J. Pečarić : UMRO JE VELIKI PRIJATELJ HRVATA I HRVATSKE
Vrijeme:4 min, 45 sec
UMRO JE VELIKI PRIJATELJ HRVATA I HRVATSKE
Na Veliku gospu u mom Kotoru umro je crnogorski pjesnik Mladen Lompar, predsjednik Crnogorskog PEN Centra, potpredsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, član Matice crnogorske i Crnogorskog društva nezavisnih književnika. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Ars i član Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika. Rođen je 22. ožujka 1944. godine na Cetinju. Završio je Filozofski fakultet u Beogradu.
Popis njegovih knjiga poezije kao i monografija (pisao je i likovne kritike i eseje) dani su na:
http://www.poetikazemlje.me/index.php/mladen-lompar
Poslao sam izraze sućuti predsjedniku DANU akademiku Sretenu Peroviću:
Poštovani kolega Perović,
S dubokom tugom sam primio vijest o smrti mog dragog prijatelja akademika Mladena Lompara.
Izražavam svoju sućut Vama i svim kolegama u DANU.
Molim Vas da moju sućut prenesete i članovima njegove obitelji.
prof. dr. sc. Josip Pečarić
redoviti član HAZU
dopisni član DANU
Kolega Perović u svom odgovoru piše:
Poštovani kolega Pečariću,
Zahvalni smo Vam na izrazima sućuti povodom odlaska našeg uglednog člana i dugogodišnjeg potpredśednika Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, zaslužnog pjesnika i istoričara umjetnosti Mladena Lompara. Cijenjeni pjesnik i uzorni crnogorski domoljub dugo je nosio teško zdravstveno breme, ali nas je njegov odlazak iznenadio, jer smo se nadali da će i ovoga puta uspjeti da svojim vitalnim duhom nadvlada krizu i odloži vječiti san. Nažalost, to se nije dogodilo. Ovoga puta nije mu pomogla ni oplemenjena priroda našega Primorja, u kojoj je on nalazio i spokojstva i prijatelja.
Istoričarima književnosti ostaje krupan zadatak da valjano prouče Mladenov doprinos crnogorskoj multinacionalnoj kulturi; ne manje – njegova hrabra nastojanja da konkretno doprinosi oslobađanju crnogorskog društva od importovane mitomanije i nametane građanske inferiornosti.
Vrednovanju njegovog značaja doprinijeće i prijatelji u drugim kulturnim sredinama, kojima Lomparovo djelo i po ljudskom znčenju takođe pripada.
Još jednom izražavamo zahvalnost za saučešće koje ste uputili Mladenovoj porodici, Dukljanskoj akademji i meni kao njenom predśedniku.
S poštovanjem i dobrim željama
Akad. Sreten Perović
Da, na Veliku gospu se dogodilo ono o čemu je ispjevao i pjesmu:
BALSAMOVANA KLETVA
biće tu zauvijek
ovi ožiljci
neću sav umrijeti
uzalud su se trudili da rano ostarim
a živio sam pun život
u sjenci opakih bolesti i kletvi
mijenjao se prostor moje čežnje
i oblik
a onaj nekadašnji
je postajao izmišljena ličnost
istinite priče
iz tuđeg života
bez intime
i stida
i dovršene misli
https://jasminahanjalic.wordpress.com/2016/07/24/mladen-lompar/
A prijateljstvo s Mladenom Lomparom je još od studentskih dana. Bili smo u istom studentskom domu. Kasnije smo se susretali u mom Kotoru.
Bio sam ponosan kada je u vrijeme Miloševićevog ludila moj prijatelj Mladen Lompar bio jedan od četvorice crnogorskih književnika koji su digli svoj glas protiv toga.
Dvojica od njih, Brkovič i Popović su tada doselili u Hrvatsku, a Lompar je ostao u Crnoj Gori. Ne mogu ni zamisliti što je sve doživljavao u to vrijeme.
Volio je nas Hrvate i Hrvatsku.
Zato ne čudi što je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore u svom priopćenju
Preminuo je veliki i dragi prijatelj, „otmjeniji od svih pjesnika“ Mladen Lompar konstatiralo:
S posebnim ponosom ističemo da je hrvatska zajednica u Crnoj Gori u Mladenu Lomparu imala sjajnog suradnika, a nadasve velikog prijatelja, kojeg ćemo se s posebnim pijetetom sjećati i nerijetko spominjati.
Kao prijatelj znao je puno o mom radu, pa je . uvjeren da je to značajno za Hrvate u Crnoj Gori – bio pokretač i nositelj svih aktivnosti oko mog izbora za dopisnog člana DANU.
Zato ću na kraju dati tekst kotorske poetese Dubravke Jovanović za koju kažu kako je čuvarica bokeškog jezika jer je njena poezija puna ljubavi prema Kotoru, Boki, gradskim pločnicima, palačama, moru, Bokeljima i Bokeljkama, svecima i svetištima naše lijepe Boke
Mladen Lompar
“U ovom životu nije novo mrijeti ali ni život Bogme nije najnovije” .
U životu ovom i za još više njih ovamo i tamo “Od plamena do svjetlosti” prema istoimenoj knjizi poezije Mladena Lompara, pjesnik je ostavio oganj poetski.
Kroz kapiju pjesme prošao je osijenčen zracima zvijezde, one velike nad Lovćenom što se u avgustovskim noćima u more Bokokotorskog zaliva prolije.
Bili su to putevi ovog velikana crnogorskog poetskog poja i soja koji se pjesmom kao vodom u kršu spuštao zorom , da napaja ovdje limunove.
U stihove pjesnik Boga traži.
Pronašao ga je Lompar da mu miri nesne i slutnje od kojih je imao stravičan nespokoj, kako je napisao u knjizi “Vrijeme u kojemu sam prošlost”.
Boem i buntovnik, perom je vidao rane crnogorske.
Krik njegove pjesme odzvanjao je od Dubrovnika do San Đovanija preko krša i dolova od katuna do dvorova.
I neće nas naslijediti tišina, kako je napisao je Miju Popoviću
opet će
iz našeg strpljenja buknuti bijes
jer nećemo klečati
dok gođ ima
Montenegra
i njegove neporažene zastave
Njegove “Zmije Grmožura” milile su crnogorskim kamenom , morem i jezerom đe se pejzaži duše susrijeću sa slojevima crnogorske istorije.
A Crna Gora mu “milija ne bi bila da je od zlata” pa je u pjesmama ovjerio duge i tuge svoje i naše.
Umro je rekoše juče Mladen Lompar.
Sigurna sam da je žudnjom probio krošnje cetinskih lipa baš kao što mu je u Kotoru, đe je često obitavao, na kapku prije sklopljenog oka zastao dah mora, juga i onog limuna kojeg je stihovima zalivao.
Noć morska sinoć je ispijala ćutanje u Kotoru – rekvijem za Mladena.
Otišao sa ovog mjesta
i zašao u prostor dostojni…. I neće ga naslijediti tišina, sigurna sam.
Dubravka Jovanović
http://skalaradio.com/2017/08/16/nece-ga-naslijediti-tisina/
Zbogom dragi Mladene. Ponosim se što sam Ti bio prijatelj.
Josip Pečarić/Hrvatsko nebo
