G.Zelenika : Igre staklenim perlama … Ili ispovijest jednog katolibana ..

Dakle .. moj ujak svećenik službovao je u jednom malom selu Valpovštine .
Čim bi završila škola istog dana ja sam odlazila bakama na selo .
Istog dana .
Voljela sam njih ,
slobodu i ljubav koje su pružale a
i tetkinu djecu s kojom sam se družila i igrala .
Najuzbudljiviji dan cijele godine uz Božić
bio je Kirbaj kod Ujaka .
Kako je Valpovo kada nemaš auto jako daleko od Đakova
prevozili smo se svakako .
Dvoje djece s ujakom na motoru .
Netko traktorom .
Tjedan dana prije Kirbaja u župnoj kući skupljala se družina .
Kuharice , baka i djeca .
Bila je to prekrasna zidanica
debelih zidova s ogromne 4 prednje sobe , kuhinjom
i jednom postraničnom sobom .
Mi djeca , manja i starija spavali smo na podu na perinama .
To je bio poseban užitak .
I kroz prozor gledali kako se postavljaju šatre.
I montira ringišpil .
Računali smo na novac od gostiju i sanjali
plastične raznobojne naočale , prstenje i staklene perle .
One staklene u kojima su se prelijevale
sve boje svijeta .
Večer prije zapalile bi se baklje
po velikom voćnjaku i naložile vatre
koje su osvjetljavanje put procesiji
koja je nosila kip Gospe .
Još ih vrlo točno vidim …
Raspored , toplinu i sjaj …
I put .
I stare šljive i
ogromno stablo marelice .
Najslađih .
Mamile su s grana tek dozrele .
Tu krunicu i pjesme Mariji pamte i one .
Vrhunac uzbuđenja bila je glavna
misa na sam blagdan .
Obučena u novu odjeću koju je mama prethodni dan donijela ,
kose koja je mirisala na kolače iz kuhinje , promatrala sam svod crkve oslikan najljepšim bojama na svijetu .
Uznesenje Marijino .
To je bilo nebo koje se otvorilo meni .
I moje staklene perle upile su svaki detalj tih boja i lica .
Do slijedeće godine .
I danas svi su još uvijek tamo.
Oni kojih već dugo nema .
I miris kolača . I okus Traubisode .
I marelica .
U kaleidoskopu staklenih perlica jednog lijepog djetinjstva .
Katolibanskog kažu …

Naslovna slika

Župa Gospe Sniježne .. Harkanovci

Gordana Zelenika /Hrvatsko nebo