog za djecu, jer sam i to rekao u svojoj izjavi Upravi vojne bezbjednosti.”

O zločinu u Grabovici kojega smo izdvojili  iz ovih većinom neprocesuiranih i nekažnjenih zločina više možete pročitati ovdje

 

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/09/10/daran-basic-grabovica-zlocin-cenzurirano-nekaznjeno-zaboravljeno/

 

Slike generala Praljka nam mogu uklanjati. Mogu nas prijavljivati i blokirati. A mogu li istinu o zločinima ukloniti? Mogu li istinu o katoličkim Crkvama koje su devastirali pripadnici tzv. ABiH ukloniti izbrisati i prijaviti? Mogu ako su neljudi i nesoj.

Hoće li itko odgovarati za ovo po zapovjednoj ili bilo kakovoj odgovornosti.

Hoće li i jedan sud ovo procesuirati kada je već general Praljak bio odgovoran po zapovjednoj odgovornosti i za granatiranje i rušenje džamija valjda je netko odgovoran i za rušenje vjerskih objekata Hrvata katolika u BiH

Hoće li se nekada u hrvatskim tiskovinama pojaviti ove slike ili će nas i nadalje zasipati samo slikama srušene džamije u Ahmićima

Hoće li Index i Novosti ovo objaviti dok se “zalažu za pravdu” ?

Hoće li Teršelička i NVO opskurne  postaviti upit bošnjačkim vlastima o ovome?

Hoće li naši saborski zastupnici insistirati da se i ovo kazni. Hoće li HRT posvetiti  nekoliko minuta ovome

Neće poštovani prijatelji. Ali ostalo je nama.

Da i objavljujemo i dijelimo  i širimo istinu i sam general Praljak nam je to poručio :

“PIŠITE!  PIŠITE POIMENCE!”

Za uredništvo Hrvatskog neba Daran Bašić

 

42. SRUŠENE I OŠTEĆENE KATOLIČKE CRKVE I VJERSKI OBJEKTI U BiH U RATU 1991. – 1995. SRUŠENO I DEVASTIRANO OD NEKIH POSTROJBI A BiH

ČINJENICE

Intervju Gorana Milića i predsjedavajućeg Predsjedništva gosp. Sulejmana Tihića
Mjesto: Slavonski Brod
Ante Prkačin – Domaćin
Član Hrvatskog narodnog vijeća BiH – Petar Jozelić
Veleposlanik BiH u Zagrebu – Zlatko Dizdarević
Šefica kabineta predsjednika Predsjedništva BiH – Sehada Kolenović
Predsjednik Predsjedništva BiH – Sulejman Tihić

Predsjedavajući Predsjedništva BiH

• Tihić: Terorizam u BiH, nikada u BiH nije počinjen niti jedan teroristički čin, međunarodne snage, civilne i vojne postrojbe u BiH od Daytonskog sporazuma, nikada niko, na onom dijelu barem gdje je bila Armija BiH, a i u cijeloj Bosni u krajnjem slučaju nikada nitko nije bacio kamen na stranca, stranog vojnika, na međunarodnog predstavnika, a kamoli da je pucao ili nekoga povrijedio.

• Tihić: Da li postoji leglo terorizma u Bosni, možda postoji u Njemačkoj, možda postoji u Hrvatskoj, no to su sve samo pretpostavke.

• Tihić: Bosna i Hercegovina je, Bosanski narod, ako se asocira na Bošnjački narod, su najveće žrtve u prošlom ratu. Oni su pretrpili najveće i najviše ih je ubijeno, nikada nismo posegli za odmazdom , nikada nismo posegli za osvetom. I kada se desila Srebrenica u Bosni i Hercegovini, nije bilo odmazde i osvete. Nikad se nismo koristili terorizmom kao metodom borbe. To je suprotno našem biću, suprotno politici koju mi vodimo u BiH. Tako da, mislim da su to uglavnom političke špekulacije, da BiH nije pogodno tle, bosanski muslimani, oni su europski autohtoni narod, oni nemaju te sklonosti, to je narod koji je naučio na jednu toleranciju, uvažavanje drugoga i drugačijega, to je rat pokazao, uostalom tamo gdje su bili bošnjaci u jačini ni jedna ni crkva nije srušena, znate. Tamo bogami na drugim područjima u republici srpskoj znate da je sve srušeno, pa tamo gdje je bio HVO, također uglavnom.

Tihić: Tada na onom samom početku i BiH i Hrvatska bile su izložene agresiji, da bi se kasnije neke stvari promjenile kada su neki htjeli da se pridruže Miloševiću u podjeli Bosne. U Hercegovini je nažalost došlo i do sukoba, nešto i u Srednjoj Bosni. To su otprilike one teritorije koje su po nekom Karađorđevskom sporazumu trebale da pripadnu Hrvatskoj, ali tu su bili sukobi uglavnom.

***

KOMENTAR General-pukovnika Slobodana Praljka :

Dva su pitanja

1. Da li gospodin Sulejman Tihić laže?
( LAŽ – svjesno zanemarivanje činjenica)

2. Da li gospodin Sulejman Tihić ne govori istinu?
( Zbog toga jer ne poznaje činjenice)

A uz drugo pitanje treba nam odgovor – kako to da član Predsjedništva BiH, predsjednik SDA – najjače bošnjačko – muslimanske stranke ne poznaje činjenice ?!

A činjenice su :

1. Njegov i njihov vođa je u “Islamskoj deklaraciji “ – političkom projektu “tolerantnog naroda“ napisao: “ Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, Islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području. Nema dakle laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije”.

2. I taj je ideološko – politički projekt jednog od tri ravnopravna naroda u BiH tiskan u više od 200.000 primjeraka, 1990. godine.

3. On je i oni su pokušavali sklopiti “Historijski sporazum” između Muslimana i Srba o ostanku BiH u Jugoslaviji a da pritom Hrvate nisu niti spominjali, niti pitali, kao da ih nema.

4. On je, Alija Izetbegović, grmio na predizbornim skupovima “građanska država ili građanski rat”, kako to prenosi “Oslobođenje” iz 1990. a sve to u skladu s tezama “Islamske deklaracije”.

5. On je i oni su JNA smatrali snagom koja će BiH (čitaj Muslimane) spasiti od rata i onda kada je ta brahijalna sila ubijala i palila diljem Hrvatske.

6. On je, Alija Izetbegović, Tihićev Parteigenosse, sela Uništa i Ravno, kada su ih popalili JNA rezervisti i ini Ravnogorci, smatrao hrvatskim problemom.

A zašto ?

Zato jer je u tim selima, teritoriju BiH, živjelo hrvatsko življe. Taj atak, ta agresija, to paljenje i ubijanje u tim selima BiH, za te ustavno – pravne stručnjake nije početak agresije na tu zemlju – BiH. “To nije naš rat” – reći će Predsjednik Predsjedništva A. Izetbegović i početak rata u toj zemlji datirati u onaj dan kad JNA napadne njega u Sarajevu.

7. Pet stotina oficira (časnika) Tihićeve vojske ( A BiH ) “koja nikad nije posegnula za osvetom “ (BLAGI BOŽE!!), uredno je, u okviru viših komandi moralnih normi kojima se u ime naroda diči Sulejman Tihić, sudjelovalo u agresiji JNA na Hrvatsku, kao pripadnici te vojske. Te su oficire osjećaji i spoznaja pravde proželi tek onda kada je JNA, vojska kojoj su tako revno služili u vrijeme napada na Hrvate u Hrvatskoj i BiH, počela masovno bombardirati njihove kuće i ubijati njihove bližnje.

I tada, tek tada, prešli su u A BiH i postali saveznici uvijek regularnom HVO-u.

8. Ti su politički vođe, tada MUSLIMANSKOG NARODA, primili u regularne postrojbe svoje A BiH 2.700 mudžahedina. Ostalih 2 – 2.5 tisuće “božjih ratnika” samostalno su zastupali ideje Bin Ladena, širili su ideje humanog ratovanja, i cijela je vojska klicala Allahu ekber u ime BiH i jednakopravnosti njenih naroda. Poginuli su postajali šehidi. A sve to u okvirima Ustava BiH, ravnopravnosti i suverenosti naroda Hrvata, Bošnjaka i Srba.

9. Gospodin Tihić, u skladu sa svojim spoznajnim mogućnostima, nema pojma tko je i kako i kada ubio 1.147 (tisućustočetrdesetsedam) civila i zarobljenih vojnika HVO-a, u 21 (dvadeset i jednoj ) općini Središnje Bosne i Hercegovine. I tako dalje i tome slično.

A gospodin Tihić, nakon što je prošao srpske kazamate, utočište našao u Hrvatskoj, u Rijeci i uz svesrdnu pomoć hrvatskog vodstva, pomagao opstanku A BiH i onda kada joj je glavni protivnik postao HVO.

To je tome tako !

Pisac bi ovih redaka sada mogao naširoko razglabati o mislima i spoznajama Aristotela i Platona, Hegela i Kanta i Tome Akvinskog, mogao bi tražiti rješenje “ Opće zagonetke “ u okviru kvantne mehanike i Heisenbergovog načela neodređenosti, teorije determiniranog kaosa i Drugog zakona termodinamike (A I PRVI JE ZAKON VAŽAN I ZNAČAJAN), a NEWTON i MAX WEBER, Starčević i KONRAD LORENZ, ne bi se smio zaobići ni FREUD i njegovo bratstvo….

I sve to bi trebalo krčkati na laganoj vatri u loncu i lagano podgrijavati tangentama i lukovima dijalektičkog materijalizma, uz dodavanje velikih misli Stipe Šuvara, Predraga Matvejevića i inih nastavljača “ Kratkog kursa SKPB-a”.*

A sve to na kraju vodi tome da se obična mala, jadna istina izgubi u opsjeni lažne pameti.

A o čemu se zapravo radi ?

Gospodin Sulejman Tihić po svemu sudeći je uljuđena i prostojna osoba i ja tog čovjeka nikako ne želim uvrijediti.

Ali:

Ono što je gospodin Tihić izrekao jest laž, i vulgarna i bezočna, hladna i smišljena. Laž!

Gospodin Sulejman Tihić laže, on laže vulgarno, bezočno, hladno i smišljeno. On je, gospodin Tihić, član Predsjedništva BiH, tog dana, na tom mjestu, pred hrvatskim novinarima, izvadio svoga pišu iliti svoje pišalo i popišao se na ČINJENICE !

TIHIĆ TAKO

Nije za ne shvatiti i ne razumijeti čovjeka, glavnog predstavnika jednog od tri naroda koji obitavaju u BiH. Ali Hrvati i svi podskupovi tog naroda; političari, povjesničari, intelektualci, (pošteni i nepošteni), novinari, akademici, radnici i seljaci i studenti, umjetnici, istinoljupci, ljudi od vjere i nauka vjere, europejci, udruge razne, trideset tisuća raznih nevladinih udruga šute…

Svi šute !

Nerazumljivo i jadno, udvornički i gospodski šute.

Šute s osjećajem nerazumljive povijesne krivnje.

Kukavički šute.

…………*SKPB – Svesavezna Komunistička Partija Boljševika

PODRUČJE MOSTARA I JUŽNE HERCEGOVINE

MOSTAR, župa sv. Petra i Pavla – župna crkva sv. Petra i Pavla i franjevački samostan . Crkva je višestruko devastirana od strane JNA i VRS, a 12.05.1993. god. u samostan je ubačena eksplozivna naprava koja je počinila najveću štetu, a od travnja do početka listopada 1993. godine pripadnici muslimanskih snaga ispalili su na samostan i crkvu dvadeset i sedam granata različitog kalibra

JABLANICA, župa Jablanica – župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Uz sakristiju eksplodirala je 21.12.1992. god. eksplozivna naprava koja je oštetila crkvu, a od 20.03.1993. godine područje župe je pod nadzorom muslimanskih snaga

 

 

KONJIC, župa KONJIC – župna crkva sv. Ivana Krstitelja i franjevački samostan

 

 

 

 

 

BISTRICA, župa Bistrica – župna crkva sv. Terezije i župna kuća. Tijekom srpnja i kolovoza 1993. godine crkva je izravno pogođena topničkim projektilom i unutrašnjost je u cijelosti devastirana.

 

 

 

BISTRICA, župa Bistrica – kuća časnih sestara Kćeri Božje ljubavi. Kuća je u potpunosti opljačkana i spaljena

 

 

 

BISTRICA, župa Bistrica – grobljanska kapela i groblje. Kapela je devastirana, a groblje teško oštećeno

 

BRISTOVI, župa Bugojno – filijalna crkva i groblje. Crkva je demolirana, ostali su samo zidovi, a groblje je uglavnom uništeno.

 

 

 

BUGOJNO, župa Bugojno – župna crkva sv. Ante Padovanskog. Pripadnici muslimanskih postrojbi podmetnuli su eksplozivnu napravu koja je uništila vitraje i vanjski zid.

 

 

 

 

BUGOJNO – ČAUŠLIJE, župa Bugojno – grobljanska kapela sv. Mihovila i groblje. Kapela je opljačkana i teško oštećena, a sve nadgrobne ploče su porušen

 

 

 

 

DONJA RIČICA, župa Skopaljska Gračanica – grobljanska
kapela. Kapela je opljačkana i devastirana

 

 

 

 

DONJA RIČICA, Petnaestak nadgrobnih spomenika je porušeno.

 

 

 

BUGOJNO, župa Bugojno – grobljanska kapela sv. Ivana Krstitelja i groblje. Kapela i groblje je teško oštećeno i srušeno je oko 180 nadgrobnih ploča.

GRAČANICA-HUMAC, župa Skopaljska Gračanica – filijalna crkva Srca Marijina. Crkva je tijekom 1993./94. godine demolirana, a 14.07.1996. godine spaljena je unutrašnjost crkve. S groblja su odneseni nadgrobni križevi.

 

 

DONJI VAKUF, župa Bugojno –filijalna crkva. Nakon što je A BiH preuzela nadzornad tim područjem eksplozivnom napravom oštećena je unutrašnjost crkve.

 

 

 

 

 

DRVETINE, župa Bugojno – filijalna crkva sv. Ante Padovanskoga. Crkva je spaljena i sve oko nje je u potpunosti uništeno tijekom 1995. godine.

 

 

 

 

GLAVICE, župa Glavice – župna crkva Srca Isusova i župna kuća. Crkva je u potpunosti opljačkana, a župnu kuću su opljačkali i dijelom spalili.

 

 

 

 

 

GORNJA RIČICA, župa Skopaljska Gračanica – grobljanska kapela. Kapela je uništena, a groblje lakše oštećeno.

 

 

 

 

 

GLAVICE, župa Glavice – grobljanska kapela i groblje. Kapela je u potpunosti uništena, a nadgrobni spomenici su

 

 

 

GRAČANICA-HUMAC, župa Skopaljska Gračanica – filijalna crkva Srca Marijina. Crkva je u potpunosti opljačkana i devastirana, a župna kuća je opljačkana i spaljena

 

 

GORNJI VAKUF/USKOPLJE, župa Gornji Vakuf – župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i župna kuća. U vremenu od 23.10.1992. do 31.12.1993. godine teško oštećena granatiranjem

 

 

 

GORNJI VAKUF/USKOPLJE, župa Gornji Vakuf – dom sv. Ante. Dom sv. Ante je granatiran i spaljen 05.02.1993. godine

 

 

 

GRAČANICA-HUMAC, župa Skopaljska Gračanica – župna crkva Prečistog Srca Marijinog. Crkva je u potpunosti opljačkana i devastirana, a župna kuća je opljačkana i
spaljena.

 

 

GRAČANICA, župa Skopaljska Gračanica – kuća časnih sestara Služavki malog Isusa. Kuća je opljačkana i spaljena.

 

 

 

 

GRNICA-TREBARE, župa Bistrica – grobljanska kapela i groblje. Kapela je djelomično devastirana

 

 

KANDIJA, župa Kandija – župna crkva sv. Ilije i župna kuća. Crkva je teško devastirana, a župna kuća je u potpunosti spaljena zajedno s knjižnicom u kojoj se nalazilo 8000 knjiga.

 

 

KANDIJA, župa Kandija – grobljanska kapela i groblje “Grabovi”. Kapela i groblje su djelomično oštećeni

 

 

 

 

KANDIJA, Teška oštećenja su počinjena na grobnici kandijskih svećenika

 

 

 

 

KRUPA, župa Bistrica – kapela i mjesno groblje. Kapela je devastirana, a 01.03.1993. godine teško je oštećeno groblje, te ponovo 1996. godine.

 

 

LENĐEROVINA, župa Bugojno – grobljanska kapela i groblje. Kapela i groblje su jako devastirani.

LUŽANI, župa Skopaljska Gračanica – grobljanska kapela i groblje. Kapela i groblje su lakše oštećeni.

 

PAJIĆ POLJE,župa Skopaljska Gračanica– kapela i groblje. Kapela je u potpunosti opljačkana skinut je i krov

 

 

 

PAJIĆ POLJE, župa Skopaljska Gračanica–  Groblje. Gotovo svi nadgrobni spomenici su uništeni

 

 

VRSE -župa Gornji Vakuf – grobljanska kapela. Kapela je opljačkana i devastirana, a

 

 

VOLJICE, župa Gornji Vakuf – filijalna crkva sv. Ante. Crkva je oštećena granatiranjem.

BILIĆI, župa Deževice – grobljanska kapela. Kapela je opljačkana i oštećena.

BRESTOVO, župa Brestovo – župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije i župna kuća. U travnju 1993. godine oštećena je crkva, a župna kuća pretrpjela je manja oštećenja.

BRESTOVO, župa Brestovo – samostan časnih sestara klarisa. U travnju 1993. godine granatiranjem je zapaljeno krovište.

BRNJACI, župa Kiseljak – filijalna crkva. Oštećena tijekom granatiranja.

BUSOVAČA, župa Busovača – župna crkva sv. Ante Padovanskog. Od 25.01. do 25.12.1993. godine granatiranjem oštećena je crkva

 

FOJNICA, župa Fojnica – župna crkva Duha Svetoga i franjevački samostan. U vremenu od 02.-15. 07.1993. godine samostan i crkva bili su izloženi granatiranju. Četvorica pripadnika A BiH ubili su 13.09.1993. godine gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića.

 

 

DEŽEVICE, župa Deževice – župna crkva Gospe Snježne i župna kuća. Crkva je devastirana, a cjelokupan inventar je opljačkan.

KAĆUNI, župa Busovača – filijalna crkva sv. Nikole Tavelića. Crkva je devastirana.

 

 

KAZIJEVIĆI, župa Fojnica – filijalna crkva Procijunkula. Crkva je srednje devastirana.

 

 

 

KISELJAK, župa Kiseljak – župna crkva sv. Ilije Proroka. U vremenu od 18.04. do 31.12.1993. granatiranjem crkva je oštećena.

LIJEŠEVO, župa Gromiljak – grobljanska kapela. Kapela je potpuno uništena i zapaljena.

MILODRAŽ, spomen kapela (na “AHDNAMU” iz 1463.) i groblje. Kapelu su oštetili, a dio nadgrobnih spomenika su odnijeli.

PROSJE, župa Busovača– grobljanska kapela i groblje. Kapela je spaljena između 25. i 31.01.1993. godine.

 

 

ŠĆITOVO, župa Fojnica – filijalna crkva Presvetog Srca Isusova. Zajedno s inventarom u potpunosti je spaljena.

 

 

 

DOLJANI, župa Doljani – grobljanske kapele. Koncem srpnja 1993. godine dvije grobljanske kapele djelomično su oštećene.

ZABRĐE, župa Banbrdo/Lepenica – filijalna crkva. Tijekom ljetnih mjeseci crkva je u potpunosti pljačkana i devastirana

 

HUDUTSKO, župa Gračac – filijalna crkva. Sredinom 1993. godine crkva je u potpunosti uništena.

 

 

KOMIN, župa Uzdol – kapela sv. Ante. Znatnije je oštećena.

KOSNE LUKE, župa Doljani – groblje. Koncem srpnja 1993. godine nadgrobne spomenike i križeve porušili su pripadnici A BiH.

PROZOR, župa Prozor – župna crkva Presvetog Srca Isusova i župna kuća. Oštećena uslijed granatiranja

 

 

KOSTAJNICA, župa Obri – filijalna crkva. Unutrašnjost crkve je opljačkana i devastirana.

 

 

 

OBRI, župa Obri – zavjetna kapela sv. Ive. Kapela je oštećena, a stari nadgrobni spomenici su razbijeni.

 

 

 

OBRI, župa Obri – župna crkva Presvetog Srca Isusova. Crkva je u potpunosti opljačkana i devastirana.

 

 

UZDOL, župa Uzdol – župna crkva sv. Ivana Krstitelja i župna kuća. Crkva je znatnije oštećena tijekom 1993. godine, a tako i župna kuća.

ŽITAČE, prostor župe Podhum/Žitače – grobljanske kapele. U vremenu od 02.05. do 02.10.1993. godine oskvrnute su i opljačkane

 

 

SOLAKOVA KULA, župa Solakova Kula–župna crkva sv. Ilije Proroka. Crkva je u potpunosti opljačkana, a kipovi svetaca obezglavljeni.

 

 

 

ŽITAČE, prostor župe Podhum/Žitače – župna crkva sv. Ante Padovanskoga. U vremenu od 02.05. do 02.10.1993. godine crkva je oskvrnuta i opljačkana i djelomično spaljena. Župna kuća i dom su devastirani.

 

BRNJ, župa Kakanj – kapela. Kapela je djelomično oštećena.

BJELAVIĆI, župa Kraljeva Sutjeska – filijalna crkva. Nakon okupacije mjesta 13.06.1993. godine crkva je devastirana i opljačkana.

 

 

BUKOVLJE, župa Kakanj – kapela. Kapela je opljačkana, a potom spaljena

 

 

BULČIĆI, župa Kakanj – kapela. Kapela je devastirana i ukradeno je zvono.

CRNAČ, župa Kakanj – kapela. Kapela je djelomično oštećena.

DONJI BANJEVAC, župa Kakanj – kapela. Kapela je djelomično oštećena.

GORNJA BOROVICA, župa Borovica – grobljanska kapela. Kapela je opljačkana i djelomično devastirana.

DUBOŠTICA, župa Vareš – filijalna crkva. Tijekom listopada/studenog 1993. godine unutrašnjost crkve je oskvrnuta.

 

GORNJI BANJEVAC, župa Kakanj – kapela. Kapela je oštećena.

 

 

 

HALJINIĆI, župa Haljinići – župni centar Velike Gospe. Župni centar opljačkan i devastiran.

GRMAČE, župa Kraljeva Sutjeska – filijalna crkva. Nakon okupacije mjesta 13.06.1993

 

 

KAKANJ – BJELICA, župa Kakanj – kapela. Kapela je opljačkana i uništena.

 

 

 

 

JUKE, župa Kakanj – kapela. Kapela je opljačkana i uništena, a groblje djelomično oštećeno.

 

 

 

KRALJEVA SUTJESKA, župa Kraljeva Sutjeska– župna crkva sv. Ivana Krstitelja i samostan. Potkraj 1993. godine u više navrata oskrvnuta, a početkom 1997. godine oštećena granatom.

 

OĆEVIJE, župa Vijaka – filijalna crkva. U drugoj polovici 1993. godine potpuno je opljačkana i oštećena.

MANDOVINA, župa Kakanj – kapela.Kapela je u potpunosti opljačkana i devastirana.

MIR, župa Vareš – kapela i groblje.Kapela je u dva navrata devastirana, a nadgrobne spomenike su porušili.

PAVLOVIĆI, župa Kraljeva Sutjeska –filijalna crkva. Nakon okupacije mjesta 13.06.1993.
godine crkva je spaljena.

POGAR, župa Vareš– filijalna crkva. Početkom studenog 1993. godine pogođena dvjema tromblonskim minama, a unutrašnjost devastirana.

POPE, župa Kakanj – kapela. Kapela je djelomično oštećena.

PRŽIĆ, župa Vareš – filijalna crkva. Crkva je teško oštećena.

VARDA, župa Kakanj – kapela. Kapelu su djelomično oštetili, a nadgrobne spomenike porušili.

VAREŠ MAJDAN, župa Vareš – filijalna crkva. Pripadnici 3. Korpusa muslimanskih
snaga 02.09.1993. godine crkvu su oštetili, a unutrašnjost devastirali.

POLJANI, župa Kraljeva Sutjeska– filijalna crkva. Nakon okupacije mjesta 13.06.1993.
godine crkva je opljačkana i devastirana.

SEOCE, župa Kraljeva Sutjeska– filijalna crkva. Nakon okupacije mjesta 13.06.1993. godine crkva je opljačkana i devastirana.

VIJAKA, župa Vijaka – župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije
i župna kuća. U drugoj polovici 1993. godine crkva je manje oštećena, a župna kuća opljačkana.

OLOVO, župa Vijaka – crkva – svetište Majke Božje (Olovska Gospa) i župna
kuća. Opljačkana od strane A BiH.

ZGOŠĆA, župa Kakanj – kapela i groblje. Kapela je oštećena, a groblje devastirano.

 

VUKANOVIĆI, župa Vukanovići – župna crkva sv. Ante i župna kuća. Crkva je opljačkana i devastirana.

 

 

ŽITELJ, župa Kakanj – kapela i groblje. Kapela je oštećena, a spomenici porušeni.

BRAJKOVIĆI, župa Brajkovići – župna crkva sv. Petra i Pavla i župna kuća. Crkva je uslijed granatiranja oštećena, a župna kuća devastirana.

BUKOVICA, župa Guča Gora – filijalna crkva i groblje. Crkva i groblje su devastirani.

 

DOLAC/BILA, grobljanska kapela na “Bajinom” groblju. Od ljeta 1993. godine područje je pod nadzorom muslimanskih postrojbi. Kapela je opljačkana, a nadgrobne ploče porušene.

 

 

ČUTURE, grobljanska kapela na groblju “Sviba”. Kapela je devastirana, a nadgrobne ploče porušene.

 

 

 

 

DOLAC, župa Dolac – župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i župna kuća. Dana 03.06.1993. godine crkva je tijekom granatiranja oštećena, a župna kuća opljačkana i devastirana.

 

 

 

DJAKOVIĆI, župa Novi Travnik – filijalna kapela. Kapela je devastirana.

GORICA, župa Guča Gora – groblje.Groblje uništeno i dio nadgrobnih
spomenika.

