“Svi vi, koji živite u slobodi, nemojte nikada zaboraviti one koji su pali u borbama i heroje, koji su dali najveću žrtvu za slobodu”

Još nekoliko dana i svi ćemo biti ili fizički ili duhom u Vukovaru, gradu koji nas je sve zadužio. Nitko od nas, ako se i malo osjeća Hrvatom, ne može mirno razmišljati o Vukovaru, o ljudima tog grada, koji je obranio cijelu Hrvatsku. Svaki put, kad razmišljam o vukovarskoj žrtvi, ne mogu, a da ne pomislim na Kanadu, na zemlju u kojoj živim (jedan od čitatelja mi je predbacio kako je to moja “druga domovina” – a ja mislim da imam samo jednu domovinu – Hrvatsku – a živim u Kanadi), i kako se u Kanadi razmišlja o veteranima, i onda to uvijek uspoređujem s mojoj jedinom domovinom Hrvatskom.

Ove subote, 11. studenog, bio je Dan veterana u Kanadi. Teško će mi biti opisati događaje ove subote vama u Hrvatskoj, jer štovanje kanadskih branitelja je zaista iznimno veliko i događaji prošle subote bili su na najvišem nivou, jer veterani raznih ratova, koji su u većini slučajeva ostarjeli i onemoćali – svima njima se iskazuje veliko štovanje njihove žrtve za obranu Kanade. Svi državni službenici, bez obzira na stranačku pripadnost, bili su nazočni na tim ceremonijama, koje su se održavale u svakom selu, gradiću, gradu, pokrajini, svakom glavnom gradu svake pokrajine. Nekoliko dana prije tog dana stalno su slane poruke mladima i starijima kroz filmove, riječi učesnika ratnih akcija, intervjue ili slučajne razgovore po bolnicama ili sa članovima obitelji veterana kako je važno sudjelovati u organiziranim manifestacijama štovanja kanadskih veterana.

Svaka škola ima svoju manju priredbu o veteranima, koji dolaze u gotovo sve školske institucije i govore djeci o događajima iz 2. svjetskog rata, korejskog rata, Vijetnama ili akcija “mirovnjaka” ili ovih najnovijih akcija u Afganistanu. Svatko od nas je urešen blistavim crvenim makom, koji kupujemo od veterana i novac od te prodaje ide za direktnu pomoć ostarjelim i nemoćnim veteranima. Sva diplomatska predstavništva morala su biti negdje na nekom od posebno organiziranih svečanosti, na kojima su posebno počasno mjesto imali kanadski veterani. Ovogodišnje svečanosti su bile posebno organizirane, jer prošlo je 99. godina od završetka 1. svjetskog rata. Nažalost, više nema veterana tog rata, sada su sa nama veterani 2. svjetskog rata, ali oni kojih više nema i dalje žive u srcima Kanađana zauvijek i njihova žrtva se zaista poštuje i to se pokazuje od ranog jutra tog dana do kasne večeri, ali i svaki dan života.

Hrabrost hrvatskog branitelja

I dok su drugi gledali događaje u Kanadi, uz moju zahvalu kanadskim veteranima, razmišljala sam o hrvatskim braniteljima, čak sam i zaplakala, jer nemam dovoljno riječi divljenja i zahvale svima, koji su branili Hrvatsku u njenim najtežim danima. Kako sam doista okružena ljudima koji vole Hrvatsku, radila sam na obrani Hrvatske u Kanadi u udruzi Bedem ljubavi, okružena sam ljudima koji cijene branitelje i gotovo svaki dan kad sam u Hrvatskoj imam sreću sretati ljude koje su sebe i svoju mladost žrtvovali za Hrvatsku i njenu slobodu, u sebi uvijek nosim najdublje štovanje naših branitelja i njihove žrtve.

Divim se hrabrosti svakog mladog ili starijeg čovjeka, koji je dobrovoljno krenuo u nepoznato braniti svoju domovinu. Mi Hrvati smo sretan narod, koji iznad svega volimo svoju domovinu i ništa nam nije teško učiniti za nju, i to smo uvijek dokazali, a posebno za vrijeme obrambenog Domovinskog rata. Nemam dovoljno riječi zahvale svim hrvatskim braniteljima, svima koji su sebe žrtvovali za Lijepu našu. Jedna sam od sretnica koja osobno poznaje mnoge koji su sebe ugradili u našu domovinu i kad krene povorka ponosa u Vukovar, biti ću sa svima vama u duhu – jer daleko sam od vas, u Kanadi sam – u duhu ću biti sa tisućama Hrvata koji su doputovali u Vukovar iskazati svoje duboko štovanje živim braniteljima Vukovara, i onima na Memorijalnom groblju ili nađenima u Ovčari i onima, kojima ni grob još ne znamo.

Duboko u mojem srcu je velika hvala i ponos na svakog Vukovarca, branitelja; na svaku ženu koja je prošla svoju kalvariju; dijete, čije smo suze gledali po novinama; najveće divljenje i žalost za svaku majku koja nikad svoju djecu više nije vidjela. Na žrtvi Bleiburga, Hude jame, Vukovara, Škabrnje, Lovasa, Dubrovnika, Kupe, Stajićeva, Manjače Hrvatska je izrasla – čuvajmo je! Negdje, na putovanju po USA, vidjeli smo na jednom Memorijalnom veteranskom groblju poruku onima koji posjećuju ovo groblje: “Svi vi, koji živite u slobodi, nemojte nikada zaboraviti one koji su pali u borbama i heroje, koji su pridonijeli najveću žrtvu za slobodu.”

Hvala vam, branitelji. Hvala, herojski grade Vukovare.

Valentina Krčmar
Toronto, Kanada

HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo