Mate Smogovac: Nakon Miletića i Štromara – i Plenković je kliknuo, a Barišić riknuo – pa je „hakiranje“ vlade uspjelo
Vrijeme:8 min, 36 sec
Zaklada Micro:bit obilježila je svoju prvu godišnjicu, a tome koji su sve mjerljivi rezultati u Velikoj Britaniji, gospoda kažu:
– Dosad smo imali sjajne rezultate s više od milijun uređaja raspoređenih u Velikoj Britaniji. Rezultati su sjajni. Više od 90 posto učenika izjavilo je da je micro:bit pokazao da svatko može kodirati. Čak 86 posto studenata izjavilo je da micro:bit čini informatiku zanimljivijom. Sedamdeset posto više djevojaka reklo je da bi odabralo računarstvo kao predmet nakon korištenja micro:bita. Da je uz micro:bit učenicima računalna znanost zanimljivija i privlačnija, slaže se 85 posto učitelja. Rečenica koju su ispitanici Kings Collegea u Londonu često isticali bila je da je doista riječ o “kul uređaju”.
„Kolosalni“ rezultati upotrebe micro:bit pločice 6x6cm koja ne može raditi bez računala
Zaista, riječ je o odličnom marketingu i vrhunskoj prodaji. Rezultati su na prvi pogled posve „mjerljivi i egzaktni“ . „Dokazi“ su proizašli metodom anketiranja i zamijećeni su u obliku ‘izjavilo je’ ‘reklo je’ ‘slaže se’ ‘često isticali’ ‘kul uređaj’ i slično. Primjerice, 90 % (anketiranih) učenika je izjavilo da je micro:bit pokazao da svatko može kodirati. Naravno, svatko može i pjevati, a samo neki imaju sluha i otpjevaju nešto. A tek poneki od njih postanu pjevači koji ne fušaju u zboru, a još ‘rjetkiji’ postanu prateći vokali ili solo pjevači. Zatim, 86 % (anketiranih) je izjavilo da pločica 6x6cm čini informatiku zanimljivijom, a nešto manji postotak profesora je izjavilo da je učenicima i znanost uz micro:bit privlačnija. Jedan od največih uspjeha je da su ispitanici Kings Collegea u Londonu isticali da je riječ, ‘ono za istač’ – o ‘kul uređaju’. Dakle, kao objektivizirane mjere kvalitete predočeni su nam postotci (%) izgovorenih riječi „privlačan“, „zanimljivije“ i „kul uređaj“…
Proizlazi da bi o revolucionarnom doprinosu isto takve pločice dimenzija 6×6 trebali svjedočiti odgovori na anketna pitanja prodajnih referenata, pardon menedžera. No nitko nije pitao može li taj uređaj uopće raditi bez računala, i može li se uopće sam za sebe programirati i, zašto bi netko uopće koristio tu „posredničku pločicu“ pa da mu programiranje bude zabavnije i privlačnije.
Kada bi neki nevjerni Toma ili Predsjednica države zamolila svojeg savjetnika da se napravi anketa o tome može li taj revolucionarna pločica 6x6cm raditi bez računala, rezultati bi bili stopostotni: ne može. Znači li to da bi svatko tko pomisli da je zapravo računalo revolucionarno jer može raditi samo, a ne pločica 6x6cm – postao umah zahrđalim vjetrokazom (kako vodeći STEM revolucionari znaju počastiti neistomišljenike). Ako ne želimo dobiti etiketu ‘zahrđali vjetrokaz’, svi dakle moramo misliti da jedino pločica – vjerojatno zato jer ne može raditi bez računala – ima pravo biti revolucionarna, kako je negdje napisao jedan splitski FESB-ovac.
#pitamzapokojnutetku
Kopka me i pitam se, zbog čega bi, načelno gledajući – osim zbog masovne prodaje tog uređaja, milijunima ljudi bio masovno potreban neki posrednički „kul uređaj“ uz pomoć kojeg bi oni postali analogno ili digitalno, ili ne daj Bože društveno i državotvorno pismeniji?
Zašto bi dijete sklono sviranju klavira trebalo imati posredničku pločicu dimenzija ‘m puta n’ kad ionako ima sluha i smisla za ritam? No stvar se mijenja ako gledaš očima prodajnog marketinga. Tada se poradi masovne prodaje zacrta da bi baš sva djeca na svijetu mogla postati audio pismenija jedino uz upotrebu ‘m puta n’ pločice. I onda je to postane druga priča. Dakle, kada prodajni gurui ‘reknu-kažu’ da „sva djeca moraju imati jednake šanse“, ‘ondak daklem’ i prodaja mora biti masovna. Ergo, i vi kockoglavi Hrvati navalite, inače će vaša audio pismenost (ma štogod da to značilo) ostati na najnižoj globalnoj razini.
Naša predsjednica je sjajna osoba i odlično pjeva. Gdje li bi joj tek bio kraj kada bi joj savjetnik nabavio i neku ‘kul pločicu’ da “popravi” svoju audio pismenost i da se dodatno nadahne, jer svi moraju imati jednake šanse (da im se kupi ili da sami kupe).
Na pitanje postoji li plan za sljedeću generaciju micro:bita, prvi čovjeka BBC-a odgovara: „Naš je cilj s tehnološkom edukacijom doći do sto milijuna ljudi širom svijeta pomoću micro:bitnog računala. Želimo osigurati i da godinama izgleda i radi na isti način. Inače, naša je misija da omogućimo djeci digitalne kompetencije, želja nam je da ih nadahnemo (!) za karijere u STEM-u s posebnim naglaskom na djecu koja zbog životnih okolnosti imaju manjak prilika i na djevojčice.“
„Ni crveni ni crni“ – nego naprednjaci Miletić iz Pule i Štromar iz Varaždina, koji su prvi kliknuli na micro:bit
Zaklada Micro:bit obilježila je svoju prvu godišnjicu. Vidjeli smo što su sve postigli. Oni žele omogućiti školskim sustavima, učiteljima, obiteljima u cijelom svijetu da upoznaju micro:bit i educiraju se (da kupe pločice).
No ako školski sustavi to ne žele – oni će im po potrebi „priprijetiti“, pa i javno, kao primjerice Bakić ministarstvu (pisali smo o tome) – i hackirati ih, kao što Plenkovićevu vladu i jesu. Ministar Barišić morao je otići, a umjesto njega došla nam je i gospođa Divjak. Došla je s njenim nadstranačkim šefom, STEM revolucionarom Štromarom, koji je u paketu s njom postao potpredsjednik vlade. I s kojim je još u svibnju (dok je bio župan Varaždinske županije) gospon Bakić već bio kliknuo. Pa su sklopili ugovor kako bi klincima iz petih razreda kupili pločice 6×6 te tako ujedno i povećali globalnu prodaju za neprofitnu zakladu, što je sjajno. (Za prodaju.)
Dakle, nakon Miletića, Štromara i KGK – i Plenković je kliknuo, a Barišić riknuo – pa je „hakiranje“ vlade zasad u cijelosti uspjelo.
Plenković je kliknuo kao i gradonačelnik Pule, Miletić koji je istaknuo “Grad Pula u potpunosti podržava ovakve hvalevrijedne inicijative … i da vjeruje kako će kroz ovu tehnološku revoluciju u školama naša djeca razviti znanje i vještine koje će ih učiniti ravnopravnim sudionicima modernog društva i da će pomoću mini računala djeca učiti kako programirati. Osim izjavom da će pomoću pločica 6x6cm (koje ne mogu samostalno raditi) djeca učiti kako programirati, ‘STEM revolucionar Miletić’ se proslavio i domaćinstvom (s Bakićem još uvijek ‘kliknutoj’) predsjednici države, na kojem su je zivžducima i galamom napali „njegovi“’ tehno-utopisti i zapaljeni suvremeni IDS-ovci’.
“Njegovi” obdareni ravnopravni sudionici modernog društva su je napali jer je spomenula stvarnog istarskog dobrotvora monsinjora Milanovića, zaslužnog za vraćanje hrvatske Istre Domovini.
http://www.tvistra.hr/cak-10-od-11-pulskih-osnovnih-skola-zeli-uvesti-stem-tehnologiju-u-skolstvo/
Svi oni mogli su „ravnopravnim sudionicima modernog društva“ postati odmah čim su u dogovoru s predsjednikom Vlade maknuli jednog ministra i doveli ministricu Divjak. Koja je odmah po imenovanju donijela naprednu odluku o nabavci pedesetak tisuća pločica 6x6cm. Od proizvođača koji su unaprijed znali da će u količinama preko više milijuna komada ‘pločice 6×6’ biti globalno revolucionarne i „ful-kul“.
I zatim su mirno nastavili hackirati obrazovanje
Mirno su nastavili ‘hackirati’ obrazovanje uz pomoć Hrvatske udruge poslodavaca ili ti ga HUP-a, čiji je direktor Majetić munjevito „pucnuo prstićem“ i odobrio pola milijuna ili nam ga 500.000 kuna za osposobljavanje svih samoprijavljenih učitelja za rukovanje revolucionarnom pločicom 6x6cm. Jer, svi ‘moraju da imaju jednake šanse’ i nitko „ne sme da bude“ digitalno neopismenjen, pa treba izdvojiti ‘pola milje’ kuna za masovno podučavanje uputstava za upotrebu „pljočice“. Bez čega bi ulazak u novu eru povećanja digitalnih kompetencija, ma štogod da to značilo, bio nemoguć. Ministrica Divjak daje skoro pet milijuna kuna, HUP pola milijuna, dobili su i ‘pola milje’ povrata poreza – sve je dogovoreno za nekoliko minuta – i eto prezadovoljnih „prosvjetitelja“ sa slikice.
http://www.poslovni.hr/tehnologija/krece-promikro-ucenici-6-razreda-ce-programirati-331895
Tako su se i svekoliki HUP poslodavci, možda i ne znajući za pola milijunsku investiciju svojeg šefa, munjevitim njegovim postupanjem kao prvog čovjeka HUP-a, u tren prometnuli u STEM revolucionare. Koji su usput, samo radi upotrebe istog projekta pod novim nazivom u hackiranoj vladi, promijenili ime STEM. I sada se zovu ‘PROMikro’.
I tako su ‘STEM revolucionari’ postali ‘PROMikro revolucionari’
Dobivši državnu potporu ‘STEM revolucionari’ su dakle promijenili su imidž i postali ‘PROMikro revolucionari’, i sada već djeluju u sklopu projekta Ministarstva znanosti i obrazovanja, Instituta za Razvoj i Inovativnost Mladih i CARNeta. Taj obnovljeni STEM je u rujnu predstavljen kao veliki projekt PROMikro kojem je cilj uvođenje digitalne pismenosti u različite nastavne predmete i izvannastavne aktivnosti uporabom mikroračunala (točnih dimenzija 6x6cm, ni milimetra više ni manje), i koje na konferenciji za tisak nisu još bile milimentarski obznanjene.
Predsjednik „hackirane“ Vlade , ako želi, mogao bi ponovno reći kako je vrijeme razotkrivanja počelo, i učiniti nešto. No hoće li, može li i – želi li? Je li prevaren ili je u nuždi i on sudjelovao u „autohakiranju“ svoje (naše) vlade?
A predstavnika BBC marketinga valja iskreno pohvaliti kada kaže „uistinu nas čini ponosnim što mogu reći da je micro:bit postao globalni neprofitni obrazovni pokret“. Riječi su to prvog čovjeka zaklade čiji je partner vodeći hrvatski ‘STEM i PROMikro’ revolucionar Nenad Bakić, iz razgovora koji je prije nekoliko tjedana objavljen u Večernjaku. Jer oni s pravom (na uspjeh u prodaji) žele da sva djeca imaju iste uvjete za razvoj ‘STEM vještina’, šta god da to značilo, pa grade ekosistem od 175 dobrotvornih organizacija (koje im pomažu globalno prodavati).
Pročitajte više na:
I zaključuju
„Uistinu me čini ponosnim što mogu reći da je micro:bit postao globalni neprofitni obrazovni pokret.“
A njihovi suradnici, domaći tehno revolucionari, koji zastupaju (pragmatičnu prodajnu) tezu „što prije to bolje“ da se bez što masovnije nabavke tehnoloških igračaka ne mogu dogoditi suštinske promjene u obrazovanju, nastavit će se baviti prebacivanjem fokusa s prošlosti na budućnost. Oni će uz pomoć ‘hackiranog’ ministarstva osigurati da svatko dijete može (makar ga to i ne zanimalo) programirati na mikroračunalima tj. pločicama 6×6. Istraživački novinari ne će se pritom sjetiti pitati može li se na tim revolucionarnim pločicama samostalno, bez računala ili tableta, uopće i programirati, ili se na njih samo prosljeđuje ono što je prethodno isprogramirano na PC-u.
I sve dok ne shvate da je uvijek korisno i pametno postavljati pitanja, njima će ostati tajnom nastaje li funkcionalan skup kodnih linija ili program:
- u revolucionarnoj pločici dimenzija 6x6cm,
- u nekoj drugoj pločici,
- u računalu ili tabletu, ili
- u umu stvaraoca programa.
Živi bili i još malo ih potrpili.
Mate Smogovac/Hrvatsko nebo
