ZORICA VUKOVIĆ : TEORIJA KAOSA U REŽIJI ŠRAFCIGERA

John Gower:

„Zbog čavla, izgubljena je potkova;
Zbog potkove, izgubljen je konj;
Zbog konja, izgubljen je jahač;
Zbog jahača, izgubljena je bitka;
Zbog bitke, izgubljeno je kraljevstvo.
Sve zbog čavla koji na potkovi nedostaje!”

Stihovi  Johna Gowera (iz 1390. god) pokazuju  kako jedna, naizgled nevažna, sitnica može imati dalekosežne posljedice. Nažalost, sitnice se često zanemaruju.  Otkrio je to  meteorolog Edward Norton Lorenz (1917.-2008., SAD), tražeći odgovarajući model za dugoročnu prognozu, tvrdeći da se ona ne može točno predvidjeti. On je opisao atmosferu kao sustav fluida i postavio je tri diferencijalne jednadžbe koje bi trebale opisati uvjete u atmosferi i na taj način predviđati vrijeme.

Rješenja jednadžbi poznata su kao Lorenzov atraktor (lat. attractus, skup numeričkih vrijednosti prema kojima dinamički sustav teži iz različitih početnih uvjeta) za vrijednosti ρ = 28, σ = 10, ß = 8/3.

Želeći riješiti problem u jednom nizu 1961. god., Lorenz je krenuo kraćim putem. U memoriji računala pohranjen je broj sa šest decimalnih mjesta: 0,506127.  Lorenz je unio kraće, zaokružene brojeve 0,506, pretpostavljajući da razlika od  tisućinke  nema značaja… Računalo je trebalo nastaviti niz od te točke. Lorenz je  ostavio kompjuter da računa.

Kada se vratio, šokiralo ga je ono što je zatekao. Iako u početku jednaki, novi se niz ubrzo počeo udaljavati od onog koji je do tada dobiven i prognoza bi izgledala sasvim drugačije.

Nakon dugotrajne potrage za greškom, Lorenz je riješio problem: računalo se u svojoj memoriji koristilo s točnošću od šest decimalnih mjesta, ali je zbog uštede ispisivalo samo tri, jer je,  prepisujući rezultate od sredine, Lorenz unio niz, sa po tri mjesta točnosti, ne očekujući bitne razlike. Međutim, razlika je postojala. Lorenz je i grafički prikazao rješenja svojih jednadžbi. Time je dobio atraktor u obliku leptira, koji mu je donio svjetsku slavu, ali ne i Nobela iako ga je sigurno zaslužio. Na taj je način Lorenz ponovno otkrio ovisnost o početnim uvjetima i omogućio da sjeme kaosa, koje je posijao matematičar Poincaré  početkom dvadesetog stoljeća, iznikne u novu znanost 21. stoljeća: teoriju  kaosa, koja se mogla razviti tek korištenjem računala  koji mogu rješavati složene jednadžbe.

U teoriji kaosa ekstremna osjetljivost je na početne uvjete, a poznata je pod nazivom leptirov učinak: „Ako leptir zamahne krilima u Pekingu, on može uzrokovati uragan na Floridi”. To ne znači da  vjetar, koji nastaje  mahanje leptirovih krila, može uvjetovati uragan Irmu, već da  može promijeniti slijed događaja.

Desetak godina nakon Lorenzova  otkrića, teorija je  počela privlačiti pozornost šireg kruga znanstvenika: matematičara, fizičara, kemičara, biologa, inženjera, ekonomista … Udomaćio se naziv deterministički kaos (znači da uzročno-posljedične veze u sustavima  mogu biti potpuno matematičke, tj. deterministički opisane, a da se sustavi ipak ponašaju nepredvidivo).

Primjena ovog otkrića, osim u meteorologiji,  vrlo je široka u mnogim pojavama u prirodi (populacija vrsta), tehnologiji i tehnici (neželjene vibracije avionskih krila, ljuljanja brodova, vibracije mostova), medicini (rad srca, proces mišljenja, fraktalna građa unutrašnjih organa), te u društvenim djelatnostima (kretanje dionica na burzi, ponašanje masa, utjecaj pojedinca na svjetska zbivanja), a popularna knjiga koja to opisuje je James Gleick: Kaos – rađanje nove znanosti, Izvori, Zagreb 2000.

Kod nas su se ovom problematikom bavili profesori fizike s PMF-a u Zagrebu, posebno Vladimir Paar, Vjera Lopac, Petar Kulišić. Kod neznalica, zbog teorije kaosa, često je ismijavan  prof. Paar.

Koliko čovjek može utjecati na svijet oko sebe? Vrlo mnogo. Primjer za to je  antropološki utjecaj  na populaciju vukova u Yellowstonu. Očito je neki pametni „ljubitelj životinja“ dao prijedlog da se istrijebe vukovi u ovom Nacionalnom parku. Nije ih bilo 70 godina. I što se dogodilo? Populacija losova se povećala. Vegetacija je od toga trpjela. Stoga je dolazilo do erozije.

Vukovi su vraćeni u park 1995. I od tada do 2013., „vučji lijek“ ozdravio je Yelowston. Vukovi su najprije ubili neke losove, a oni su onda počeli izbjegavati određene dijelove šume. Na tim mjestima obnovila se vegetacija, a u park su se vratile i mnoge biljne i životinjske vrste. Najvažnija  se promjena dogodila na vodotocima čija su se korita učvrstila i tok vode stabilizirao. Tako su vukovi utjecali i na krajolik. Dokumentarac o tome, pod nazivom, „Medicine of the Wolf“ snimila je Julia Huffman 2015. Kratak prikaz se može pogledati na:

A onda se dogodilo i  ljeto 2017. Mnogi su se pozvali na „globalno zatopljenje“. Nakon Harveya i Irme, u studiju HRT-a pozva Mislav Togonal  „veliku stručnjakinju“  Mirelu Holy koja je nešto drobila o ekologiji, te pariškoj i drugim konvencijama. Ustvari, ne znam kakve veze ima naziv njene doktorske disertacije  „Mitski aspekti ekofeminizma“  s  „globalnim zatopljenjem“ i uraganima. Nitko da se sjeti Vrdoljaka, razdjelnika i vjetroelekrana koje će nam povisiti račune za struju, a Berini  i „šarafcigeri“ to potpisaše u potrazi za  obnovljivim izvorima energije. E, kad počnu mlatiti svojim ogromnim krilima, koji će kaos prouzročiti „obnovljive“ vjetroelektrane osim nasipanja naših novaca u investitorske džepove. Gdje će zamah njihovih krila prouzročiti oluju?

Govori se o opustošenju sela. A i to je imalo svoj neslavni početni efekt negdje u vremenu Tihomira Jakovine, kad nisu ni htjeli poslušati glas seljaka. Umjesto razgovora, poslali su im račune za „blokadu cesta“. Gdje je Jakovina sada? Hoće li odgovarati za svoja nedjela ili je, poput Vrdoljaka, sklopio „vjerodostojni“ dogovor?

I koliki utjecaj na sva zbivanja u atmosferi i okolišu,  imaju tzv. cheimtrailsi? I što, ustvari, ispuštaju osim CO2 i  H2O? To bi morali znati meteorolozi jer analiziraju kemijski sastav atmosfere i kiše. Neki ni ne žele znati.

U Evanđelju po Mt 13,31-32, Isus kaže: „Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uzme gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.“

I tako mala sitnica dobrote može utjecati na ljepotu života.

Zorica Vuković /Hrvatsko nebo