GOSPINO VRELO, župa Ovčarevo – kapela– zavjetno svetište Rođenja Blažene
Djevice Marije. Kapela je devastirana i uništena.

KASAPOVIĆI, župa Novi Travnik– grobljanska kapela. Kapela je devastirana.

KRALJEVICE, župa Guča Gora– grobljanska kapela i groblje. Kapela i groblje su uništeni.

GOSTUNJ, župa Dolac– filijalna crkva i groblje. Crkva je oštećena početkom lipnja 1993.
godine, a oko 50% nadgrobnih spomenika je uništeno.

HADŽIĆI, župa Novi Travnik– grobljanska kapela. Kapela je devastirana.

 

 

GUČA GORA, župa Guča Gora – župna crkva sv. Franje Asiškoga i franjevački samostan. Nakon zauzimanja mjesta 08.06.1993. godine samostan je opljačkan kao i crkva koja je još i devastirana.

 

 

 

 

 

GUČA GORA, župa Guča Gora – grobljanska kapela i groblje. Teško oštećena kapela i groblje.

 

 

MALJINE, župa Guča Gora – grobljanska kapela i groblje. Kapela i groblje su devastirani.

MARGETIĆI, župa Novi Travnik – grobljanska kapela. Kapela je devastirana.

NOVI TRAVNIK, župa Novi Travnik – župna crkva Uzašašća Gospodinova. Crkva je oštećena tijekom granatiranja.

OVČAREVO, župa Ovčarevo – župna crkva sv. Mihovila Arkanđela i župna kuća. Nakon zauzimanja mjesta 07.06.1993. crkva je opljačkana i devastirana, kao i župna kuća.

 

 

NOVA BILA, župa Nova Bila – župna crkva Svetog Duha, župna kuća i vjeronaučna dvorana. U drugoj polovici 1993. godine tijekom granatiranja.

 

 

 

OVČAREVO, župa Ovčarevo – grobljanska kapela i groblje. Kapela i groblje djelomično oštećeno.

STOJKOVIĆI, župa Dolac – grobljanska kapela i groblje. Kapela je oštećena tijekom granatiranja.

 

PRIĆI, župa Ovčarevo – grobljanska kapela i groblje. Kapela i groblje je oštećeno.

 

 

 

PEĆINE, župa Pećine – župna crkva Presvetog Srca Isusova i župna kuća. Teško devastiranacrkva i župna kuća.

 

 

 

 

PUTIČEVO, župa Dolac – filijalna crkva Kristova Uznesenja i vjeronaučna dvorana. Početkom lipnja 1993. godine crkva je temeljito opljačkana i oštećena, koncem 1996. godine miniranjem je uništen
zvonik.

 

 

ROSTOVO, župa Rostovo – župna crkva sv. Ilije Proroka i župna kuća. Crkva je oštećena, a župna kuća devastirana i opljačkana.

 

 

 

 

SEBEŠIĆ, župa Rostovo – filijalna crkva. Crkva je u potpunosti opljačkana i devastirana.

 

 

 

 

 

TRAVNIK, župa Travnik – župna crkva sv. Ivana Krstitelja i župna kuća. Crkva je devastirana, a župna kuća.

 

 

 

 

ŠENKOVIĆI, župa Novi Travnik – grobljanska kapela. Kapela je devastirana.

 

 

TRAVNIK, župa Travnik – sjemenišna crkva sv. Alojzija. Crkva je devastirana, a u sjemenište su uselili muslimanske izbjeglice.

 

 

TRAVNIK, župa Travnik – grobljanska kapela i groblje Bojna. Kapela je devastirana i oštećeno 39 nadgrobnih spomenika.

 

 

 

 

VITEZ, župa Vitez – grobljanska kapela na groblju “Krčevine”. Kapela i groblje oštećeno.

VITEZ, župa Vitez – župna crkva sv. Jurja Mučenika i župna kuća. Crkva je oštećena 06.07.1993. god. tijekom granatiranja. Tijekom siječnja 1994. god. izravno je pogođena granatom.

BILJAČIĆ, župa Zavidovići – kapela. Kapela je opljačkana.

TEŠANJ, župa Jelah – filijalna crkva. Lakše devastirana.

BREZOVO POLJE, župa Žepče – groblje. Groblje lakše oštećeno.

ČAJDRAŠ, župa Čajdraš – župna crkva Srca Isusova. Crkva je lakše oštećena.

DOLINA, župa Zavidovići – filijalna crkva i groblje. Crkva je opljačkana i devastirana, a groblje oštećeno.

ZAVIDOVIĆI, župa Zavidovići – župna crkva sv. Josipa i župna kuća. Lakše oštećeno tijekom granatiranja i neuspio pokušaj miniranja tornja crkve.

 

 

GOLUBINJA, župa Žepče – filijalna crkva i groblje. Crkvaje u potpunosti spaljena sa svim inventarom, a groblje lakše oštećeno.

 

 

 

LOVNICA, župa Lovnica – župna crkva sv. Petra i Pavla i župna kuća. Crkva je u potpunosti opljačkana i devastirana, a župna kuća opljačkana, kao i ostale zgrade.

 

 

 

MAGLAJ, župa Maglaj – župna crkva – svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića i župna kuća. Crkva je teško oštećena tijekom granatiranja, a župnu su kuću zaposjele muslimanske izbjeglice.

 

 

LOVNICA, župa Lovnica – grobljanska kapela i groblje. Kapela je opljačkana i devastirana.

 

 

ZAVIDOVIĆI, župa Zavidovići – gradsko groblje. Groblje je oštećeno.

 

 

 

ZAVIDOVIĆI, župa Zavidovići – Kapela sv. Vida. Kapela je spaljena.

ZENICA – PODBREŽJE, župa sv. Ilije – kapela sv. Roka. Dana 14.05.1993. godine lakše je oštećena kapela, a groblje je oskvrnuto.

ZENICA – STRANJANI, župa sv. Ilije – filijalna crkva. Crkva je devastirana, a na groblju srušeno 50 nadgrobnih spomenika.

ŽEPČE – župa Žepče – župna crkva sv. Ante Padovanskog, stara i nova župna kuća. Crkva je oštećena tijekom granatiranja.

 

 

 

ZENICA – TRAVNIK, župa sv. Josipa – kapela. Kapela je oštećena.

 

 

 

 

 

https://hrvatskonebo.org/hercegbosna/2017/07/20/prirucnik-general-pukovnik-slobodan-praljak-42-srusene-i-ostecene-katolicke-crkve-i-vjerski-objekti-u-bih-u-ratu-1991-1995-sruseno-i-devastirano-od-nekih-postrojbi-a-bih/

 

 

TKO JE MOSTAR BRANIO

 

37.
AGRESIJA A BiH NA HVO U MOSTARU
9. SVIBNJA 1993. GODINE

ČINJENICE

Raspored vojnih efektiva A BiH u Mostaru poslije 30.6.1993.

1. Vojne postrojbe ABiH – Bulevar,Cernica

2. Skladište oružja i municije – Ulica M.Tita nasuprot prodavnice „Standard“

3. Zatvor za vojnike i civile – IV Osnovna škola – Ulica M.Tita

4. Garaža za popravak vojnih vozila – Fejićeva ulica (zgrada u kojoj se nalazi i Sekretarijat za narodnu obranu)

5. Skladište municije i hrane ABiH – Fejićeva ulica – prodavnica „Šipad“

6. Zapovjedništva A BiH – „Stari grad“, iza zgrade prodavnice „Šipad“

7. Skladište vojne opreme i pogon za šivanje vojnih odora A BiH – podrum Robne kuće „Razvitak“

8. Skladište granata za topništvo A BiH – Trg Ivana Krndelja – Zgrada“Bejrut“ – tunel

9. Vojna radionica A BiH opremljena sa strugovima – Opine,iza Modne konfekcije „Zlatka Vuković“ , vlasništvo Tofe Sefića

10. Ta se vojna radionica ABiH prebacuje u krug :

a) Tvornice duhana

b) Lesnina

c) Unis

11. Bitnica MB A BiH – IV Osnovna škola u ulici M.Tita

11. a) Ta bitnica MB A BiH prebačena u Brankovac

12. Skladište „krmača“ – eksplozivne naprave velike razorne snage – hangar u Sjevernom logoru

13. Skladište „krmača“ A BiH – eksploziv iz tih bombi služio je i za pravljenje auto-bombi – Hotel Ruža

14. 1100 kg eksploziva A BiH, Hotel Ruža

15. Bitnica MB A BiH – iznad Higijenskog zavoda – Zgrada ratne bolnice A BiH

16. Bitnica AM A BiH – Fejićeva ulica

16. a) Bitnica MB A BiH – Ulica Mladena Balorde

17. ZIS A BiH na kamionu FAP – položaj Šehovine

17. a) ZIS A BiH na kamionu FAP – položaj Pravoslavno groblje

18. Bitnica MB i BST – Šantićeva ulica

19. Položaji ABiH u Ulici Adema Buća – uporaba „bosanskih lonaca“ bacanjem ispred prodavnice „Colorservisa“

20. Bunker A BiH – Restoran Petica

21. Bunker A BiH – Ugao Ulice Adema Buća – između prodavnice „Borova“ i džamije

22. Bunker A BiH – Ulica Krpićeva – Aero klub

23. Bunker A BiH – Ulica Krpićeva – Podrum zgrade Velmos

24. Položaj A BiH – Bulevar – Mikačićeva kuća

25. Vojnici A BiH – Cafe Benon – Ulica Adema Buća Cernica

26. Vojnici A BiH – kuća Karla Džebe – Cernica

27. Snajperisti – srušene zgrade na Bulevaru – kod Doma zdravlja

…………………………………

KOMENTAR General -pukovnik Slobodan Praljak :

Tko kontrolira most „Bijela“?

Tko blokira magistralni put?

Zašto? Protiv koga?

A da bi cijeloj toj ujdurmi dali još veći značaj opasnosti za Muslimane „koje napadaju dva fašizma: – „ustaše i četnici“, uvijek uz HVO treba dodati i HV

……………………………………….

KOMENTAR General -pukovnik Slobodan Praljak :

Bajro Pizović, zapovjednik brigade A-BiH razmještene na području Stoca – Dubravske visoravni – priprema napad na HVO Stoca i Čapljine: „Osigurati kontrolu pravca Buna – Gubavica, … kontrolisati prostor sela Stanojevići, … kontrolisati i zatvoriti pravac Žitomislići – Pijesci, Bivolje Brdo – Pijesci“.

„Snagama razmještenim u selima na pravcu Čapljina – Domanović kontrolisati pravce: Tasovčići –Domanovići, Počitelj – Muminovače, Ševač Polje – Bivolje Brdo“.

A gdje su položaji spram VRS-e?

Što će jedinice u selima koja su od položaja VRS udaljena 20 km?

A „Plan upotrebe jedinica brigade za borbena dejstva … i rok za izvršenje navedenih zadataka je 19. 4. 1993. g. do 12 časova“; kada te dokumente treba donijeti komandantu Bajri Pizoviću na uvid i ovjeru.

………………………………………

KOMENTAR General -pukovnik Slobodan Praljak :

Istoga dana – 19. 4. 1993., napisana je zapovijed o napadu A BiH na HVO u Mostaru.

Sve je spremno i : „Na signal –RAK–625 – otpočnite sa opštim napadom na svim mjestima i po zadatim pravcima“.

U potpisu komandant Midhad Hujdur.

A kojim pravcima napadaju, i koga napadaju, možete pročitati u zapovijedi i pogledati na karti koje su vam dane na uvid.

…………………………………………

KOMENTAR General -pukovnik Slobodan Praljak :

A čim je general Bo Pellnas napustio Mostar, uvjeren da je nešto postigao, Arif Pašalić i društvo iz A BiH nastavljaju svoje planove. Sve je to davno ranije planirano na višim političkim i vojnim razinama i ne može se zaustaviti.

Točka 3.

Zbilja molim vaše strpljenje i pozornost u čitanju ovog dokumenta:

Dakle – na sastanku održanom dana 17. 4. 1993. u 22.00 usmeno je rečeno (zapovjeđeno) sljedeće:

„ – NE OTPOČINJITE DEJSTVA BEZ NAREDBE
– IZVRŠENO JE UVEZIVANJE SA NAŠIM LJUDIMA U HVO-u!!!“

Što tu piše i što to znači?

Muslimani iz A BiH uvezali su se s Muslimanima pripadnicima HVO-a, s planom napada na Hrvate u HVO. To je svugdje na svijetu, i u svakoj vojsci i u bilo koje vrijeme bila IZDAJA i VELEIZDAJA. VOJNI SU SUDOVI PO KRATKOM POSTUPKU DONOSILI PRESUDU – SMRT:

a) STRIJELJANJEM

b) VJEŠANJEM

ovisno o tradiciji izvršenja kazne.

Nakon što u daljnjem tekstu nabroje šta sve treba zauzeti i blokirati iza leđa HVO-u, u njegovoj pozadini piše Arif Pašalić:

„Zauzimanje grada Stoca sa našim ljudima u HVO“.

A što je s ljudima u HVO koji nisu „naši“, nisu Muslimani?

Njih treba ili zarobiti ili ubiti, jer se plan drugačije i ne može ostvariti.

Dokumenti koji slijede pokazat će vam kako se to dalje odvijalo.

Da, i :

„MB-60 i MB-82 postavljeni za dejstvo protiv HVO“.

