Anton Kukuruzović : Ako je sloboda riječi svetinja (a znamo po nizu slučajeva da u našem društvu nije) još je veća svetinja dopustiti uvrijeđenom da se dopuštenim sredstvima brani

Mnogi su katolici s puškom u ruci i krunicom na ramenu išli u obranu domovine, a time i drugih katolika i svoje vjere u cjelini, ali i svih drugih na udaru zločinačke agresije.

Da smo onda imali ovakve društvene mreže, portale, izopačenu političku korektnost i “normalne katolike” sigurno bi bilo onih koje bi pokolebalo njihovo nametljivo poimanje o tome što je jednom katoliku činiti u takvoj situaciji pa bi umjesto časne žrtve na bojištu nečasno bježali ili stradavali kod kuće, u zbjegovima i logorima.

Bez da stavljam današnju situaciju u istu ravninu ipak mogu sa žaljenjem primijetiti koliko smo se u stanju smekšati, ali ne iz vlastitoga srca nego iz povike nevjernika i njima pridruženih, kako ih je dijabolik Matija Babić nazvao “normalnih katolika” pa idemo na sav glas ometati udrugu Vigilare u nakani tužbe protiv bivšeg predsjednika Ive Josipovića za kontinuirano i ciljano vrijeđanje Katoličke crkve, osobito Crve u Hrvata i njezinih vjernika.

Glavni humanistički razlog koji navode je sloboda riječi, a glavni politički reklama Ivi Josipoviću i pomaganje njemu da se digne iz političkog mrtvila, valjda u novu političku orbitu.

Pa ako je sloboda riječi svetinja (a znamo po nizu slučajeva da u našem društvu nije) još je veća svetinja dopustiti uvrijeđenom da se dopuštenim sredstvima brani od te slobode koja ga povrjeđuje. Argumenti tipa “mene to ne vrijeđa” nisu argumenti nego osobni dojam bez ikakve empatije prema onima koje, osobito kad to čuju iz ustiju čovjeka koji je bio na čelu države, možda su mu i glas dali, zaista vrijeđa. Tako da Vigilareu ne možemo i ne smijemo uskratiti tvrdnju da nastupaju i u ime drugih katolika, a ne samo spomenute udruge.

Dizanje političkog mrtvaca Josipovića pak u političku orbitu, ako to nije u interesu političkim i gospodarskim lobijima i njihovoj medijskoj mašineriji, neće Josipoviću pomoći ni Majka Božja kojoj se sprda, kamo li njegovo izigravanje žrtve na eventualnih par ročišta koja mu slijede.

Hoće li to sve biti od neke koristi ili štete, kao što se mnogi, na čelu s nekim kolumnistima, prije svega isusovca patera Nodila pa onda na ovdje na FB, trude dokazati, ja pojma nemam i ne znam, a zašto bih i trebao znati.

Meni je cilj ne ometati brata u vjeri u njegovoj nakani jer mi nema druge u ovom trenutku nego vjerovati da to čini iz kršćanskih najčišćih pobuda i nadati se da će sve završiti povoljno i po nas vjernike pa i po Ivu Josipovića, a i druge poput njega.

Najzad, trebamo li svi jednako misliti i jednako djelovati ako su nam nakane čiste i prožete ljubavlju. Sjetite se sestara Marte i Marije – svaka je mislila kako je njeno djelovanje ispravnije, a Isusu su jednako drago jedno i drugo.
Ovih par slika ilustrira kako se sotonski iskorištava ovo prenemaganje “normalnih katolika” gdje se javnosti nameće dojam kako su čak i molitelji za zaštitu nerođenih, usput rečeno građanska inicijativa koju samo predvode katolici, ali u kojoj je stanovit broj i nekatolika, neki ekstremisti i radikali.

Povucimo paralelu s braniteljskim prosvjedom u Savskoj: Toliko su nas medijski ocrnili da preko 90% javnosti nije ni trepnulo kada su invalidi u kolicima pendrečeni pred vratima crkve Sv. Marka, zatvoreni u nju i nije im se dopustilo ni lijekove ni hranu i vodu ni na zahod.

Antun Kuruzović/Hrvatsko nebo