Rudi Tomić : Pisane riječi treba osnažiti u – Hrvatskoj!

”Tko na svom mjestu, za svoje mjesto i sa svoga mjesta, ma gdje bio, ne može ni nakon nekoliko mjeseci ili godina izgraditi mogućnost makar i najskromnijeg djelovanja ili sudjelovanja u uništenju hrvatskog nacionalnog neprijatelja ili je budala ili je toliko komotan, da njegova komotnost sama po sebi definira izdaju i neprijateljstvo prema vlastitom narodu.” (Ivan Oršanić)

Hrvatska je izuzetno bogata sa sredstvima javnog priopćavanja, naime ima na popisu više od 500 informativni ”news” Portala i više od 5000 web stranica; u Hrvatskoj izlazi nekoliko stotina tiskovnih izdanja (dnevni listova, tjednika i časopisa); ima također veliki broj elektroničnih časopisa, TV kanala i radio postaja. Nažalost, u Hrvatskoj je većina sredstava javnog priopćavanja u rukama stranih vlasnika, kojima nije stalo do hrvatskog domoljublja nego do profita, te zbog toga ”hrane” hrvatski narod sporednim temama, provokacijama, senzacijama i sustavno omalovažavaju domoljubnu državotvornu ideju, nacionalno-vjerski integritet, a promoviraju i glorificiraju političku i moralnu prostituciju:(anti)fašiste, homoseksualnost, huliganizam i Titov srbokomunizam.

Nedavno su svjetski mediji objavile fotografiju jednog ”Hrvata” (Istranina) koji prosvjeduje protiv micanja Tita s trgova i ulica, te traži, ako se to dogodi, da ”Dalmaciju i Istru treba vratiti Talijanima”. I nakon skoro 75 godina još i danas se u Hrvatskoj širi komunistička i četnička propaganda, kako je, naime, ”Tito vratio Dalmaciju i Istru Hrvatskoj” (BS!).

Točno 9. rujna 1943. obratio se hrvatskom narodu s proglasom poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić s obrazloženjem i odlukom o ponovnom priključenju Dalmacije i Istre Hrvatskoj. Ovaj znakoviti datum povijesne istine treba svečano obilježiti velikom proslavom, uz najveće državničke i vjerske počasti, ne samo u Dalmaciji (kolijevki hrvatstva) i Istri, nego treba oglasiti državnim blagdanom ovu značajnu 75. obljetnicu (9. rujna 2018.) oslobođenja Dalmacije i Istre od Mussolinijeve fašističke Italije.

Dosta je bilo pisanih riječi, odnosno reagiranja na neprijateljske provokacije od naših susjeda (komšija i suseda); vanjskih ”saveznika”, domaćih zločinaca, veleizdajnika i (anti)fašista; političara u Hrvatskoj – od gradonačelnice/ka, župana, članova Vlade i saborskih zastupnika; profesora na Hrvatskim sveučilištima i učitelja u nižim školama, kulturnim i športskim ustanovama; predstavnika nacionalnih manjina, posebice taloga srpskih četnika i talijanskih fašista, diplomatskih predstavnika u RH, vjerskih poglavara SPC i Islamske zajednice, te poduzetnika, privrednika i antihrvatskih medija.

Hrvati su po naravi re-aktivni narod, reagiramo tek kad nas se stavi – pred zid, umjesto da smo pro-aktivni, da se drugi brane od nas a ne da se mi vječno branimo od njih. Da bismo uspjeli u našim nastojanjima, potrebno je izabrati državotvorno vodstvo, ljude koji nisu bili u izdajničkim (komunističkim, četničkim i jugoslavenskim) redovima, ljude čiji roditelji nisu bili upravitelju na Golom Otoku, ili bili članovi UDB-e, KOS-a, masoni, fašisti, nacisti i – kriminalci. Treba birati ljude koji nisu bili dezerteri, veleizdajnici i zločinci u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu. Nije razumno očekivati da će djeca, čiji su roditelji bili neprijatelji hrvatskog naroda, s lakoćom prezrijeti roditelje i osuditi njihove zločine (na pr. Ivo Josipović) , te stati u obranu svoje domovine – Hrvatske.

Teško ćemo u Hrvatskoj ostvariti evoluciju, razvoj iz nižega (neprijateljskog) u viši i složeniji demokratski poredak, jer za to su potrebne velike umne i duhovne preobrazbe. Lustracija je, mnogi govore – zastarjela, ali je nužno potrebna jer samo tako možemo odgojiti mlađe naraštaje, koji su u većini slučajeva žrtve, nemaju temelj nacionalne bitnosti, jer ih odgajaju u školama i na sveučilištima intelektualni mrzitelji Hrvatske. S lustracijom bi bile očišćene natruhe, ne samo u političkim strankama, nego i društvenim udrugama, školama i sveučilištima, a posebice u medijima u Hrvatskoj.

Primjera radi, dok je Hrvatska gorila, ili kako u Pupovčevim ”Novostima” piše: ”Lijepa naša, lijepo gori.) u Zagrebu je HTV uključila pjevača Miroslava Ilića koji veliča četnike i Dražu Mihailovića. Isto tako, samo malo drugačije, dok je Hrvatska gorila bili su u Puli predstavljeni ”Dani srpske kulture” – u Domu hrvatskih branitelja. Ne samo u Puli, nego su bili održani srpski ”kulturni dani” u Umagu i Rovinju, gdje su uz manifestaciju srpskih ”kulturnih” tradicija igrali Užičko, odnosno ”Žikino” kolo u dvoranama, po trgovima i ulicama hrvatskih gradova. Da sramota bude još veća, u dvoranama ovih gradova, zabranjen je nastup pjevaču, hrvatskom branitelju u Osloboditeljskom (Domovinskom) rat – Marku Perkoviću Thompsonu!!!

Recimo, primjera radi, kako bi se građani u Nišu ili Čačku osjećali da na njihovim trgovima i ulicama hrvatska folklorna skupina ”Kardinal Stepinac” izvode tradicionalna hrvatska (”ustaška”) kola, ili da na srpskoj državnoj TV u Beogradu puste pjesmu Thompson? Parafrazirat ćemo Freudovu rečenicu: prvi znak ljudske (odnosno hrvatske) gluposti je potpuno odsustvo srama!

Tko su najopasniji Hrvati, državni neprijatelji br. 1?

”Što mislite, tko su najopasniji Hrvati, ili državni neprijatelji br. 1? Ako mislite da su to Todorić i njegova kompanija, ratni profiteri, dezerteri, izdajice, ubojice ili pak ratni zločinci, gadno ste se prevarili. Već se duže vrijeme u Hrvatskoj najviše ‘gone’ redatelj Jakov Sedlar, političar Zlatko Hasanbegović, akademik Josip Pečarić, pjevač Marko Perković Thompson te još neki manje poznati Hrvati.”, piše Mladen Pavković (dragovoljac.com) Hrvati – sramite li se?

Konačno, nakon 71 godinu je uklonjen Tito s trga ispred Hrvatskog kazališta u Zagrebu – i to s velikom mukom. Opet su se, po stoti put, očitovali ljubimci zločinca Tita, koji su nakon poraza izišli iz Gradske vijećnice sa suzama u očima, ali ne i bez prijetnje: ”kad se vratimo na vlast,Tito će opet biti vraćen na Trg” ! Drugim riječima, mrzitelji i veleizdajnici hrvatskog naroda samo čekaju pogodan trenutak da ponovo vrate Hrvatsku u komunistički i četničkojugoslavenski okvir.

Milan Bandić, gradonačelnik grada Zagreba, nakon odluke o micanja ploče s imenom Tita, bacio je novu kost građanima, da će ”Zagreb ponovo dobiti brončanu bistu jugoslavenskog narodnog heroja Ive Lole Ribara.” Ivan ”Ivo lola” Ribar bio je komunistički političar i partizanski vođa. Od 1930. god. bio je jedan od najbliži suradnika Tita. U istom dahu Bandić je ponovio zahtjev da se ukloni spomen ploča – ”Za dom spremni” u Jasenovcu. Do kada će partizančić Bandić zaluđivati građane hrvatske metropole Zagreba, kojima kao majmunima, šesti put uzastopnog mandata, baca banane gutaju i karizmatično klimaju!?

Plenković je sprema ukloniti ZDS

Najaktivniji srbočetnik u Hrvatskoj Milorad Pupovac objavio je u ”Globusu” analizu s naslovom : ”Pet ključnih pitanja za Srbe u Hrvatskoj danas: Zašto smatram da su srpska prava ugrožena.” Timing is everything! Pupovac je kalkulativno izabrao temu i vrijeme kako bi pomogao saborskom kolegi i drugu u Vladi Plenkoviću da nađu prikladno rješenje za micanje HOS-e spomen ploče iz Jasenovca.

Mi ćemo samo izvaditi ”bisere” da se dobije prava slika, jer za Pupovčeve Srbe samo su dvije mogućnosti prihvatljive: a) ”Srpska Republika” u Hrvatskoj, b) ”Hrvatsko-Srpska”, odnosno ”Srpsko-Hrvatska” Republika Hrvatska. Ovako glasi Pupovčeva sihronija:
‘

‘Nakon oslobađajućih presuda dvojici hrvatskih generala (Gotovca i Markač), novembar 2012.) i ulaska hrvatske u Europsku uniju (2013.) zaustavljen je napredak u ostvarivanju izgubljenih i neostvarenih prava Srba u Hrvatskoj.

Prvo prioritetno pitanje – međunarodni sporazum: Republika Hrvatska potpisnica je više međunarodnih sporazuma koji se u cijelosti ili u svojim dijelovima tiču bilo položaja Srba u hrvatskoj bilo ostvarenja njihovi prava;

Drugo prioritetno pitanje – historijski revizionizam i etničko-vjerski nacionalizam: … u Hrvatskoj je obnovljen historijski revizionizam i etničko-vjerski nacionalizam čiji se sadržaj manifestira u različitim vidovima – od otvorene netolerancije i mržnje prema Srbima, preko isključivanja iz hrvatske historije do negacije zločina počinjenih prema Srbima, naročito historijskog genocida počinjenog za vrijeme HDH… HOS-ova ploča s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’ simbolični je povrataka ustaštva u Jasenovac;

Treće prioritetno pitanje – obrazovna i jezična ravnopravnost: Trostruk je obrazovni problem Srba u Hrvatskoj. Prvo, izrazita je kroatocentrističnost nastavnih sadržaja u kojima su izbrisani tragovi zajedničke historije i zajedničkog stvaralaštva, a što onemogućava svijest i kod hrvatske i kod srpske djece o historijskoj perspektivi današnjeg i sutrašnjeg zajedničkog života;

Četvrto prioritetno pitanje – razvoj povratničkih sredina: U ratu devastirane srpske sredine u Hrvatskoj, kao i dobar dio ostalih manjinskih sredina, ozbiljno su pa do sistematski zapostavljene. Naročito od 2003. te ponovo 2012. sve do danas. Vodovodi koje su lokalne zajednice gradile samodoprinosima se ne održavaju i ne obnavljaju, a one koje ju devastirani nakon rata pljačkom i namjernim uništavanjem također se teško obnavljaju;

Peto prioritetno pitanje – revizija antiasimilacijske politike: S obzirom na izrazitu i više-manje trajnu antimanjinsku, naročito antisrpsku kampanju, koja se s više ili manje intenziteta vodi, s obzirom na razmjere i učestalost govora mržnje i različitih oblika diskriminacije i netolerancije pripadnici srpske zajednice žive s osjećajem nedovoljne sigurnosti i nedovoljne slobode, te s više ili manje izraženim strahom.”

Šesto, prioritetna poruka Pupovca – Upoznaj sebe samoga (Nosce te ipsum)!
Ako predsjednik Vlade RH Andrej Plenković ukloni ili odmakne spomen ploču poginulima HOS-ovcima u Jasenovcu, to će biti Plenkovićevo priznanje da de facto Pupovac vlada u Hrvatskoj.

Ako u takvoj Vladi ostanu zastupnici HDZ-a i drugi zastupnici iz hrvatskih stranaka, onda je predstava završena (Acta est fabula!). Stoga je nužno potrebno u RH provesti referendum za izmjenu Ustava , iz kojeg treba izbaciti ”status” nacionalnih manjina i osnažiti zakon: svi stanovnici koji imaju hrvatsko državljanstvo imaju ista prava i iste dužnosti, samo tako možemo imati integralnu slobodu u demokratski uređenoj Republici Hrvatskoj, bez privilegiranih manjinaca, a iz Hrvatske treba protjerati domaće neprijatelje – petokolonaše u njima omiljenu susjednu državu.

Dr. Zlatko Hasanbegović, zastupnik u Hrvatskom (državnom) saboru i Gradskom vijeću u Zagrebu osnažio je hrvatsku domoljubnu pisanu riječ: izbačen je vidljivi spomen na lešinara Tita iz Zagreba. Hasanbegović je također bio upitan za problem ploče u Jasenovcu:

”Ne znam koje će biti rješenje, iz ovog što možemo čuti čini se da je gospodin Andrej Plenković podlegao političkih pritiscima svoji koalicijskih partnera, HNS-a i Milorada Pupovca…Inače, po mom mišljenju, jedno moguće rješenje je da ova ploča ostane, da se slične ploče i spomen obilježja pripadnicima HOS-a bez ikakvih ograničenja podižu diljem Hrvatske, jer je potpuno neprihvatljivo da zakoniti simbol jedne zakonite ratne postrojbe bude predmet kakvih preispitivanja i dovođenja u pitanje.” kazao je Hasanbegović.

Dok gospodin Hasanbegović zastupa hrvatske državotvorne interese, u Hrvatskom saboru sjede ”zastupnici” u majicama na kojima su provokativni i antihrvatski slogani. Sramota. Hrvatski državotvorni sabor bio je hram hrvatstva i rasadnik državotvorne ideja, ne samo što su srbokomunisti unakazili Hrvatsku (bez- državni) sabor nego su osmislili krčmaricu gdje teško dolazi do izražaja hrvatska državotvorna riječ!

”Jedino Rusi i Hrvati od svih slavenskih naroda imaju neprekidan kontinuitet državotvornosti od ranog srednjeg vijeka do 20. stoljeća” – tvrdi vodeći ruski slavist dr. sc Denis Jevgenjevič Alimov, koji je doktorirao na temi ”Hrvatsko društvo u epohi pokrštavanja (VII. – IX. stoljeća)”, a nedavno je objavio knjigu ”Etnogeneza za Hrvata – formiranje hrvatske etnopolitičke zajednice u VII. – IX. stoljeću”. (HRsvijet.net)

Zaključna misao

Bivši ministar branitelja Predrag Matić poznat je za progone branitelja i objavu popis hrvatskih branitelja čime je izložio mnoge progonima i tužbama, a tisuće su oduzeli sebi živote, jer nisu mogli prihvatiti krutu realnost, da ih progoni država koju su oslobodili od JNA , Srbije i domaćih četnika. Ministar Matić nakon što je izgubio položaj i doživio sramotu od hrvatskih branitelja i poraz na izborima, odlučio je napustiti Hrvatsku i za njegov odlazak krivi Hasanbegovića i Glasnovića, koji su ”postali moralna vertikala”, a za sve je kriv Tomislav Karamarko. (!?)

Nije šteta što odlazi Matić, dapače, ali nego njegov odlazak daje poticaj drugima, da i oni sele iz Hrvatske, ne toliko zbog ”moralne vertikale” koliko zbog činjenice da u ovoj zemlji nema rada za bivšeg ministra, pa kako će onda biti za one koji su tek završili školu ili koji su dorasli za radne odnose? Ovo je drugi veleizdajnički čin Predraga Matića: (1) izdao je hrvatske branitelje, (2) sada potiče ljude da sele iz Hrvatske. Porco.

Tisak u Hrvatskoj također potiče na iseljavanje s objavljivanjem ”uspješnih” iseljenika koji su se za kratko vrijeme obogatili i nikad se više ne bi vratili u Hrvatsku. To su manje-više namještene priče, jer ljudi ne dobivaju lutriju čim iziđu iz Hrvatske, nego moraju raditi, često i teške poslove koje nikada ne bi htjeli raditi u domovini, da osiguraju egzistenciju, ”kruh naš svagdanji..” Hrvati u dijaspori, koje je sudbina osudila da ostanemo u tuđini, nije napustila želja da se vratimo, makar i na vječni počinak. Većina nas političkih emigranata u dijaspori, nismo pobjegli iz Hrvatske s hrvatskim putovnicama, nego iz Jugoslavije zbog političkih progona.

”Uglavnom zahvaljujući domaćim političkim strukturama, iseljenički je potencijal uglavnom izostao u fazi izgradnje. Umjesto masovnog povratka, uslijedio je novi zastrašujući val iseljavanja koji se zadnjih godina intenzivira. Irska, novootkrivena ‘obećana zemlja’ mogla bi nam poslužiti za primjer jer su baš Irci dobrim dijelom oslanjajući se na iseljenički kapital ostvarili ekonomski prosperitet. U tom smislu u nas još uvijek ne postoji nikakav konkretan plan ili djelotvorna ideja… Slavljeno, jednim filmom ovječeno postuđmansko ‘novo,novo doba’, među ostalim, obilježeno snažnim oživljavanjem stereotipa o emigraciji, koja iznova postaje neprijateljska, ustaška.” piše Josip Jović (Slobodnadalmacija.hr)

Snaga bratskog naroda treba biti još znakovitija u pisanoj riječi, jer imamo veliki broj razumnih i obrazovanih ljudi, vrsnih pera i vrhunsku grafiku, čim ćemo osnažiti državotvornu ideju i viziju slobode u Lijepoj našoj. Gdje bi i Bog poželio živjeti!

Rudi Tomić /Hrvatsko nebo