Mile Prpa : Zgode i nezgode Malog viteza Don Quijotea

Poštovane  mame i tate s bespuća interneta .

Koliko puta Vam se dogodilo da ste upravo otipkali jedan od svojih najvrjednijih upisa koje ste do tada napisali , bili ste spremni i da ga podijelite sa svima na Facebook-u Twitteru ili Instagramu a vaše Vas je dijete koje je uz Vas povuklo za ruku i zatražilo da mu ispričate priču .

Neće ni da zaspe bez priče zar ne ?

Morali ste ili ustati dohvatiti bajku neku ili sami ispričati priču ?

A zašto ne bi jednim klikom otvorili portal Hrvatsko nebo i našli priču za svoje dijete .U najnovijoj knjizi poštovanog Mile Prpa . Knjiga za djecu zove se Zgode i nezgode Malog viteza Don Quijotea. Kažu oni koji su je čitali, među njima i stručnjaci da je vrhunski uspjela. Knjiga ima cca 30 stranica i ima petnaestak poglavlja. Radnja knjige je smještena  u Zagreb   na HKV-u  je objavljena samo jedna epizoda u kojoj se radnja odvija u kuli Lotrščak i operira s Gričkim topom. Vrlo je vjerojatno da će se na tu temu snimati cjelovečernji mješoviti igrano glazbeni film.

I još nešto jako važno .Knjiga je bez rodne ideologije ,prikrivene pedofilije  kakve nam misle proturiti  i u kurikul hrvatskog obrazovanja .Čitajte svojoj djeci uživat ćete i sami  ja sam uvjeren

I ne zaboravite najvažnije . Dijete će brzo  zaspati nasmiješeno a Vi se možete vratiti  Facebooku ,Twiteru ili Instagramu .Ukoliko ne zaspete i  Vi……….

Hrvatsko nebo je od poštovanog Mile Prpe dobilo pravo da prvi u Hrvatskoj i svijetu objavimo čitavu knjigu i sva poglavlja .

Poštovani Mile Prpa (Siverić, 2. kolovoza 1944.) je hrvatski je književnik, slikar, filozof, kolumnist i član HKV-a. Piše pjesme. Autor je zbirke soneta koja se zove Sonetna rapsodija.

Hrvatskoj je javnosti manje poznat, zbog toga što ga hrvatski mediji i institucije neobjašnjivo prešućuju, iako je autor velikog filozofskog opusa, preko pedeset tisuća stihova te velikog i neizloženog slikarskog projekta. Štoviše, iseljena Hrvatska više zna za njega, a spada u kolumniste kojeg internetski portali Hrvata u svijetu vrlo često citiraju pa spada u najcitiranije kolumniste.

Autor je i CODEXA MORALIS CROATICUM unikatnog remek-djela svenacionalnog hrvatskog značaja , tom knjigom smo postali prvi narod na svijetu koji ima svoj codex moralis.  

Autor je  i brojnih drugih poetsko filozofskih djela.

Autor je pjesme Hrvatski izlog, koju je uglazbio Ivica Percl.

Prpin slikarski opus se sastoji od više od 600 radova. Uglavnom su u tehnici ulja na staklu

Daran Bašić /Hrvatsko nebo

Priča o dječacima
Vlatku (Don Quijote) i Jureku (Sancho Panza)

Petnaestogodišnji dječak Vlatko sedmo je dijete u obitelji. U rodnom selu nisu ga smatrali dobrim dečkom. Pa možda je i cijela njegova obitelj tako mislila. Još dok je rastao u majčinoj utrobi vrtio se i ritao, majka jedva čekala da se rodi.

I konačno dečko se rodio bez puno muke. Kad ga primalja lagano pljesnula po turu, duboko je udahnuo i ispustio glas sličan glasu Yokuts Indijanaca kad imitiraju pjev ptica ili kreket žaba u prirodi, kako bi dojavili blizinu neprijatelja ili im poslali neku drugu poruku. Svi nazočni njegovom rođenju uplaše se, i primalja reče – Što je ovo? O, oh! Tko se to rodio?!

I tako je mali Vlatko rastao uz puno nepodopština, počesto vičući -To nije pravda! To nije pravda! Sve je to nekako išlo, malo uz batine, malo uz uvjeravanja sve dotle dok se jednog dana, u sedmom razredu osnovne škole, nije popeo na tavan u djedovoj kući i našao knjigu Don Miguela de Cervantesa, istina u skraćenom izdanju, na čijim je koricama pisalo Bistri vitez Don Quijote.* Knjigu nije ispuštao iz ruke, čitao je i čitao, počesto pripovijedao svojim pajdašima što u knjizi piše, ali to nikoga nije zanimalo, svi su ga počeli zvati – Mali vitez Don Quijote. Nije se ljutio, moglo bi se slobodno reći da mu se to sviđalo, jer se osjećao kao borac za pravdu.

*Knjiga Don Miguela de Cervantesa: Don Quijote
“Don Quijote” roman je španjolskog književnika Don Miguela de Cervantesa. Sastoji se od dva dijela. (Objavljeni 1605. i 1615. g.) Roman je postao jedna od najčitanijih knjiga u Španjolskoj i svjetskoj književnosti. On je parodija na račun viteških romana.
To su putovanja i avanture Don Quijotea i njegovog sluge Sancha Panze. Riječ je o običnom Španjolcu koji je opsjednut pričama o viteškim lutanjima. Odlučuje lutati Španjolskom na svom mršavom konju Rocinantu, ispravljajući nepravde i braneći ugnjetavane. On vjeruje da su obične krčme začarani dvorci, a mlade seljanke prelijepe princeze.
Zamjenjuje vjetrenjače za divove koje su poslali zli čarobnjaci. Zamišlja seljanku iz susjedstva da je Dulcineja od Tobosa, prelijepa djevica kojoj se on zakleo za ljubav i odanost. Sancho Panza, njegov naivni štitonoša, vjeruje da je njegov gospodar malo lud, u stvarnosti on vjeruje da nema nikakve Dulcineje, ali ipak pristaje pratiti gospodara, nadajući se da će se obogatiti. Gospodar i perjanik imaju razne avanture, često s više štete nego dobra, unatoč njihovim plemenitim namjerama. I na kraju postaju žrtve šale kneževskog para, kada je Sancho imenovan upraviteljem nepostojećeg otoka Barataria.

Čitajući knjigu Vitez Don Quijote, sav se poistovjetio s njegovim likom i postupcima, a zamišljao i dječaka Jureka, nižeg debeljucu, kao svog Sancho Panzu, a djevojčicu iz susjednog razreda Marijanu, zamišljao kao svoju princezu Dulcineju od Tobosa.

Mali Vlatko oliti Mali vitez Don Quijote rodio se u selu blizu metropole, tako da ni sam nije znao da li je seljačko ili gradsko dijete. Tu dilemu vrlo lako riješi i to tako da se smatrao – seoskim ili gradskim djetetom prema potrebi. Za svoje godine bio je ovisok, ali i mršav.

I njegov prijatelj Jurek oliti Sancho Panza, rodio se u istom selu. Bio je stariji dvije godine od Malog viteza Don Quijotea i ponavljao jedan razred, ali obzirom da je njegov prijatelj vrlo inventivan, za njega predstavlja autoritet i uzor i spreman je slijediti ga u svemu.

Onako debeljuckast i pomalo tupast provodi bezpogovorno sve zapovijedi svog mlađeg gospodara Don Quijotea. Ima izražen trbuh, nižeg rasta i nosi crvene hozentregere.

Mali vitez Don Quijote u školi obučen je kao i druga djeca, a čim bi stigao kući oblači žute hlače s puno kraćom desnom nogavicom.

Na nogama nosi crvene niske čizme, nosi žuti prsluk preko crne košulje, a na glavu stavljao kapu sličnu Napoleonovoj, samo njegova je bila žuta. U ruci drži nekakav čudan dugački štap koji mu seže do nosa, a našao ga na djedovom tavanu.

Mali vitez Don Quijote i njegov prijatelj Jurek, zvani Sancho Panza, postali su nerazdruživi, obojica skloni avanturama i nepodopštinama. Posebno ih je smetalo nešto za što su mislili da je nepravedno.

Prva zgoda

Malog viteza Don Quijotea – Lovci na prepelice

Jednom prilikom odlutali su daleko među šumarke gdje obično osim divljači i ptica nikoga nema. Sancho Panza našao je zvono koje je očito visjelo na vratu neke krave. Kad bi zadrndalo, svi bi se od njegovog zvuka uplašili.

Stojeći iza grma ugledaše četiri lovca s puškama i njihove pse ptičare kako idu prema njima. Zaključe da je sezona lova na prepelice i fazane ili da se radi o krivolovu. Ubijati ptice to je Malom vitezu Don Quijoteu bilo nezamislivo i protuprirodno. Osjetio je u sebi snažan poriv da se tome kao plemeniti vitez mora suprotstaviti i nepravdu ukloniti.

Lovci su pretpostavili da u blizini ima prepelica i poneki fazan, a nisu ih mogli vidjeti. Obojica, Mali don Quijote i Sancho Panza, iskoče naglo pred lovce. Sancho Panza snažno zazvoni kravljim zvonom, klepetušom i brzo se digoše dva jata prepelica i par fazana. To razljuti lovce, a četiri njihova psa ptičara lajući jurnuše prema Malom vitezu i njegovom prijatelju s namjerom da ih napadnu..

Mali vitez Don Quijote stajao je mirno, znao je da ga psi tada neće napasti jer im pokazuje da ih se ne boji, a Sancho Panza, koji uvijek nosi nešto hrane sa sobom, nek se nađe, izvadi pečenu kobasicu i baci je među pse. Pse opčara miris pečenog mesa i sva četiri skočiše na kobasicu režeći jedan na drugoga i otimajući je za sebe.

Mali vitez diže štap u zrak, pozva svog Sancho Panzu da jurišaju na lovce vičući – Juriš! Juriš! Jurišali su na veliko zlo i tako zaštitili nevine životinje.

Kad lovci vidješe da na njih bezglavo jurišaju, Don Quijote prijeteći štapom, a Sancho Panza razmahao se kravljom klepetušom koja je u ušima lovaca zabrujala jače od katedralnog zvona, razbježaše se jer su shvatili da nisu baš pri sebi i da bi mogli od njih svašta doživjeti i da je s njma najbolje ne imati posla, a za njima pođu i njihovi psi.

Kad se lovci razbježali, ovu pobjedu nad opasnim protivnikom, mali vitez Don Quijote posveti djevojčici Marijani, koju nosi u svom srcu kao princezu Dulcineju od Tobosa. Usput kazano nitko, pa ni Sancho Panza, nije znao koja je to djevojčica, jer njeno ime nije nikada ni pred kim izustio…….

Nastavit će se ……..

Mile Prpa /Hrvatsko nebo