Kako spriječiti novu “Platformu” ?, govore Sitarski, Raguž, Cvitanović

Konsenzus koji su prije nekoliko dana postigli hrvatski premijer Andrej Plenković i predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji su se sastali u kapacitetu čelnika sestrinskih stranaka HDZ RH i HDZ BiH, od neprocjenjivog je značaja za perspektivu ostvarenja minimuma hrvatskih interesa u BiH-kaže Milan Sitarski, analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara.

-Taj se minimum odnosi na nužnost legitimnog predstavljanja u Predsjedništvu BiH i u federalnom, a posljedično i u državnom Domu naroda, svih konstitutivnih naroda, a posebice Hrvata, kojima je to pravo na legitimno demokratsko predstavljanje više puta oduzimano. Značaj je ovog javno postignutog konsenzusa višestruk. Najprije, njime se nedvojbeno otklanjaju relativno česte procjene, bolje rečeno insinuacije, da službeni Zagreb suštinski podržava težnju ogromne većine bošnjačkih stranaka da praktično ukinu federalni i konsocijacijski ustroj BiH, te svedu političku ulogu konstitutivnih naroda na dekorativnu, ako ne i da ih potpuno ukinu kao ustavnu kategoriju. Sa zagrebačkog susreta s Čovićem Plenković je jasno istaknuo nužnost izmjena Izbornog zakona BiH upravo u smjeru legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, pa i Hrvata, u za to predviđenim spomenutim tijelima vlasti, a ne u suprotnom smjeru-ističe Sitarski za Slobodnu Dalmaciju, dodajući kako je ovim nepobitnim preciziranjem stavova premijera i lidera najveće i vladajuće stranke u Hrvatskoj o položaju Hrvata u BiH, te uopće o temeljnim pitanjima ustroja i sustavne krize u susjednoj državi, odaslana i snažna poruka političkim akterima BH Hrvata, koja ne ostavlja nimalo manevarskog prostora za različita tumačenja i tendenciozne interpretacije.

Sitarski: Potencijalni novi hrvatski platformaši bez potpore Zagreba

-Oni među tim akterima koji u bližoj ili daljoj prošlosti ne samo da nisu bili u prvim redovima borbe za legitimno političko predstavljanje Hrvata, već su čak i sudjelovali u nekim ili svim operacijama lišavanja vlastitog naroda tih prava, dobili su jasnu poruku da za mogućne slične pothvate u budućnosti ne mogu računati niti na otvorenu niti na prešutnu potporu sadašnjeg službenog Zagreba i stožerne stranke vladajuće koalicije. Značaj te poruke je utoliko veći u svjetlu najava pojedinih manjih, ali, ipak, relativno relevantnih hrvatskih stranaka iz BiH da će na izbore 2018. na svim razinama (opet) nastupiti odvojeno od Hrvatskog narodnog sabora BiH, pa čak i da će napustiti tu krovnu organizaciju BH Hrvata.

Takvi postupci, naglašava Sitarski, u uvjetima još neizmijenjenog Izbornog zakona BiH, koji i dalje omogućava reprizu slučajeva „Komšić“, Platforma“, „Alijansa“ … samo olakšavaju posao mogućnim inspiratorima, organizatorima i izvođačima takvih repriza.

-Akteri tih „samostalnih“ poteza time bi ponovno sebe praktično doveli u ulogu protivnika temeljnih interesa vlastitog naroda. Njihovi izgovori da se time suprotstavljaju „jednoumlju“, tj. dominaciji HDZ-a BiH među BH Hrvatima zvuče neuvjerljivo, pa i uvredljivo za inteligenciju, obzirom da u tome narodu normalnu političku kompeticiju sputava, pa i onemogućava, upravo postojeće izborno zakonodavstvo koje omogućava kolektivno nadglasavanje cijelog tog naroda od strane brojnijih naroda. Dovoljno je prostora za prakticiranje punog političkog pluralizma na izborima za županijske skupštine, ili čak i na izborima za federalni i državni Zastupnički dom u izbornim jedinicama s nadmoćnom hrvatskom većinom, naravno uz neisticanje svojih izbornih lista u drugim izbornim jedinicama. Isticanje vlastitog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva mimo HNS-a BiH, te kandidiranje odvojenih izbornih lista i u izbornim jedinicama u kojima postoji realna mogućnost „rasipanja“ hrvatskih glasova ostajanjem ispod izbornog praga, ne može se zato tumačiti drugačije nego kao nacionalno neodgovorno postupanje i kolaboracija s radikalno unitarističkim i centralističkim snagama.

Nadati se je da će, ako već kod takvih hrvatskih stranaka ne prevlada elementarni patriotizam, barem dovoljan dio bošnjačkih stranaka smognuti snage za otvorenu, konstruktivnu i plodotvornu raspravu o izmjenama odredaba Izbornog zakona koje se odnose na način izbora Predsjedništva BiH, a posebice Doma naroda Parlamenta FBiH i Gradskog vijeća Mostara koje je Ustavni sud BiH svojevremeno stavio izvan snage. U suprotnom, ne samo da bi BH Hrvatima opet prijetilo ponavljanje spomenutih sindroma kojima se lišavaju konstitutivnosti, već barem polovica izvršne vlasti u zemlji – Predsjednik, dopredsjednici i Vlada Federacije – ne bi mogla biti izabrana. Time bi jedino Republika Srpska i županije mogle konstituirati legitimnu vlast u novom mandatu, dok bi cijela Federacija, pa i državna razina vlasti osim Predsjedništva, praktično došla u status u kome je Grad Mostar već pet godina, od kada je istekao mandat Gradskom vijeću izabranom još 2008. – procjenjuje Sitarski te za dodaje kako ne treba biti pretjerano dubok poznavatelj BH prilika da bi se procijenilo što bi takav razvoj situacije značio za BiH i za cijelu Jugoistočnu Europu, uz poruku kako je na bošnjačkim, dakle, pa i nekim hrvatskim strankama, odluka – prihvatiti nedvojbeni konsenzus Plenkovića i Čovića kao neporecivu, uz to potpuno legitimnu realnost, ili nastaviti s opasnim iluzijama koje nepogrešivo vode pravo u visoko rizičnu budućnost.

Raguž: Hrvatima ukinuto pravo pluralizma

Na pitanje jesu li Hrvati jedinstveni u zahtjevima koji su se čuli na sastanku Plenković – Čović u Zagrebu, Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) ističe za splitski dnevnik kako se na sadržaj sastanka Plenković – Čović, s aspekta „jedinstvenosti hrvatskih stavova“ treba gledati dvojako.

-Uzimajući u obzir primjerice izjavu po kojoj je „za HDZ važno da izborni sustav u BiH bude pravičan“ tu Hrvati nisu jedinstveni, jer mene prvog, kao i stranku koju zastupam, apsolutno nije briga što je za HDZ važno, a što ne. U više navrata sam i predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću to rekao, pa to i ovdje ponavljam, borba za ustavno pravnu jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH se ne smije i ne može identificirati s borbom za bilo koji HDZ. Recimo, i jedan i drugi HDZ su dio što izvršne, što zakonodavne vlasti u BiH, imali su sasvim dovoljno vremena za pokrenuti stvari s mrtve točke, a ne čekati predizbornu godinu, to nisu učinili. S druge strane, kada se govori o nužnosti izmjena izbornog zakonodavstva i jednakopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda u zemlji, a o čemu je bilo govora na sastanku, u tome segmentu smo jedinstveni i tu Hrvatska mora odigrati veću ulogu. Mora se puno djelotvornije i učinkovitije iskoristiti pozicija koju Hrvatska ima na vanjskopolitičkom planu u sklopu EU, kao i činjenica da je Hrvatska jedna od članica PIC-a.(Vijeća za provedbu mira). Potrebno je puno više od pukog predizbornog PR-a putem deklarativnih izjava. Opasnost od nametanja izborne volje i nakon izbora 2018. je sasvim realna, osobito ako se zna kako će isti biti održani po neustavnom izbornom zakonu-ističe Raguž poručujući da dok god se politički sustav u BiH ne vrati u ravnopravne i legitimne gabarite, Hrvatska mora biti izravno uključena u potporu Hrvatima u BiH, te da ne treba zaboraviti kako je to i ustavna obveza. Kada je u pitanju jasno preciziranje što Hrvati točno žele i što ako se političko Sarajevo opet ogluši na njihove legitimne zahtjeve, Raguž naglašava kako Hrvati žele sustav u kojem oni sami biraju svoje predstavnike u vlasti, a ne da prigodom svakih izbora žive u neizvjesnosti hoće li im ih nametnuti većinski narod ili međunarodna zajednica.

-Hrvati ne žele to samo za sebe, nego traženjem ustavne jednakopravnosti za sebe, rješava se problem nametanja izborne volje bilo kojem od konstitutivnih naroda i Ostalima. Na žalost, nama Hrvatima je ukinuto ljudsko i demokratsko pravo političkog pluralizma, što recimo HDZ BiH kao najjača stranka vrlo vješto politički neodgovorno iskorištava i zloupotrebljava. Koliko god bošnjačka strana kočila svaki korak ka realiziranju ustavno pravne jednakopravnosti Hrvata, toliko se i ovim političkim predstavnicima Hrvata uopće ne žuri u rješavanju tog problema, jer im je vrlo komotno u ovom međuprostoru.

Drugi dio pitanja je pogrešno formuliran: nije pitanje „što ako se političko Sarajevo ogluši“, nego je pravo pitanje „što kada se političko Sarajevo ogluši“. Političko Sarajevo će odbiti svaki prijedlog rješavanja političke krize kojeg predlože Hrvati samo iz razloga što ga predlažu Hrvati, bez obzira na sadržaj. Nije to slučaj samo s izbornim zakonom, nego i cijelim nizom drugih zakonskih regulativa. Oni su svjesni kako su zauvijek politički izgubili Republiku Srpsku, ostala im je Federacija BiH kao područje na kojem oni političkim putem mogu stvoriti svoj bošnjački entitet, kroz tobožnje težnje ka ostvarenju BiH kao građanske države. Na žalost, do Izbora 2018. neće doći do usklađivanja izbornog zakona s Ustavom i dovest ćemo se u situaciju kako će se izbori održati, ali se neće moći uspostaviti vlast. Na žalost, biti ćemo dovedeni pred zid. BiH će postati novi Grad Mostar-pesimističan je Raguž te poručuje kako bez uplitanja međunarodne zajednice, stvari se neće moći riješiti, uz poruku da je zato toliko važna uloga Hrvatske u svemu ovome te izražava nadu kako su vlasti u Hrvatskoj toga svjesne.

Cvitanović: Neka napuste funkcije

Ilija Cvitanović predsjednik HDZ-a 1990, također, naglašava činjenicu kako presuda Ustavnog suda BiH jasno kaže da postojeće uređenje izbornog zakonodavstva BiH nije pošteno i da hrvatski narod nema istu poziciju kao druga dva konstitutivna naroda, Bošnjaci i Srbi.

-Zahtijevamo da se ne odugovlači proces izmjena Izbornog zakona BiH s ciljem pronalaska rješenja da legitimni predstavnici svih naroda predstavljaju konstitutivne narode u BiH-kaže Cvitanović slažući se s većinom onih koji prepoznaju mogućnost ponavljanja „mostarskog scenarija“ odnosno kako je nedopustivo da se BiH dogodi situacija kakva je u Gradu Mostaru, odnosno nemogućnost provedbe izbornih rezultata.

-Ne znam koji bi mogao biti odgovor HDZ BiH koji konzumira svu vlast u BiH u ime hrvatskog naroda ako se ne provede presuda Ustavnog suda BiH. Već poodavno smo ih pozvali da njihov odgovor bude napuštanje izvršnih funkcija u Vijeću ministara i Vladi Federacije BiH, ali se to nije dogodilo i neće, jer je evidentno jedini cilj vladati. Vjerujem i da Međunarodna zajednica, gdje očekujem značajan utjecaj Republike Hrvatske, će dati presudan značaj provedbi presude Ustavnog suda BiH. Ne želim ne spomenuti Grad Mostar koji već devet godina nema izbora i identificiram kao odgovorne za tu situaciju vladajuću koaliciju na prostoru Bosne i Hercegovine-naglašava Cvitanović.

-Odlukom Ustavnoga suda, sadašnji izborni zakon može samo djelomično provesti izborne rezultate. On je nametnut od strane visokog predstavnika 2000. godine i njegova nužna promjena će dugoročno doprinijeti i demokratizaciji i stabilnosti naše zemlje. Iz današnje perspektive jasno je da su te promjene bile potpuno suprotne našem ustavu i njegovim polazišnim načelima, što je verificirano relevantnim odlukama Ustavnoga suda BiH. Izborni zakon je diskriminatoran prema konstitutivnim narodima, na što ukazuje nekoliko značajnih odluka Europskoga suda za ljudska prava i to je nedopustivo-naglasio je Čović. Prema njegovu mišljenju izmjene Izbornog zakona BiH moguće do konca ove godine.

HMS/ http://hms.ba/Hrvatsko nebo