Zorica Vuković : Ivina Bunika

Ne mogu se načuditi ljudima koji su tek sad shvatili tko je Ivo Josipović. Gdje su bili do sada? Kao da je to, što je „80 % -tni predsjednik“ učinio posljednjih dana, nešto novo. A već je u svojoj prvoj predizbornoj kampanji obećavao crvenu Hrvatsku. I što je radilo milijun glasača od tih vremena pa do drugog Josipovićeva natjecanja za predsjednika? Je li se Ivo, pljujući po katoličkim blagdanima, sjetio kako je bio na sv. Misi u Ludbregu u prvom redu kad su ga prenosili na HRT-u ili kad je na blagdan sv. Duje koračao u procesiji? A „bakice“  mislile kako je on vjernik.

Prije, no što je postao predsjednik, Josipović je 2007. dilao dokumente srbijanskom veleposlaniku Cvjetićaninu. O tome je Cvjetićanin u svojoj knjizi Zagreb Indoors napisao:  „Ručam u Vinodolu (restoran u Zagrebu) s prof. Josipovićem. Ta renesansna pojava… ostavlja utisak jednostavnog, unekoliko hladnog čoveka. U dva sata razgovora nismo, međutim, uspeli da dopremo jedan do drugoga. Doneo mi je svoju uobičajeno debelu hrestomatiju suđenja i presuda za ratne zločine. Devedeset i pet odsto Srbi. Potvrđuje da je izašao iz hrvatske komisije koja vodi tužbu protiv Srbije. Nije od toga pravio pompu. Kazao sam da mi prirodno cenimo taj gest.”

Nije li ovo nešto što bi se moglo nazvati izdaja interesa domovine? Ivica Šola koji je prvi o ovom pisao „nogiran“ je iz Večernjaka. Marka Juriča više nema na Z1.

Na svojim  „hodočašćima“, Josipović je nosao svoju mržnju prema Hrvatskoj, optužujući je kao „ustašku guju“ ili spominjući „zločine“ koje su naši branitelji počinili tijekom Domovinskog rata. Podsjetimo se nekih detalja iz njegova predsjednikovanja…

https://www.youtube.com/watch?v=L7AHqRBocYo

On se i dalje služi nasljednom špijunažom. Ivan Zvonimir-Čičak se prisjeća: „Čovjek koji je u ime Partije operativno izvršavao njene naloge bio je Josipovićev otac, Ante Josipović, koji je, mislim, 18. siječnja 1972. imenovan u izvršni biro CK SKH, u jednu komisiju u kojoj je još bio tadašnji šef istražnog odjela Trbojević, tadašnji tužitelj Cukon i neki Biljević, mislim sekretar za informiranje u tadašnjoj vladi SRH. I on je bio operativni rukovoditelj. Ima jedna knjiga u kojoj sam objavio dokumente kako se to radilo.“ Zbog ovih riječi, Čičku nije dozvoljeno da piše u Yu-listu.

Marko Veselica potvrdio je Čičkove navode: „Ante Josipović je bio šef ideološke komisije CK Hrvatske i član Izvršnog komiteta. I on je u dogovoru, vjerojatno sa službom sigurnosti, bio glavni akter koji je skupa sa grupom koja je bila uz njega, pravila analizu, i vršio izbor ljudi koji su bili sudski gonjeni a mene stavili na čelo kao šefa kontrarevolucije u Hrvatskoj.“

Na čelo CK SKH, nakon Hrvatskog proljeća,  bila je postavljena Milka Planinc, partizanska ko-mesarica (poznata iz krvavih partizanskih orgija Sime Dubajića u Kočevskom Rogu). Osnovala je  tzv. Komisiju za ispitivanje prodora nacionalizma u SKH i na čelo joj postavila Antu Josipovića.

Na 28. sjednici CK SKH, 7. svibnja 1972., Ante Josipović predstavio je izvješće te komisije u kojem je među ostalim pisalo: „U izradi izvještaja za Centralni komitet, komisija je raspolagala veoma opsežnim činjeničnim materijalom koji je samo djelomično bilo moguće unijeti u izvještaj, ali koji i tom opsegu nedvojbeno pokazuje kontrarevolucionarnu aktivnost nacionalističkih snaga u Hrvatskoj.“

U svom usmenom izlaganju Ante Josipović je rekao: „Razvoj događaja poslije 21. sjednice (Karađorđevo) ubrzo je pokazao da tzv. narodni pokret nije ni narodni ni pokret, da nema istinskog uporišta u radničkoj klasi, radnom seljaštvu i inteligenciji i omladini Hrvatske. Pravi tumači raspoloženja radnih ljudi Hrvatske zapravo su bile one organizacije, radni kolektivi, boračke i omladinske organizacije, koji su se i prije 21. sjednice Predsjedništva SKJ suprotstavljali eskalaciji nacionalizma, fizičkom i intelektualnom teroru njegovih najekstremnijih predstavnika.“ („Vjesnik“, 8. V. 1972.).

Nasljeđe se nastavlja.

Kako su komunisti špijunirali? Pričala mi je o tome jedna Đurđa. Kao Zagorka, Hrvatica, udana za petrinjskog srpskog ekstremista, imala je partijski zadatak da odlazi na polnoćku i onda obavještava o tome „bazu“. Slično je Josipović na svom FB objavio fotografiju mladih ljudi na Bulićevom i Thompsonovom koncertu u Slunju, tumačeći njihovo podizanje ruke kao „ustašku guju“. A policija ih je revno privela.

To špijuniranje ne prestaje. Vidjela sam poznatog novinara ispred naše crkve na Božić prije više godina. Ne znam, doduše, je li došao na sv. Misu  ili je tamo  htio čuti što se govori. No, nikada ga više nisam vidjela.

Tako oni onda iz konteksta izvlače riječi i rečenice i pljuju po Crkvi,  vjernicima i svećenicima. Npr. u Davidovim psalmima 53. i 14. piše, izvučeno iz konteksta: „Nema Boga!“

No cijeli tekst glasi:

„Bezumnik reče u srcu: » Nema Boga!«

Pokvareni čine gadosti, nitko da čini

dobro.“ Ps 53;1 i Ps 14;1

Nakon što se okomio na vjerski program, u duetu s Ivicom Maštrukom (član Programskog vijeća HRT-a), na mlade, optužio je i biskupa Barišića da je „govorila bunika“. Na njegove primjedbe mnogi su reagirali, a neki su ustvrdili da je Hrvatska katolička zemlja, a ako mu smeta prijenos sv. Mise, neka prebaci na drugi program.

Josipović odgovara, ne baš pristojno: „Hrvatska je sekularna zemlja. Nije katolička džamahirija“.

Od Josipovićevih izjava „ogradila se“  dekanica Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. D. Hrabar: „Izjave prof. dr. sc. Ive Josipovića dane posljednjih dana na društvenim mrežama, povodom praćenja blagdana Velike Gospe od strane HRT-a kao i njegovi komentari na propovijed nadbiskupa metropolita splitsko-makarskog msgr. Marina Barišića, nisu službeno gledište Pravnoga fakulteta, već njegovo osobno (političko) gledište i to iz dva razloga.

Naime, kolega Josipović nije čelnik institucije, odnosno dekan Pravnoga fakulteta, koji temeljem članka 6. st. 2. t. 1. Statuta Pravnoga fakulteta predstavlja i zastupa Fakultet. Nadalje, temeljem Statuta Sveučilišta u Zagrebu (čl. 6.) članovi sveučilišne akademske zajednice dužni su navesti kad nastupaju u njezino ime, te su unutar Sveučilišta dužni djelovati politički neutralno bez isticanja osobnih političkih stavova. Budući da se kolega Josipović u javnome prostoru oglasio u svoje osobno ime, njegov komentar o spomenutim temama valja smatrati njegovim osobnim i političkim uvjerenjem, a ne mišljenjem Pravnoga fakulteta.”

Dodala je: „Glede komentara kolege Josipovića, na upozorenja msgr. Marina Barišića o velikoj stopi razvoda braka, smatram ih neprimjerenima, jer je ukazivanje na negativne trendove u društvu i pokušaj njihova smanjenja, zadaća svih društvenih čimbenika, pa tako i crkvenih vjerodostojnika kojima je jedno od poslanja briga za obitelj.”

Nakon što je udruga Vigilare tražila od Josipovića da se ispriča, on je na N1 rekao da se neće ispričati. „Nemam što komentirati, a ispričati se neću. Ustvrdio sam da Hrvatska nije katolička džamahirija, nadam se da u udruzi Vigilare ne smatraju da jest ili da treba biti.”

O, tempora, o mores! O, vremena, o običaji!

Zorica Vuković /Hrvatsko nebo