LIJEVOM NAŠOM-Z . Hodak : Ako Istra postane Republika, Rade bi mogao biti politički komesar Briona

U ‘Slobodnoj Dalmaciji’, našoj popularnoj Slobodanki, znali su se očešati o moju malenkost Ante Tomić i Jurica Pavičić, dajući mi do znanja i ravnanja kako bi bilo primjerenije da branim džepare i ognjištare na sudu nego što uludo trošim vrijeme i papir pišući slabo čitane kolumne. Moram priznati da sam pomalo u sebi osjećao neku mješavinu ponosa i gadljivosti zbog činjenice da su me zamijetili takovi giganti “jugoslovenske sinteze“. Na kraju bi ipak prevladala gadljivost. Što ćeš? Ognjištar uvijek ostaje ognjištar… Kad sam bio klinac, mislio sam da se pacijenti nalaze samo u bolnicama. Mladenačke zablude. Naime, nedavno je Slobodna “poklonila“ jednu cijelu stranicu poznatom ”jugoslovenskom” režiseru Anti Jelaski da obriše pod sa mnom i mojim kolumnama. I Ante je uzeo svoj SKOJ-evski blajvajz da u ime KP i partizanskog pokreta demaskira još jednog klasnog neprijatelja. Naravno, da mi nije ni na kraj pameti baviti se u ovom tekstu sa jugo-musakom našeg Ante. Meni Dnevno hr. ne poklanja stranicu da podučavam nepismene desničare o novijoj hrvatskoj povijesti. Piše Jelaska: “Veliki salto mortale napravio je Hodak. Kao odvjetnik branio je jednako dobre i zle. A sada se bavi strastveno samo zlima. Pobjednicima iz Drugoga svjetskoga rata. Koji su bili hit čitavom svijetu. Bez kojih ne bi bilo današnje nam “moderne Hrvatske.“

Ajmo malo pročešljati nepročešljane misli jugo-Ante. Pobjednici iz Drugoga svjetskoga rata su oni koji su dobili bitku kod Staljingrada i na kraju zauzeli Berlin i oni koji su se na zapadu iskrcali u Normandiji, a 25. travnja 1945.g. blizu Torgaua susreli se na Elbi. SSSR i SAD. Veliki pobjednici Drugog svjetskog rata bili su na primjer Mađari, Talijani i Finci. Hitlerovi saveznici. Zato jer nitko od njih nije imao kod sebe 11.Dalmatinsku brigadu da ih nakon 8. svibnja 1945.g. tamani k’o zečeve i to… razoružane. U Norveškoj je strijeljan Vidkun Quisling i par drugih članova njegove vlade. Bez Hude jame, bez njihovih marševa smrti, bez stotine tisuća strijeljanih i zakopanih po norveškim rudnicima. To su stvarni pobjednici Drugog svjetskog rata. A ne oni koji su čitav rat bježali povlačeći se pred “nadmoćnim neprijateljem“, koje je “krenulo“ tek pojavom Rusa na Srijemskom frontu i koji su se prikrpali pobjednicima i tako zakrpani i prikrpani postali “hit“ u čitavom svijetu…!? Dementni režiser misli da ja lažem, mažem, mutim, palamudim, uzgajam floskule. Tipično komunjarski. Ako se činjenice ne slažu s njihovim neistinama – to gore po činjenice. Da se vratim na “hit čitavog svijeta“, partizane i Savu Kovačevića. Naš Ante misli i piše da bez njih ne bi bilo “moderne Hrvatske“. Skojevački adolescent. Nije se zapitao zašto se u Domovinskom ratu Tuđman, Šušak i Gotovina nisu pozvali na “hit čitavog svijeta“ i proglasili pobjedu nad crvenom zvijezdom, srpom i čekićem te četničkom kokardom koja i danas živi u podsvijesti ponekih u Dalmaciji. Dragi crveni Ante! Zašto su se uopće formirale pobjedničke brigade Tigrovi, Pume, Vukovi… 4. splitska kad je država stvorena u ZAVNOH-u od strane partizanskih hit-majstora. Kako to da ni jedna brigada, ni jedna postrojba u Domovinskom ratu koji je trajao 4 godine nije ni pomislila da uzme ime, simbol ili običan znak od onih koji su bili “hit u čitavom svijetu“. U tom ratu su se, uz hrvatske domoljube, borili i Francuzi, Englezi, Australci, oko 10.000 Srba, ali bez ijednog jedinog dalmatinskog orjunaša.

Oni žive kao i Jelaska u lažnoj prošlosti. Jelaska me nadalje podučava: “Bez ikakve patetike! Split je bio grad heroj. Dani NOB u Splitu najslavniji su dani njegova dva milenija duge povijesti, a troipol godišnja patnja njegovih stanovnika, jednaka je epidemijama kuge u minulim stoljećima.“ I još nas upozorava: “Bez ikakve patetike…“ Ja bih rekao bez ikakvog srama. I po treći put spominjem Franu Tente. Maloljetnik, koji je 1947. na Marjanu skinuo jugo zastavu i umjesto nje razvio hrvatski barjak. Ne njemački, ustaški ili talijanski nego hrvatski barjak. U srcu Hrvatske, u Splitu. Drug sudija “hit pobjednika“ odrapio je tom maloljetniku 5 godina robije. I Frane se više nikada nije vratio u svoj Split. Barem ne živ. I sad bi možda naivcima palo na pamet pitanje: je li možda Antu Jelasku, starog jugokomunistu, ražalostila sudbina maloljetnog Frane? Ne budite naivni. Njega ni njegove “hitovce“ nije sram ni Hude jame u kojoj je zakopano 3.000 živih ljudi, ni depeša koju je izvršitelj poslao naredbodavcu u Beograd: ”Druže Maršale, zadatak je izvršen“. Kad smo već kod Antinog Maršala, Ante se krsti od kuda meni podatak da je netko “ljubičicu bijelu“ proglasio jednim od najvećih zločinaca 20. stoljeća. To je starog hitovca razljutilo. “Bez imena, gospodine, nitko ste i ništa“. Engleski Daily Mail, a Englezi su nam stari “prijatelji“, stavio je Antinu trbušastu i pofarbanu ”ljubičicu bijelu” na 13. mjesto najgorih “masovnih ubojica 20. stoljeća”. Valjda samo zbog siće od 570.000 ubijenih političkih protivnika. Prvi je Mao Ce Tung. Drugi Josif Visarionovič Staljin, a treći Hitler čije brkove nosi Marko Skejo. I još slobodno šeće po rivi. Obrijao bi njega naš Ante da su tu “hitovci“ iz 11. Dalmatinske. E’ to su bila vrimena! Recimo da isti list optužuje Benitta Mussolinija za smrt 250.000 ljudi. Evo, po tome proizlazi da Benitto nije do koljena našem Joži. Sad bi još trebao trošiti papir što je pisao o Titovim zločinima tjednik Ost Dienst… Možda bi mogao zapitati našeg skojevca zna li nešto o terorističkom savezničkom bombardiranju Splita nakon kapitulacije Italije u jesen 1943.g? Samo u prvih 6 mjeseci 1944.g. bilo je 640 uzbuna i 21 bombardiranja grada. 3. lipnja 1944.g. “saveznici“ su zasuli bombama Split od 10h do 15h s oko 800 bombi. Ubijeno 227 civila, žena i djece. Srušeno je 217 kuća. Dana 5. lipnja Radio London je izvijestio da je napad izvršen na zahtjev maršala Tita. Još jedna “epidemija kuge“ u prošlom stoljeću. Možda bi nam stari skojevac mogao otkriti “slatku malu tajnu“: zašto Tito nikada nije želio stupiti ni jednom svojom nogom u Jasenovac? Možda Ante zna zašto Pavelić, pa makar i u odsustvu, nikada nije bio u Jugi osuđen za ratne zločine? A znalo se da živi u Madridu. A Jelaska me u svom pamfletiću optužuje što ja ne osuđujem Pavelića i ustaše. Valjda bih trebao biti veći “pop“ od Pape. No, dobro. Žao mi je što naš Ante o meni misli sve najgore. Vidite, s obzirom na njegovu biografiju, ja o njemu mislim sve najbolje. Ali, čini mi se da obojica nismo u pravu. Ako Slobodanka da novi impuls g. Jelaski da pokaže svoj raskošni polemičarski antitalenat, molim moje prijatelje iz Splita da mi ne javljaju “tužnu“ vijest. Želim mu svako dobro i atraktivan san. Recimo, san kako s drugarima iz Beograda radi hit predstavu “Lepo gori lepa njihova.“

Mislio sam da nikada neće doći dan da se ja probudim s pozitivnim prijateljskim osjećajima za naše antife, skojevce, partizane… i bio sam u pravu…

U Hrvatskoj gori i dalje iako je ljeto za nama. IDS-ovci šalju poruku: Non pasaran brkovima Marka Skeje. U ”apsanu” sa svakim tko se zatekne na Cedevitinoj tekmi s njenim dresom. Igra igrač KrUšlin. Cedevita je odmah reagirala promptno i progresivno. Igrač se sad zove Kr…šlin. Na fejsu po običaju izmišljaju da je Boris Miletić župan, sin oficira JNA Alberta Miletića, te da je tatica 1991.g. prijetio da će raketirati pulsku Arenu jer je čuo da u njoj nastupa Thompson. Po lex Miletić u ”ćuzu” bi svatko tko javno podsjeća na simbole ili geste fašizma, nacizma ili ustaškog režima. Kad im netko spomene Rezoluciju Vijeća Europe 1481 iz 2006.g. o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima onda se čude ‘k’o pura dreku’. To nam je prvi glas…! Ima jedna činjenica o Istri iz 1991. i 1992. godine. Radilo se o mobilizaciji i odlasku na front i drugim potrebama u obrani domovine. Od svih hrvatskih regija najveći je odaziv bio u Istri. Oko 86% Istrana se odazvalo. Među tih 86% vjerojatno je bilo jako malo ovih iz sadašnje projugoslavenske vladajuće nomenklature. Osim što bi u ”apsanu” sa svima koji vide ZDS čak i u snu, današnji vladajući u Istri bi se malo i odvojili. Mudri i sugestivni ideolog Stazić misli da je Istra hrvatska Katalonija. To je isto k’o da N. K. Istru usporediš sa F. C. Barcelonom. Ako Istra postane, Božjom providnošću, Demokratska republika Istra, onda bi Rade s familijom mogao postati politički komesar Briona. Cijena dana na Brionima stajala bi onda našeg Nenu 3,5 kuna umjesto sadašnjih ekstremno skupih 7 kuna. Sad se postavlja samo od sebe jedno zanimljivo pitanje: gdje je nestalo onih 86 % koji su se devedesetih odazvali zovu domovine? Na to pitanje ne zna odgovoriti ni Peđa Grbin. Ali zna Damir Kajin. IDS-ovci se još nisu izjasnili, ako se slučajno odvoje, hoće li to biti od stola i postelje ili samo od postelje? Hoće li nesretni Skejo u buksu zbog svoga brka? Možda bi Staljinov brk lakše prošao nego Skejin. Nekako je više estetski i budi nježnije i rafiniranije osjećaje na Gulag, Goli otok…

Na kraju je i Predsjednica posijala sjeme zla. Na njen spomen Istarskog svećenstva prolomile su se salve zvižduka. I to spontano. Po dogovoru. Kao popovi su imali prste kod vraćanja Istre matici Jugoslaviji. Revizionizma nam je dosta! Mi smo svjedoci kako su naša herojska armija i dobrovoljci hipijevskog izgleda, dugačke brade i kose, s modernim opancima, borbom za svaki metar svete Istarske zemlje oslobađali Istru od Talijana. Znakovito je što Damir Kajn šuti.

U Domovinskom ratu se Rade Šerbedžija bio povukao na rezervni položaj pa mu je danas malo čudno što ga primamo s rezervom..

U Šibeniku, ni od koga pozvan, osvanuo je srpski ministar odbrane Aleksandar Aca Vulin. Lepo i uljudno nas je upozorio i postrojio da nam objasni što je to građanski rat. To je, misli Aca, kad građani jedne države na tenkovima obasuti “belim lalama“ krenu u drugu državu na tromesečni izlet. Pa se ne vrate četiri godine. Umjesto na tenkovima, vrate se na traktorima. I Vulin nam to, mirnim glasom bez imalo bijesa, reče, a patrijarh SPC Irinej nas blagoslovi i smiri riječima: “I u našem narodu mržnja nije prestala, osvete se pripremaju i nagovještavaju.“

Ono što je Beograd 1990. pokušao s balvanima, sad pokušava panjevima kao što su Vulin i Irinej. Srpski predsjednik Vučić, za razliku od KGK, smiruje uzavrele strasti i pomirljivo vuče paralelu između generala Ante Gotovine i majora Veselina Šljivančanina. Obojica su bili u Haagu. Šljivančanin je nepravedno osuđen, a Gotovina nepravedno oslobođen. I to je to. Vulin je spustio fudbalsku loptu na zemlju pa kaže: “Srbija nikada u svojoj povijesti nije bila agresor, nije pokušavala da zauzme tuđi teritorij…“ Samo je htjela vratiti svoju granicu koja ide do Virovitice, Zadra, Karlobaga i Karlovca. Na ustoličenju episkopa dalmatinskog Nikodima Kosovića bio je i biskup Barišić koji je rekao da smo dobili brata Nikodima. Malo je nezgodno što su braća bili i Kain i Abel. Kako je to završilo s braćom bolje je ni ne spominjati. I novi episkop pomirljivo poručuje da je Dalmacija mjesto susreta istoka i zapada. Očito zemljopis našem ”bratu” nije najjača strana. Granica istoka i zapada bila je i bit će rijeka Drina. Naravno, ako se Karlek Erjavec i slovenski arbitražni zbor s time složi.

Prema najnovijoj verziji Biblije, KOKAIN je ubio ABELA…

Malo me je začudilo kad je KGK iznenada, rezolutno, bez zadrške stala na stranu Blaženke Divjak. No onda se mozaik složio s kamenčićem – Nenadom Bakićem koji je postao savjetnik za informatiku KGK. Tim činom rektorica Dijana Vican našla se na tankom ledu. Sad je otvoreno široko polje za informatički biznis. Još malo pa će i pravnici na pravosudnom ispitu morati polagati informatiku. Predsjednica KGK je, i ako pravnica, shvatila da je budućnost u STEM-u. Engleski science, technology, engineering i mathematics. Raj za trgovce informatičkom opremom. Šuvarizam se vraća na velika vrata. ”Tehnika narodu”, govorili su nam u Jugi…

Rumunjska narodna poslovica:“ Jedni govore što znaju, a drugi znaju što govore”.