Tražim da se hitno neki predsjednik RH ispriča u ime Hrvata – Muslimanima, naravno.

Neka se, molim, usput ispriča i Srbima – mora da smo i njima nešto skrivili, naime, nismo se baš predali i nismo išli kao stoka na klanje. A to se od Hrvata očekivalo.

Sve drugo je ili nacionalizam ili ustašluk.

JEBITE SE DRUGOVI.

………………………………….

KOMENTAR General -pukovnik Slobodan Praljak :

Armija BiH, postrojbe IV. K., napale su 9. 5. 1993. postrojbe HVO-a u Mostaru.

Nakon dugotrajnih priprema.

Nekoliko dana ranije dogovorena je (Bo Pellnas) neka psihološka crta razgraničenja – kako bi se spriječilo da incident ne preraste u sukob vojski.

Linija Bulevar – dijelom Šantićeva – Carinski most.

Duboko na zapadnoj strani, u zgradi „Vranice“, ostalo je, i bez problema radilo, i Zapovjedništvo IV. K. i Zapovjedništvo 41. mbr. A BiH i RADIO MOSTAR – Arifov radio i njegova propaganda.

Sve je to točno vidio i istinito napisao gospodin Hadžiosmanović (vjeroispovijest: Musliman, član SDA).

Dr. Ismet Hadžiosmanović: Bošnjačko-hrvatski politički obračun, Mostar 2006.

…

XIV. 1. Rat u Mostaru

Počelo je 9. 5. 1993. godine u ranim jutarnjim satima, kada je oko pet sati počela snažna pucnjava i detonacije iz teškog naoružanja. Tim činom pale su definitivno sve iluzije da rata u Mostaru neće biti. Rat je to jutro ušao u Mostar na velika vrata.

Svi apeli, politički dogovori, upozorenja i međusobno optuživanje otišli su u povijest, a ta povijest će verificirati svekoliki udio pojedinačnih političara – onih koji su bili za rat i onih koji su se istinski zalagali za demokratsko razrješenje hrvatskomuslimanskih političkih odnosa u BiH.

Bio sam očevidac toga rata u Mostaru. Sa pozicije moga stana u naselju Centar II, mogao sam jasno vidjeti kako sa lokaliteta brda Huma tuku teške
strojnice HVO-a po lokalitetu Šemovca, Bulevara oko Doma zdravlja pa prema zgradi Gimnazije gdje postrojbe Četvrtog korpusa pješačkim jurišom
prelaze Bulevar i ulaze u male uličice prema lokalitetu Liska ulice. Najintenzivniji pješački napadi vojnika Četvrtog korpusa bili su Musala – novi pontonski most – bivša ulica Korzo, kao i manjih napada iz ulice Cernica, preko Bulevara, prema Domu zdravlja i okolnim baščama. U tim trenucima
pješačkog napada vojnika Četvrtog korpusa, teške strojnice HVO-a su tukle po Bulevaru i zgradama koje se nalaze uz samu cestu. Drugi dio teških
strojnica tukao je po lokalitetu zgrade Vranice u Ulici S. Radića, gdje je bila Komanda Četvrtog korpusa. Teško artiljerijsko oružje HVO-a je između
osam i devet sati žestoko tuklo po privremenim objektima Armije RBiH, zgradu Higijenskog zavoda, SDK i Konak. Artiljerijska vatra se u talasima
smjenjivala na tim lokalitetima. Istovremeno čule su se artiljerijske eksplozije na lokalitetima B. Brijega prema Cimu i Rudniku. To je dolazilo sa lijeve obale i gađani su ciljevi koji su bili naznačeni ranijim naredbama Komande Prve mostarske brigade od 20. 4. 1993. godine.

Već oko jedanaest sati čula se koncentrirana pješadijska paljba na lokalitetu: kuće Mujage Komadine, dijela bivše ulice Lenjinovo šetalište, Liska parka i Rondoa. Kasnije se vidjelo da su to bili maksimalni prodori pješadije Četvrtog korpusa. Otprilike su i zadržani na tom širem lokalitetu. Teške
strojnice su i dalje koncentrirale svoju paljbu na zgradu Vranice. Pucalo se zapaljivom municijom, a poslije toga se pojavio požar u pojedinim stanovima, gdje su se jasno vidjeli oblaci dima. Na tom lokalitetu nastavljena je artiljerijska vatra dugo u noć i sutradan, u ranim poslijepodnevnim satima. Tada su postrojbe HVO-a pješadijski zauzele ovu zgradu i ušli u Komandu Četvrtog korpusa.

KARTA 2.

MJESTA I POLOŽAJI HVO-a KOJA SU 30.06.1993. GODINE I KASNIJE U
SRPNJU NAPALE JEDINICE A BiH I VOJNICI HVO-a MUSLIMANI-BOŠNJACI –
KLASIČAN ČIN VELEIZDAJE

…………………………………………………..

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
VLADA
PREDSJEDNIK
11. svibnja 1993.

Nj. E. G. Yuliy Vorontsov

Predsjednik Vijeća sigurnosti
Ujedinjeni narodi
New York

Ekscelencijo,

Dok sam i dalje duboko zabrinut nedavnim događajima u Mostaru i dok moje službe poduzimaju sve moguće mjere kako bi zaustavile teška neodgovorna djela svih strana i spriječile da se slični incidenti dogode drugdje, primoran sam obratiti se Vašoj Ekscelencijo u svezi s Predsjedničkom izjavom o Bosni i Hercegovini (S/25746) usvojenom na Vijeću sigurnosti a u svezi sa sukobom u Mostaru.

Članovi Predsjedništva i Vlade Republike Bosne i Hercegovine nakon sastanka održanog u Čitluku 11. svibnja 1993. smatraju potrebnim Vijeće sigurnosti i javnost upozoriti na određene neobjašnjive pogreške u i izostanke iz gore spomenute Predsjedničke izjave.

Opis Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji se nalazi u Izjavi kao «paravojne jedinice bosanskih Hrvata»pogrešno predstavlja ulogu HVO-a. HVO je legitimna vojska, priznata od strane Vlade i Predsjedništva, koja je dugo vremena bila (nečitljivo) snaga u Bosni i Hercegovini. Veza HVO sa vlastima u Zagrebu je predstavljena pretjerano bliskom. Nitko ne osporava da je stvaranje takve veze bilo potrebno kao posljednja opcija u trenutku kada su Predsjedništvo i Vlada u Sarajevu bili neskloni i nisu pokazali suradnju u pridruživanju bosanskim hrvatskim članovima Vlade u poduzimanju potrebnih mjera za zaštitu ljudi u Bosni i Hercegovini od očitih opasnosti od rata od strane Srbije i Crne Gore.

Izjava osuđuje navodnu ofenzivu bosanskih Hrvata na Mostar, Jablanicu i Drežnicu. Snage UNPROFOR-a mogu vrlo jednostavno ući u Jablanicu i Drežnicu kako bi potvrdile da se nikakvi sukobi tamo ne odvijaju. Pristup UNPROFOR-a tim gradovima je moguć za razliku od ulaska u Konjic i 18 drugih hrvatskih sela u tom području gdje Armija Bosne i Hercegovine (ABH) zabranjuje pristup medijima i svom međunarodnom osoblju već mjesec dana. Bojim se da je to u cilju prikrivanja zločina počinjenih protiv bosanskih Hrvata na tom području.

Glede tragične situacije u Konjicu ponizno molim da Vijeće sigurnosti poduzme sve potrebne mjere kako bi prekinulo blokadu Konjica za UNPROFOR i druge strane u najkraćem mogućem roku.

U Izjavi se pogrešno navode potpisnici prekida vatre kao «Vlada Bosne i Hercegovine» i «bosanski Hrvati». Predsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine, četiri trenutna ministra u toj Vladi, zamjenik i pomoćnik ministra vanjskih poslova kao i tri člana Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, sastavši se u Čitluku, oštro se protive uporabi termina «Vlada Bosne i Hercegovine» kada se u Izjavi govori o isključivo muslimanskom dijelu te Vlade. Ovo protivljenje prethodno sam izrazio i u pismu upućenom Glavnom tajniku i predsjedniku Vijeća sigurnosti od 19. veljače 1993. (S/25320).

Mi, bosansko-hrvatski članovi Vlade i Predsjedništva osporavamo legitimitet ekstremnih članova muslimanskog dijela Vlade u Sarajevu za korištenje institucija vlasti, uključujući pravo na predstavljanje i korištenje službenih naslova Vlade Republike Bosne i Hercegovine, kao i pravo na imenovanje veleposlanika Republike Bosne i Hercegovine kao njihova isključiva prava.

Iako tako s poštovanjem želimo podsjetiti Vijeće da strana «Bosanski Hrvati» ne postoji. Bosansku Hrvati izrazili su svoje političke težnje kroz izbor predstavnika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u demokratskim izborima održanim u Bosni i Hercegovini 1991. Ova stranka i dalje ima jasan mandat izražavanja političkih stajališta Hrvata u Bosni i Hercegovini i to sa većom potporom nego ikad ranije.

Gospodin Mate Boban je čelnik bosanskih Hrvata i član Parlamenta Republike kao i legalno izabrani predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine. Trenutno služi svom biračkom tijelu kao predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Izjava je neodređena u svojoj optužbi da djela bosanskih Hrvata u Bosni i Hercegovini nisu u skladu sa potpisom na Mirovnom planu za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Tijekom pregovora kao i nakon potpisivanja Mirovnog plana bosanski su Hrvati pokazali veliki stupanj suradnje i želje za provedbom odredaba Plana u najkraćem mogućem roku. Međutim postoji velika količina dokaza koja upućuje na to da je do sukoba u Mostaru došlo zbog toga što ekstremni članovi muslimanske populacije ne žele sudjelovati u Mirovnom planu i njegovoj provedbi.
Gore navedene pogreške koje se nalaze u Izjavi mogu biti posljedica nedovoljnih informacija. Međutim, takve pogreške i optužbe nisu u skladu s časnim načelima sadržanim u Povelji Ujedinjenih naroda.

Iskreno se nadamo da će se ove pogreške ispraviti uskoro. Bosanski Hrvati kao jedan od tri konstitutivna naroda u Republici Bosni i Hercegovini, kroz svoje zakonske predstavnike i dalje nastoje surađivati sa svim međunarodnim čimbenicima i posebno sa Ujedinjenim narodima na najkonstruktivniji način, a u cilju promoviranja mira i osiguranja uspostave «suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine».

Nadalje, iskreno se nadamo da će Vijeće u najkraćem roku razmotriti situaciju u Konjicu kako je to s punim pravom učinilo glede situacije u Mostaru.

Ekscelencijo, žalim što sam bio prinuđen biti ovako izravan u svijetlu ogromne patnje kroz koju prolaze Muslimani Bosne i Hercegovine a uz svo dužno poštovanje prema integritetu Vijeća u donošenju odluka. Ipak sam kao Predsjednik Vlade bio obvezan predočiti Vam ove činjenice.

Ekscelencijo, primite izraze mog najdubljeg štovanja.

Iskreno Vaš,
Mile Akmadžić

Predsjednik Vlade
Bosne i Hercegovine

Cc: su-predsjedatelj ICTY-a
(okrugli žig)
(potpis)

https://hrvatskonebo.org/hercegbosna/2017/07/12/prirucnik-general-pukovnik-slobodan-praljak-37-agresija-a-bih-na-hvo-u-mostaru-9-svibnja-1993-godine/

 

Na koncu ponovit ću nešto davno izrečeno na ovom portalu. Hrvatski političari i iz Hrvatske i iz BiH ovakovom besramnom lažljivcu i  huškaču Bakiru  trebaju jasno poručiti .

Sikter Bakire  !!!

Hrvati BiH  ne žive  ni u kakvom tursko-bosanskom ‘pasjaluku’, nego u zemlji koja je  i njihova  domovina, i u kojoj su autohtoni i državotvorni narod oduvijek, dakle oni su jedan od tri stupa.

Bošnjački političari predugo udaraju u jedan od ta tri stupa ispod pojasa,prednjači Bakir , i treba i Bakira i sve te velikobošnjačke političare  jasno upozoriti da takva prljava igra može dovesti do urušavanja hrvatskoga stupa, a time i do urušavanja države BiH jer je drugi, srpski stup odavno spreman na rušenje države.

Ovakvi besprizorni lažljivci moraju  prestati opstruirati realiziranje prava Hrvata kao konstitutivnoga naroda te moraju  prestati plašiti narod zahtjevima Hrvata za vlastitim entitetom, ili ćemo pokrenuti postupak razdruživanja i svoju energiju baš kao i Srbi usmjeriti u tom pravcu.

Jer je sada posve jasno da Bošnjacima u BiH su jedini neprijatelji Hrvati i njihova konstitutivnost a a ne postojanje RS. Sada se pokušava od Hrvata nadoknaditi sve što je izgubljeno u ratu sa Srbima .

Mi Hrvati  dobro znamo  što smo držali uoči Daytona, znamo što je ustupljeno Srbima, i to uglavnom za bošnjačke interese i interese Hrvatske  i  znamo tko je i što branio.

Povijest Domovinskog rata na ovim prostorima  nam ne može tumačiti lažljivac kao što je Bakir

 

Daran Bašić /Herceg /Bosna Moja Domovina /Hrvatsko nebo