Zorica Vuković : Stota ovca

Na jednom skupu ostadoh iznenađena zbog, meni upućenog, pogleda punim mržnje.  Pogled me prilično zabolio jer je došao od kolegice koja mi je bila draga.  Danima sam razmišljala zašto tolika mržnja. Nije bilo razloga, koliko ja znam.

I onda, negdje ispred spomenika kralja Tomislava, u jednom sunčanom danu (u mom sjećanju je sunčan) sine mi:  „Okreni drugi obraz. Postupi drugačije.“

Postupila sam drugačije.

Pomogla sam joj da napreduje u poslu, dugo godina molila za nju. Čak sam joj i poklonila knjigu. Nije razumjela, jer valjda se to podrazumijeva.

Ipak, mogu reći da sam joj zahvalna, jer mi je  dano objašnjenje iz Mt 5,39: „Ne opirite se onome tko je zao. Naprotiv, ako te tko ošamari po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ Ova  spoznaja mi je puno pomogla u životu.

Dakle: „Okreni drugi obraz. Postupi drugačije.“

I onda se pojavio već zaboravljeni Ivo sa svojim provokacijama, sprdajući se katolicima.

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/08/24/zorica-vukovic-ivina-bunika/

Njegove primjedbe ne bi bile spomena vrijedne da on nije bivši predsjednik Hrvatske. Tijekom svog mandata blatio je Hrvatsku gdje god je išao, a pratit će ga to „blato“,  koje je uputio prema Hrvatskoj u izraelskom Knessetu, 2012., kao sastavni dio biografije:

„Uvijek iznova, moramo se suočavati s neugodnom činjenicom da su, uz slavni antifašistički otpor, postojali pripadnici našega naroda koji su bili organizirani u izvršenju strahotna zločina protiv čovječnosti… U izvitoperenu umu ustaša,  Srbi, Židovi i Romi, baš kao i ustaški politički protivnici,  morali su biti pometeni s lica Zemlje…

Ustaška je brutalnost bila strašna, njihovi zločini odvratni. Mi to znamo (partizanska istraživačka znanost), ali znati nije dovoljno.

Otrovna je guja puštena da gmiže iz srca naše nacije u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi  samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju. Trebamo se zagledati u svoje srce i pomiriti se s najtamnijom mrljom u svojoj povijesti i političkoj kulturi.

Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. Tu je, duboko u našim srcima (?), tamo gdje počinje stvarna pomirba. Uvijek se trebamo sjećati i, živjeti zajedno sa žrtvama, u sjećanju. To je naša odgovornost. Jer, naša djeca trebaju znati što je dobro, a što zlo, što je pravo, a što krivo. To je mjesto gdje počinje istinska pravda.”

Obećao je Josipović i povratak židovske imovine. Je li neki, od mnogobrojnih mu stanova, židovski?

Od  „silnih posjeta“, koje je kao predsjednik imao,  ostao je upamćen i onaj Republici  Srpskoj, k Dodiku,  gdje je Josipović „drobio“ o „konglomeratu pogrešnih politika“ koje su naštetile Bosni i Hercegovini.

Sa drugarom Tadićem  izjednačio je Paulin Dvor i Ovčaru iako do danas javnosti nije dana potpuna istina njihovih zlonamjernih povijesnih izvrtanja. Sve upućuje na to da je njegova politika kao predsjednika ozbiljan kandidat za sam vrh tog konglomerata. A tek njegovo „šurovanje“ sa  pobornicima srpskih memoranduma!

Prema dnevniku srpskog veleposlanika u Hrvatskoj Cvetićanina „Zagreb Indoors“, Josipović se, na zajedničkom ručku, 11. svibnja 2007.  pohvalio kako je beogradski zet. Dostavio je Cvjetićaninu  hrpu službenih sudskih spisa o kaznenim postupcima za ratne zločine koji su se u Hrvatskoj provodili protiv Srba. Bilo je to vrijeme kad je Josipović napustio hrvatski pravni tim koji je sastavljao tužbu za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu.

Josipović je Cvjetićaninu  samoinicijativno ponudio pomoć oko hrvatske i bosanske tužbe protiv Srbije u  postizanju političkog sporazuma što je, navodno, podržavao tadašnji predsjednik RH, Stjepan Mesić.

Srbija je „cijenila  Josipovićev  gest“, jer je riječ o informacijama koje će nekoliko godina kasnije pomoći srpskom pravnom timu u odgovoru na hrvatsku tužbu u Haagu.

Josipović se branio da je Cvjetićaninu nosio svoje knjige „Odgovornost za ratne zločine pred sudovima u Hrvatskoj” i na engleskom „Responsibility for war crimes, Croatian perspective – selected issues“.  Čudna je  njegova tvrdnja  da je on autor (Josipović prisvaja rezultate svih znanstvenika koji su radili na tom projektu!). I zašto bi mu nosio knjige, ako su se mogle  nabaviti u knjižarama?

Bilo bi dobro točno utvrditi što je dilao Josipović, jer Cvjetićanin nije sigurno rekao sve.

Ne smije se zaboraviti  da se u srpskoj protutužbi u Den Haagu, srpska strana obilato koristila citatima Josipovićevog glavnog analitičara, Dejana Jovića.

„Članstvo u komisiji za sastavljanje tužbe,  Vlada Republike Hrvatske plaćala je jako dobro i nedopustivo je na ovakav način raditi protiv realizacije te tužbe; davati podatke o toj tužbi iza leđa kolega s kojima ste na njoj radili. I to sve dajete nekome poput srpskog ambasadora. Ne znam kako to nazvati, ali to je toliko kompromitantno da bi se u slučaju Josipovića vjerojatno moglo otvoriti i pitanje kaznene odgovornosti“, rekao  je odvjetnik Zvonimir Hodak.

Zbog svih ovih djelovanja, Hrvatsko nacionalno etičko sudište optužilo je i 10. prosinca 2014. etički osudilo Ivu Josipovića zbog veleizdaje hrvatskih nacionalnih interesa jer je na javnim dužnostima i na različite načine, sudjelovao u sustavnom krivotvorenju povijesne istine o hrvatskom Domovinskom ratu, pa je s tim krivotvorinama pridonosio politici sustavne kriminalizacije hrvatske države i Domovinskog rata. Kao član državnog Savjeta za suradnju s MKSJ  2000. godine,  sudjelovao je u izradi strategije o suradnji Hrvatske s Haškim sudom, a na temelju kojeg je Republika Hrvatska neutemeljeno optužena za planiranje i provedbu udruženog zločinačkog pothvata. Savjet je svoj prijedlog strategije suradnje je najprije usuglasio s Haškim tužiteljstvom, a tek potom uputio na usvajanje Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru, što je imalo za posljedicu izručenje hrvatskih generala Haškom sudu.

Josipović je miljenik „antifašista“. Pristižu nagrada, a jedna je i ona  Sedam sekretara SKOJ-a za umjetnost, za skladbe „Varijacije za glasovir“ i „Passacaglia za gudače“ (1981.)

Koga slavi Josipović? Kompozicija Ars diaboli (Umjetnost vraga):

Do kuda ide ova obljubljenost prema Josipoviću vidjelo se i u tužbi prof. Jurčevića i prof. Tomca, za koje je Josipović javno tvrdio da su luđaci i budale.

O tome Zvonimir Hodak kaže: „Njegov vokabular uopće nije akademski. Tužbu smo podigli još dok je bio predsjednik.  Osam mjeseci kasnije započele su prve procesne radnje. Sud je zakazao prvu raspravu nakon što Josipović više nije bio na dužnosti. Obratio se Ustavnom sudu koji je stao na njegovu stranu i na sam dan rasprave sutkinja nas je obavijestila da su s Ustavnog suda dobili odluku da se rasprava ne može održati! Budite sasvim sigurni da bi bio osuđen u tom postupku da ga Ustavni sud nije zaštitio!“

Hodak dodaje: „Ostali smo zabezeknuti, a on se već hvali preko nekog piskarala sa portala Lupiga,  koji se financira državnim novcem,  da će u novom postupku povesti sa 2:0.”

Ustvari, on nije dobio sud, nego su ga zaštitili istomišljenici, ustavni sudci. Ovdje staje mozak.

Sada,  nakon što se nije ispričao zbog uvreda koje je izgovorio katolicima, Udruga Vigilare ga je tužila.

Komentari su podijeljeni.

Kristijan Nikolić: „Sramota je, da osoba koja slijedi ideologiju onih što su ubijali svećenike, rušili oltare i prekršili sve Božje zapovjedi, govori tko je pravi vjernik a tko nije.“

Franjo Čabrijan: „Ovakvog Josipovića treba zaustaviti da nekontrolirano govori i radi protiv hrvatskog načina života, većine. Izmislio je ustaše u Hrvatskoj u Izraelu, znakovito, kao što sustavno radi protiv vjere u Hrvata. Prema tome potez tužbe je jedan od demokratskih načina da se zatvore usta tom formalnom Hrvatu koji diše komunističkom odgoju, koji je učinio najveće zločine Hrvatima od kad Hrvati postoje.“

Petar Nodilo urednik „Glasa Srca Isusova“ napisao je za Bitno.net: „Koliko god  Ivo Josipović mnogima bio nesimpatičan i predstavljao, otkad više ne posjeduje ozbiljnu političku moć, bar simboličnu, lijevu kulturnu hegemoniju, i koliko se god mnogi radovali na napad na svog neistomišljenika i neprijatelja, koji, istina baš ne razumije dobro sekularnost zapravo znači,  i koji čini se još nije uspio shvatiti i prihvatiti kako više ne živimo u vrijeme kad je vjera morala zauvijek biti skrivena u sakristiji, ipak, ovakva vrsta perfidne borbe koju Vigilare  tobože vodi uime Gospe i katolika mislim da nije nešto u što bi se vjernici trebali upuštati.

Dragi Vigilare, uza sve vaše dobre namjere koje vjerujem da imate, nije se podsjetiti mudre izreke da je put za pakao popločen dobrim namjerama. Vaši načini djelovanja iako bili legitimni i demokratski, ipak, mislim da Crkvi čine više štete nego koristi.“

Malo me začudilo kod patera Nodila ono „perfidno“. Što pater zna, a mi ne znamo?

Dane Lozušić: „Patra Nodila redovno pratim u `Glasniku Srca Isusova i Marijina`. Sviđa mi se njegov ležeran i ugodan uvodnik. Moram priznati, iznenadila me žestina kojom se obrušio na gospodina Batarela i udrugu Vigilare. Pater Nodilo ima legitimitet kritizirati, ali ne bih se složio s načinom na koji je izrazio svoje neslaganje. Učinilo mi se, nakon što sam pročitao tekst dva puta, da je tužba protiv Josipovića samo povod, a da su uzroci dublje prirode. Ako je rad udruge Vigilare tako štetan za samu crkvu, ovakva reakcija svakako nije dobar odgovor. Osobno, kao vjernik i Hrvat, ne podržavam pasivnost i šutnju, kako udruga, tako i crkve. Ivo Josipović je, svojim predsjedničkim djelovanjem i komunističkim naslijeđem, nanio mnogo uvreda i zla hrvatskom narodu i crkvi u cjelini. Mišljenja sam da je pater Nodilo izabrao pogrešan trenutak za prepisku, ovako je samo Josipović profitirao.“

A Ivo se ponaša baš kao pionirčić u svojim komentarima. Mislim na pubertetsku nezrelost. Ili to ipak odaje njegovu nelagodu?

Josipović na Twitteru: „Wow!!! Posvetilo mi internetsku stranicu i pozivni centar! Iako slutim da Batarela ovdje zanima samo stavka donacije. Udruga Vigilare i slične joj u zapećku su moderne Katoličke crkve (?) i suvremene civilizacije. Točno tamo im je i mjesto.“

Kad  nema argumenata (poput Puhovskog), vrijeđanje: „Sreća, nema više Inkvizicije! Inače bi Batarelo tražio da me se spali na lomači kao heretika, jer mu smeta sekularna država koju zagovaram!“

Vice Batarelo odgovara na njegove objede: „Vrijednosti džamahirije bliže su osobnim vrijednostima i obiteljskom nasljeđu Ive Josipovića, nego Udruzi Vigilare čije je djelovanje u svakom smislu antisocijalističko i antikomunističko. Svim ćemo se silama zalagati za to da Hrvatska nikad ne postane džamahirija, a od Josipovića i dalje očekujemo ispriku jer je, unatoč logičkoj pogrješci, jasno da je želio uvrijediti Hrvate katolike!“

Ipak, Josipovićevim sljedbenicima nije svejedno zbog tužbe, pa su preko noći postali „umjereni katolici“ čak i protestanti i ateisti i pokrenuli peticiju. Protiv Vigilare i U ime obitelji. Babilonci, rekao bi Elvis Duspara.

Trebamo li se previše brinuti pljuvanja po katolicima. U Matejevu evanđelju 5,11 piše: „Blago vama kad vas,  zbog mene,  pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!”  

Možda bi udruga Vigilare trebala „okrenuti obraz“ i pozvati na molitvu krunice sve članove, pobornike i vjernike da mole za „izgubljenu ovcu“ da dođe u „stado“ kojemu, nažalost, nikada nije ni pripadala.

Ovako luta u neznanju i tami s usklikom wow!, a svjetlo bi pomoglo da se rasprši magla zlokobnog komunističkog naslijeđa kojega nosi u svom srcu i kojega se nije odrekao.

Koja bi radost ušla u njegovo srce, a i u narod hrvatski, da moli za oprost i da se obrati. Možda izgleda nemoguće, ali Bogu je sve moguće…

„Jer On je došao na ovaj svijet

Da iskusi tvoje najstrašnije boli

I da istrpi najveću muku, zbog tebe,

Da  ti pokaže koliko te voli.“

Zorica Vuković /Hrvatsko nebo