J . Peći : Što nam preostaje? Ili izginuti ili se pomiriti s ropskom sudbinom…

U Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske zapisano je (pročitajte pozorno) između ostalog…

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskog naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo: ……..

…………..

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963-1990).
Na povijesnoj prekretnici ODBACIVANJA KOMUNISTIČKOG SUSTAVA i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990) slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost i odlučnost za uspostavu Republike Hrvatske kao suverene države.

Bio sam član Ustavne komisije Sabora i znam vrlo dobro da je osobno dr. Franjo Tuđman bio autor Izvorišnin osnova. Ne znam tko mu je sve asistirao u jezičkim formulacijama. No, nevažno…

Znamo i za čuveni govor prvog hrvatskog predsjednika na I. općem saboru HDZ-a koncem veljače 1990., kada je ustvrdio da

“NDH nije bila samo puka kvislinška tvorevina nego i odraz tisućljetne težnje hrvatskog naroda za svojom vlastitom državom”, što je izazvalo Ivicu Račana, tadašnjeg predsjednika “hrvatskih” komunista na burnu reakciju, kada je proglasio HDZ strankom opasnih namjera.

I sada, 27 godina nakon, javlja se nakaradni pravorijek Ustavnog suda, kao da ga je pisao sam Račan, kojom se ovaj, u konačno punom sastavu, očitovao na upit SDP-a od 2014. godine, je li naziv ulice 10. travnja u nekom slavonskom selašcu od par kuća (Slatinski Drenovac) u suprotnosti s ustavnim vrednotama RH, u kojem se konstatira da je Nezavisna Država Hrvatska bila fašistička i nacistička (pazite ove “antifašističke” floskule) tvorevina, te se naziv ulice smatra u suprotnosti s ustavnim vrednotama. Izdvojeno mišljenje dao je samo jedan časni sudac Miroslav Šumanović.

Nezavisna Država Hrvatska bila je potpuno legalna država, trajala je četiri godine, nikakva tvorevina. Tvorevina i to umjetna bila je Jugoslavija, a potrajala je, što prva, što druga 70-tak godina na lažima, teroru, maltretiranju hrvatskog (ne samo hrvatskog) naroda. Hrvati su u drugoj Jugoslaviji bili tretirani kao poraženi narod iz II. svjetskog rata, što su “platili” dvosuverenošću svoje Republike u okvirima SFRJ i petokolonaškom vlašću raznih Bakarića, Blaževića, Stojčevića. Puna nacionalna emancipacija dogodila se tek prvim višestranačkim izborima u proljeće 1990.

Dakle, ovaj pravorijek Ustavnog suda čista je povijesna krivotvorina i politička diskvalifikacija Nezavisne Države Hrvatske, koja je bila i odraz povijesne težnje hrvatskog naroda za uspostavom svoje vlastite države.

Ako je hrvatski narod ODBACIO KOMUNIZAM, postavlja se pitanje odakle pravo Milanu Bandiću postavljati biste I. L. Ribara, najbližeg Brozova suradnika i jugoslavenskog komunističkog partizana. Odakle po Brozu i mnogim sitnijim Brozovima nazivi ulica i trgova diljem Lijepe naše sve do današnjih dana. Sjetimo se da je bivši predsjednik Ivo Josipović pozvao zagrebačku vlast da vrati ime Ulici 8. maja 1945, koja je postojala do 1990. godine. To je po Ustavnom sudu u duhu vrijednosti hrvatskog Ustava.

Netko će reći da to nije bio predmet bavljenja Ustavnog suda, niti je netko pokrenuo pitanje ustavnosti. No, osnovno je pitanje odakle Ustavnom sudu uopće pravo da se bavi političkim kvalifikacijama, a ne pravom. Trebao se proglasiti nenadležnim i gotovo.

Što mi nećemo još morati istrpjeti kao narod?

Komunisti. petokolonaši, jugopartizanska bratija ujedinjena s velikosrbima Milorada Pupovca, širom su otvorili krila i samo je pitanje vremena kada će sve hrvatske domoljube i stvarne katoličke vjernike proglasiti personama non grata u vlastitoj državi. Ne mogu se oni odreći svoje Šugoslavije. Bez stvarne pobune hrvatskog naroda protiv (neo)komunista, protiv medijskog terora njihovih dobro plaćenih apologeta, Hrvatskoj neće biti pomoći. Tu, ili će biologija odraditi svoje, ili nam ne preostaje drugo nego IZGINUTI (po drugi put) za ideale hrvatske slobode u nekoj novoj revoluciji. Bojim se da to mirnim putem naprosto neće ići.

I što možemo očekivati od Plenkovićeva Vijeća za suočavanje s prošlošću, kada Ustavni sud, ničim izazvan daje ovakve političke (dis)kvalifikacije svega nekoliko mjeseci od završetka rada Vijeća (koje je tek nedavno imalo prvi ili drugi sastanak!). S izuzetkom nekoliko časnih iznimki, sastav toga ad hoc Vijeća ne ulijeva neku nadu. U njemu nema mjesta za jednog, primjerice, Zlatka Hasanbegovića ili Ivu Banca, ali ima za Natašu Jovičić, Nenada Zakošeka ili Ivu Goldsteina. Sve njih imenovao je u sastav Povjerenstva jedino i isključivo aktualni predsjednik hrvatske Vlade.

Skupina hrvatskih intelektualaca (povjesničara i povjesničara književnosti i umjetnosti) uputila je apel (dosad potpisan od oko 1300 ljudi) kojim od »političkih, pravosudnih i drugih vlasti« zahtijevaju jamčenje »slobode mišljenja, govora i povijesnog istraživanja te prekid s pokušajima nametanja i propisivanja takozvanih povijesnih istina«.

A naš Ustavni sud radi upravo suprotno i nameće nam povijesne (ne)istine, koje ne mogu opstati niti na jednom sudištu povijesti. Bojim se da će isto tako učiniti i Plenkovićevo Povjerenstvo.

Josip Peći /Hrvatsko nebo