D. Dijanović: Žalopojke drugarice Rade za Titom i Jugoslavijom

 DRB: Tito je pozitivan, a moharhofašistička Jugoslavija omogućila je hrvatsku neovisnost!

Rada Borić, potpredsjednica Nove ljevice i istaknuta jugonostalgičarka, na lokalnim izborima u svibnju ove godine izabrana je u zagrebačku Gradsku skupštinu. U razgovoru za “Novi list” ova “antifašistkinja” od formata ponovno se usprotivila ukidanju Trga maršala Tita uz obrazloženje da je to “simbolički, brisanje ne samo uspješnog vođe narodnooslobodilačke borbe već i saveznika pobjedničke antifašističke koalicije, a time i rehabilitacije jedne druge vizije kontinuiteta hrvatske državnosti”.

Drugarica Rada Borić (u nastavku teksta: DRB) dodala je i to da promjena Titova trga ne bi prošla na referendumu, a kao istaknuta historiografkinja – s pregrštom znanstvenih i stručnih članka na temu suvremene hrvatske povijesti – dala je i svoju stručnu ocjenu bleiburških stradanja, gdje su “stradali i četnici, bjelogardejci, Čerkezi, dijelovi njemačke vojske, a to zaboravljaju oni koji danas zagovaraju NDH”.

DRB nije navela koje su to opasne snage koje danas zagovaraju NDH, tj. hrvatsku s granicom na Drini, ali je dodala da nije ljevica ta koja nameće temu Tita kao najrelevantniju za hrvatsku sadašnjost.

Sigurni smo da niti Hitler nije najrelevantnija tema za njemačku sadašnjost, i za, primjerice, perspektive njemačke automobilske industrije, no isti taj Hitler nema svoj trg u Njemačkoj jer je svakome ozbiljnom čovjeku u Njemačkoj jasno kako je riječ o notornom zločincu. No, činjenica da je Tito najodgovornija osoba za desetine, možda i stotine tisuća pobijenih ljudi 1945. godine, kao i za kasniju uspostavu totalitarnog sustava koji je zabranjivao svaki politički pluralizam i ubijao ljude zbog drugačijeg mišljenja – sve to nije dovoljno DRB kako bi Tita smatrala zločincem. Psihopatološka jugokomunistička svijest jača je od etike, morala i zdravog razuma.

Kao – već smo spomenuli – istaknuta stručnjakinja za suvremenu hrvatsku povijest, DRB iznijela je i tvrdnju kako je Tito Hrvatskoj vratio Istru i dijelove Dalmacije koji su predani Italiji u vrijeme Neztavisne Države Hrvatske (NDH). Pritom, objektivna kakva jest, DRB naravno nije spomenula da su Istra (osim Kastva), Rijeka i otoci predani Italiji još u vrijeme prve Jugoslavije, Rapallskim ugovorom 1920. odnosno Rimskim ugovorom 1924. Bile su to, naime, žrtve na oltar stabilizacije prve Jugoslavije, a sve što ima jugoslavenski predznak za DRB je bez iznimke pozitivno. DRB tako s odobravanjem spominje teze “nekih povjesničara da je Hrvatska ulaskom čak i u onu prvu Jugoslaviju, kakva god ona bila, na neki način i omogućila svoju današnju neovisnost”.

Dakle, današnju neovisnost ne možemo zahvaliti hrvatskim braniteljima, nego Nikoli Pašiću i Aleksandru Karađođeviću! Ako je i DRB, previše je!

S druge strane, sve budalaštine iznesene u razgovoru za “Novi list” bjelodano još jednom svjedoče kako je antifašizam na koji se pozivaju DRB i ostali domaći “antifašisti” tek instrument za rehabilitaciju jugoslavenstva i komunizma. Oni bez Jugoslavije ne mogu, a Hrvatska im je tek trenutno nužno zlo vrijedno jedino da propadne i utopi se u nekoj novoj jugo-asocijaciji. U „novoj NDH“ (kako kvalificiraju samostalnu Hrvatsku) valjaju im tek “ustaške kune” koje strasno trpaju u svoje “antifašističke“ džepove.

Vjerojatno je velika frustracija živjeti u državi koju mrziš, a još veća imati spoznaju kako se Jugoslavija više nikada ne će vratiti, unatoč željama ne samo domaćih „antifašista“, nego i pojedinih inozemnih centara moći.

Davor Dijanović

PRILOG: Dr. sc. Tomislav Jonjić – Radojka Borić, Hrvatska vojska i Jugoslavenska armija (facebook osvrt T. Jonjića na razgovor Rade Borić u „Novom listu“)

Uklanjanjem imena zagrebačkoga Trga maršala Tita (još desetak dana…) ponovno je uznemirena kolegica Radojka Borić. Ima žena pravo na to. Ima pravo i pitati se, zašto oružanu formaciju koja se borila za obnovu Jugoslavije i koja se i formalno nazivala Jugoslavenskom armijom, nitko živ ne zove hrvatskom vojskom. Ima kolegica Radojka Borić pravo pitati se i ono što joj u demokratskome io antifašističkom zanosu ne pada na pamet pitati se: je li hrvatska vojska poklala i Hrvate i druge u Vukovaru i Škabrnji, ili je to ipak počinila Jugoslavenska armija? Ima kolegica Radojka Borić pravo ne znati da je Vukovar opsjedala Prva proleterska gardijska mehanizirana divizija koja je „njegovala tradicije Prve proleterske narodnooslobodilačke udarne divizije“. Ima kolegica Radojka Borić pravo ne znati ni to, da je za veliki dio pokolja u Vukovaru i okolici imala Gardijska motorizovana brigada SSNO-a koja je bila sljednica Pratećeg bataljona Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije odnosno osobna straža i počasna garda Josipa Broza Tita. Ima kolegica Radojka Borić pravo ne znati ni to, da je otpor osamostaljenju Hrvatske i pokolj hrvatskih branitelja i civila 1991.-1995. također predstavljan kao „borba protiv fašizma“. Sve to kolegica Radojka Borić ima pravo ne znati, jer je neznanje povlastica „antifašista“. Njihova je povlastica i brutalno nasrtanje na Katoličku crkvu, njezine biskupe i svećenike, na katolički moral i na katolički socijalni nauk. Sve u ime „antifašizma“, a zapravo – u ime Jugoslavije. Ali, nema je i ne će je biti. Na smetlištu je, gdje joj je oduvijek i bilo mjesto! Pa komu se kuka, neka izvoli! Hrvatska to može podnijeti, s guštom!

hkv.hr/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo