Alijina Deklaracija o islamskoj državi živi u BiH

Nedavno obilježavanje smrti prvoga bošnjačkog lidera i predsjednika ratnoga Predsjedništva Alije Izetbegovića ponovno je poslužilo za žestoke političke i međunacionalne obračune u Bosni i Hercegovini, naročito kada je njegov sin, koji je sada također bošnjački lider i predsjednik, podsjetio kako je njegov otac ‘Bosnu ostavio u amanet (ostavštinu) Erdoganu’.

Nakon toga krenulo je već standardno izlijevanje žuči, spominjanje onoga što je Bosna, odnosno što su Bosna i Hercegovina bile u doba otomanskoga mraka, koliko su tadašnje manjine patile i bile mučene, ubijane, proganjane, koliko je zulum (turski zlo) mentalno i stvarno gurnuo ovo područje u zaostalost iz koje se ni do danas nije izvuklo. Upravo kada se mislilo kako se ponovno spustila epizoda na još jednu nenaučenu povijesnu lekciju, ponovno se pojavio novoovjenčani sultan Recep Tayyip Erdogan koji je autentično potvrdio što mu je Izetbegović rekao.

Potomak sultana Fatiha

‘Tayyip, vi ste potomci sultana Fatiha, ovaj prostor je vama u amanet, zato ga čuvajte’, rekao je na posmrtnoj postelji Alija Izetbegović tadašnjemu predsjedniku AKP stranke Erdoganu. Nakon toga je nastavio s panislamističkom patetikom. ‘Kako ćemo mi sada ostaviti Mostar? Kako ćemo ostaviti Drinu? Kako ćemo sada ostaviti tamošnju sultan Fatihovu džamiju. Naravno da mi to ondje podigla kao razlog postojana. Od 15. stoljeća na ovamo’, rekao je Erdogan i zaključio:

‘Činjenica da je Bosnu dao u amanet Turskoj manifest je njegova civilizacijskog horizonta. Jer Alija je vidio i znao da muslimani jedino jedinstveni, u zajedništvu i solidarizirajući se jedni s drugima, mogu ostvariti svoju civilizacijsku misao’, zaključio je novovjekovni sultan.

Postavlja se pitanje, otkuda toliko divljenje, gotovo opčinjenost Erdogana Alijom Izetbegovićem, njegovim životom, Bosnom koja je očito samo paravan ili možda simbolički važna kao točka na kojoj su se muslimani s dolaskom Otomanskoga Carstva najdublje i najsnažnije zadržali u prodoru na Zapad. Odgovori na sva ova pitanja leže u dokumentu zbog kojega su Izetbegovića u zatvor smjestile partizanske vlasti, ali ne zbog posve nesnošljivih poruka prema drugima i drukčijima, o revolucijama kojima se ruše neislamske države i vlasti, uspostavi Šerijata (vlast po islamu) pod svaku cijenu i nemogućnosti suživota s drugim religijama. Ovaj skandalozni dokument Islamska deklaracija gotovo da se može iščitavati kao panislamski manifest po čijim se obrascima ponašaju i današnje najokrutnije islamističke terorističke organizacije, ali i organizirane države. U točki u kojoj govori o drugim religijama vjerojatno je najgrublje iskazan njegov pogled na druge i drukčije.

‘U ovoj točki, koja označava istinsku prekretnicu u evoluciji vjerskih učenja, islam se razlikuje od svih drugih religija, doktrina i filozofija života. Prvi i najvažniji takav zaključak svakako je zaključak o nespojivosti islama i neislamskih sustava. Nema mira ni koegzistencije između ‘islamske vjere’ i neislamskih društvenih i političkih Institucija’, naveo je Izetbegović u deklaraciji. On je islam povezao s političkim pokretom i promjenom koja najprije mijenja ljude, a zatim i cijele sustave.

‘Islamsko društvo bez islamske vlasti nedovršeno je i nemoćno; islamska vlast bez islamskoga društva je ili utopija ili nasilje. Povijest ne pozna nijedan istinski islamski pokret koji nije istovremeno bio i politički pokret. To je stoga što je islam vjera, ali istodobno i jedna filozofija, jedan moral, jedan poredak stvari, jedan stil, jedno ozračje – jednom riječju, jedan integralan način života’, istaknuo je u svojim razmišljanjima Alija Izetbegović. A onda je dao i recepte kako muslimani trebaju razumijevati demokraciju koja je jedino ispunjena islamom, što je definitivno danas slučaj s Erdoganovom Turskom, ali i pokretima i državama diljem svijeta.

Bošnjaci 50,3 posto stanovništva u BiH

‘Uspostavljanje islamskoga poretka pokazuje se kao vrhunski akt demokracije, jer znači ostvarenje najdubljih težnji muslimanskih naroda i običnoga čovjeka. Islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast’, stoji u Islamskoj deklaraciji. Drugi dio ove izjave vjerojatno se na najbolji mogući način nastoji ostvariti u Bosni i Hercegovini, gdje su svim silama, vođenjem kampanje među muslimanima iz BiH, pa i izmišljanjem podataka o broju pučanstva Bošnjaci muslimani uspjeli dosegnuti 50,3 posto pučanstva. Riječ je o famoznome prvom poslijeratnom popisu iz 2013. godine koji hrvatski i srpski predstavnici nisu prihvaćali zbog friziranih podataka o stanovništvu jer su u isti koš utrpani i oni koji ne žive u Bosni i Hercegovini. A takvih je kod Bošnjaka popisano 200.000, odnosno deset posto ukupnoga broja. To je onda poslužilo za novu fazu u realizaciji bošnjačke politike u Bosni i Hercegovini, a koju je opet u dokumentu Islamske deklaracije oslikao Alija Izetbegović. Odnosno prema manjinama. ‘Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju većinu stanovništva. Nemuslimanske manjine u sastavu islamske države, uz uvjet lojalnosti, uživaju vjerske slobode i svu zaštitu. Muslimanske manjine u sastavu neislamskih zajednica, pod uvjetom jamstava vjerskih sloboda i normalnog života i razvoja, lojalne su i dužne su izvršavati sve obaveze prema toj zajednici, izuzev onih koji štete islamu i muslimanu’, stoji u dokumentu. A to u prijevodu znači da im je šerijat, odnosno islamski zakon nadređen kao način življenja i ponašanja. U tome je svjetlu pozicionirao i Katoličku Crkvu za koju je rekao da se pretvorila u antikristovsku te da su ju kršćani deformirali.

‘U pitanju odnosa prema kršćanstvu mi razlikujemo Kristov nauku od Crkve. U prvoj gledamo Božju objavu, u stanovitim točkama deformiranu, a u drugoj jednu organizaciju, koja je svojom neizbježnom hijerarhijom, politikom, bogatstvom i interesima, postala nešto ne samo neislamsko, nego i antikristovsko. Svatko tko treba odrediti svoj stav prema kršćanstvu, traži da mu se definira: je li riječ o Kristovoj nauci ili o inkviziciji, a crkva se u svom povijesnom življenju stalno klatila između ova dva pola’, napisao je Alija Izetbegović.

On je kroz cijelo svoje djelo Islamske deklaracije, koja predstavlja i presjek jednoga, iz te perspektive 80-ih godina prošloga stoljeća prilično tmurnoga razdoblja zemalja u kojima je islam dominantna religija, ustvari zagovarao panislamizam ali i ‘Bratstvo muslimana’, što samo igrom zamjene riječi postaje Muslimansko bratstvo koje je ideološka podloga za brojne terorističke organizacije od Al Qaede do Islamske države.

Deklaracija zaživljava

Sve o čemu je Alija Izetbegovića pisao u svome djelu Islamske deklaracije na vrlo se transparentan način odvija u Turskoj i dijelu islamskoga svijeta te se pokušava nametnuti kao pravilo ponašanja u Bosni i Hercegovini. Nisu se slučajno u BiH za vrijeme rata slile tisuće ratnih mudžahedina, ali i milijarde pomoći iz muslimanskoga svijeta, čiji je ključni motiv bio preobraziti tradicionalno lice Islama bosanskih Muslimana. U tome smislu treba razumjeti i zahtjeve koji samo naizgled podsjećaju na zapadne demokracije s vlašću većine. Zato se, primjerice, inzistira, a na što je nasjele njemačka administracija, da se izbrišu nacionalne odrednice Hrvata, Bošnjaka i Srba iz Ustava i zakona. A kako je manjinama među muslimanskom većinom već dugi niz godina, svjedoče kršćani za koje, primjerice, nema nijednoga udžbenika na hrvatskome jeziku u školama ili pak katoličkoga vjeronauka. To jedino mogu prakticirati ako se upišu u katoličke školske centre, dok u javnim školama hrvatski jezik ili katolički vjeronauk nije dostupan. Da bi kupili kilogram svinjetine, ‘kršćani’ moraju ići u istočni, srpski dio Sarajeva, u velikom broju restorana uopće se ne toči alkohol. Alijina deklaracija živi. Dobrodošli u Islamsku republiku!

Domagoj Tolić/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo