Smrt Tita: Sedam dana općenarodne žalosti u Novom listu (3)

 Kolektivna histerija: Svi na komemoracije i nastavne satove o Titu

Na vrhu naslovnice trećega izvanrednoga izdanja Novoga lista od 7. svibnja 1980. preko cijele širine naslovne stranice u dva reda piše: „TITO LEGENDA“. Naslovnicu rese dvije crno-bijele fotke. Ispod gornje piše: „Sudionici centralne komemorativne sjednice u velikoj dvorani Doma sindikata u Beogradu“. Ispod druge: „Za vrijeme komemorativne sjednice što su je u povodu smrti druga TITA održali članovi skupština i društveno-političkih organizacija Zajednice općina i općine Rijeka“.

Središnje mjesto trećega izvanrednoga izdanja pripalo je govoru druga Vladimira Bakarića na „centralnoj komemorativnoj sjednici najviših organa i organizacija federacije povodom smrti druga Josipa Broza Tita“ (str. 2, 3, 4). Bakarić je bio član Predsjedništva SFRJ i član Predsjedništva CK SKJ. Naslov „Tito legenda historije“ otisnut je dva puta, na stranicama 2 i 4. Bakarićev govor sastoji se od uvoda i tri glave. Resi ga pristup Titu usklađen s postulatima kulta ličnosti i zaklinjanje u vizije, doktrine i neumrlo djelo crvenoga fašiste. Trebalo bi ga učiti u školama u sklopu teme Totalitarni režimi i kult ličnosti u govorima titoista.

Prepoznatljiv Bakarićev ekspoze

Iz uvoda: „Jedna je velika epoha u historiji čovječanstva našla u Titu svoga čovjeka, čovjeka koji ju je shvaćao i koji je njene probleme gigantskom snagom vodio k rješavanju“. Iako je cijeli Bakarićev govor završio u povijesnoj ropotarnici, ipak treba reći da je prva glava podijeljena prema uhodanoj partijskoj shemi: „Životni put druga Tita“, „Titov vizionarski pogled na našu revoluciju“ i „Titova doktrina vođenje oružane borbe“. Druga glava: „Domovina slobodnih ljudi“, „Tito – tvorac samoupravljanja radnika“ i „Titova koncepcija općenarodne obrane“. Treća glava: „Titovo djelo u međunarodnim odnosima“, „Titovo opredjeljenje za nesvrstanost“, „Tito se oslanjao na Marksovo i Engelsovo djelo“ i „Titovo djelo – garant naše budućnosti“. Kao što se iz današnje perspektive vidi i bez navođenja cijeloga teksta Bakarićev govor i Titovu epohu pregazilo je vrijeme u svakom pogledu.

Uredništvo je prilog opremilo leadom: „Odlazeći od nas, ostavlja nam u nasljeđe svoje gorostasno revolucionarno djelo, s kojim smo svi mi, svi naši radni ljudi, svi narodi i narodnosti ove slobodne i ponosne zemlje, srasli u granitno jedinstvo koje se više ničim ne može uzdrmati – rekao je dr. Vladimir Bakarić“. Svoj neizdrživo dug monolog, za koji je potreban ozbiljan napor pri čitanju, završio je riječima: „Hvala ti, druže Tito, na nasljeđu koje si nam ostavio. Čuvat ćemo ga kao zjenicu oka svoga. Hvala ti što si naš revolucionarni pokret osposobio da i dalje smjelo oslobađa prostore ljudskog napretka. Neka ti je slava i hvala, uvijek naš druže Tito!“. Internacionala i razlaz u „neizrecivoj boli“.

Titova vojna strategija: Neprijatelj ne može sjediti na bajunetama

Komemoraciju su održale i „oružane snage Jugoslavije“ o čemu svjedoči naslov „Tito najhumaniji ratnik svoga vremena“ (str. 5). Glavni govornik bio je general armije Nikola Ljubičić. To jednostavno treba pročitati! Recimo: „U Titovom konceptu općenarodnog rata sadržana je negacija okupacionog sistema neprijatelja – rekao je uz ostalo, Nikola Ljubičić – on je točno predvidio da neprijatelj, ma koliko bio jak, ne može ‘sjediti na bajonetama’, i da nikada ne može imati dovoljno snaga da se suprotstavi narodu koji je spreman na borbu i otpor. On je formulirao strategijsko načelo od najveće važnosti: ako budemo prinuđeni da napustimo jedan teritorij, oslobodit ćemo drugi još veći i značajniji“. Evo, to je Titov koncept općenarodnog rata i strategijsko načelo.

Ljubičić je pojasnio: „Kao vrhovni komandant izrekao je geslo: nema bezizlaznih situacija, i te njegove riječi duboko su se uvriježile u način mišljenja i ponašanja naših ljudi u ratu i miru. One podstiču inicijativu i odgovornost, istrajnost u naporima i riješenost da se savladaju sve teškoće. Tito je bio najhumaniji ratnik svog vremena, koji je rat nadvisio humanizmom“. Ideeeš!

Dom JNA u Rijeci: Komemoracije na tekućoj traci

Uredništvo je u podnaslov izvuklo: „Nema te žrtve koju ne bismo podnijeli i nema te snage kojoj se ne bismo suprotstavili u obrani slobode, nezavisnosti i socijalističkog samoupravljanja – istaknuo je savezni sekretar za narodnu obranu general armije Nikola Ljubičić“. Za nezaborav je Ljubičićeva uputa za koju je ustvrdio da je Titova poruka upućena svim pripadnicima armije: „Njegujte i dalje razvijajte jedinstvo svojih redova, stalno unapređujte moralno-političko stanje svojih jedinica i ustanova, neprekidno stremite k višim dometima ukupne borbene spremnosti armije. Ta poruka je za nas njegova posljednja zapovijest“ – kazao je Ljubičić.

Uz „centralnu komemoraciju“ održavale su se brojne periferne komemoracije „u jedinicama, komandama i ustanovama JNA“, pa tako i na području riječke regije, a uz njih i „nastavni satovi o drugu Titu“. „U toku čitavog dana u velikoj sali Doma JNA u Rijeci održano je više komemorativnih zborova vojnih osiguranika dvanaest riječkih mjesnih zajednica na kojima se, uz svu bol i tugu, ponosno pjevala jugoslavenska himna, Internacionala i pjesma ‘Druže tito mi Ti se kunemo’. Komemorativnim zborovima prisustvovali su vojni osiguranici mjesnih zajednica Krimeja, Vojak, Pećine, Vežica, ‘Partizan’, Bulevard, Turnić, Brajda, Krnjevo, Kozala i Škurinjska Draga“. I u vojarnama Pulskog garnizona održane su komemoracije (str. 5, „Nastaviti djelo najvećeg komandanta“).

Mulc i Kalanj: Titovo djelo živjet će vječno

Pogledajmo pobliže izvještaj o „zajedničkoj komemorativnoj sjednici skupština i društveno-političkih organizacija zajednice općina i općine Rijeka“ objavljen pod naslovom „Titovo djelo živjet će vječno“ (str. 6-7). Izvještaj je opremljen tekstu primjerenim međunaslovima: „Srca su zastala“, „Tuga i ponos“, „Granitni borac“, „Vjera u Partiju“, „Trajne inicijative“, „Čaša za uspomenu“, „Život narodu“ i „Bratstvo i jedinstvo“.

„Otvarajući sjednicu VILIM MULC, predsjednik Skupštine općine rijeka, između ostalog je rekao: ‘(…) Rijeka, Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar, kraj koji je bio toliko drag predsjedniku TITU i radniku BROZU, kraj koji pamti mnoge susrete s TITOM, njegovu ljubav, brigu i pažnju što ju je uvijek iskazivao za sve ono što je činilo prošlost, sadašnjost i budućnost ovih ljudi – obavijen je tugom. Ovo je trenutak u kojem se svi poistovjećujemo, u bolu i suzama, u suočavanju s gubitkom koji ničim nije mjerljiv, ali i u ponosu što pripadamo zemlji koju je stvorio TITO i koja je imala TITA, u saznanju da su TITO i njegovo djelo bili i ostaju dio svih nas, u odlučnosti i spremnosti da ostvarimo sve TITOVE poruke, njegova i naša nadanja, njegove i naše želje i stremljenja’“.

Za Mulcom nije zaostao ni sudrug Marijan Kalanj, „predsjednik Konferencije SKH Zajednice općina Rijeka“. On je primijetio: „U Kliničkom centru u Ljubljani stalo je najtoplije srce za koje znamo… Nema više čovjeka s kojim smo dobivali sve naše bitke, koji nas je nadahnjivao, poticao, usmjeravao, koji je u nas vjerovao i u kojega smo vjerovali i vjerujemo u njegovo djelo“. Kalanj je ustanovio da je Tito umro „dostojanstveno i hrabro kao što je živio čitav svoj vijek (…) No mi ostajemo tu, postojani, s Titovim djelom koje će živjeti dok je vijeka i naroda. Živjet će s nama i generacijama koje dolaze, živjet će u svakom kutku ove zemlje i u svakoj novoj bitki koju na trasi Titove revolucije budemo vodili i dobivali. Jer, revolucija koju je Tito započeo i dalje teče i razvija se“.

„To što vrijedi za Tita gotovo do tančina vrijedi i za Jugoslaviju. Jugoslavensko samoupravljanje, socijalizam, unutrašnja sigurnost, ugled uzora za progresivni dio čovječanstva – to je Tito“. Komunist titoističkoga smjera svašta može izvaliti, pa i ovo: „Tito je učio svijet kako se voli sloboda, bio je tumač ljubavi naroda prema slobodi“. I za kraj čovjek bi mogao čitajući pasti sa stolca: „Ako ima utjehe onda je ona sazdana u našoj odlučnosti, koju je narod odavna, u najtežim svojim iskušenjima opjevao jednostavnim riječima: ‘Kunemo Ti se, kunemo Ti se druže Tito, da sa Tvoga puta ne skrećemo!’“.

Tito je slobodu učio njenim dužnostima

Sa komemorativnoga skupa u pravilu su poslani telegrami „saučešća“ predsjedništvima SFRJ i CK SKJ, te obitelji preminuloga „tumača ljubavi naroda prema slobodi“. Iz telegrama s komemoracije zajednice općina i općine Rijeka predsjedništvima SFRJ i CK, ilustracije radi, izdvajam: „Okupila nas danas ovdje tužna istina koju ne možemo, ne smijemo i nećemo prihvatiti: da Tito više ne živi. Tito živi. Umro je Josip Broz, ali Tito je naše danas, naše sutra, naš optimizam, naša pouzdana i naša sunčana budućnost“ (str. 7). Da je stvar poprimila karakteristike komunističke histerije još se bolje vidi iz sljedećega navoda: „Tito je najbolja komunistička riječ koja se danas u svijetu može čuti… I svijet i nas je učio da stvaramo budućnost od onoga što imamo pri ruci, (snađi se druže, nap. a.) da od toga gradimo slobodu. A zadatak je slobode, rekao je, da ne spava. Jer je on i slobodu učio njenim dužnostima“ (sic!). Ako sam dobro shvatio „zadatak“, treba stalno biti budan i paziti da „sloboda“ ne zaspi.

Komemorativnu sjednicu održale su i društveno-političke organizacije i skupštine općine Pula (str. 7). Tamo je govorio prvi komunist Pule drug Aldo Macinić: „Mi smo svijesno vezali svoju prošlost, sadašnjost i budućnost za Titovo ime“. U pravilu se navodilo i tko je čitao koji telegram sućuti. Za partijsku biografiju s pridruženim sinekurčinama takvi su podatci bili dragocjeni.

Titovi teorijski dosezi: Moramo dobro zapeti

U rubrici „Tito je rekao“ (str. 8) ima više zanimljivih, gotovo humorističnih detalja koji otkrivaju teorijske dimenzije „giganta epohe“. „Moramo dobro zapeti da bismo ostvarili ono što želimo, ono što smo zacrtali za ovu i naredne godine“ (Tito, 1. siječnja 1980.). „Radnička klasa je motorna snaga socijalističke revolucije. Njena revolucionarnost je data u njenom društvenom biću…“ (1974.). „Imperativ je vremena da se realizuju historijske težnje radničke klase i radnih ljudi svake zemlje da raspolažu viškom vrijednosti koji stvaraju…“ (1976.). „Oni koji se nadaju da će nas klevetama i neistinama natjerati da priznamo da istina nije istina, neka znaju da to nije pravo. Ljubav za istinom i pravednošću je kod nas ona snaga koja nam ne dozvoljava da budemo beskičmenjaci“ (1949.).

Na str. 9 stoji egida – „Uz odar heroja teče rijeka ljudi“. Naslov otkriva o čemu je riječ: „Narod se oprašta od Tita“. Kako? Hm, ovako: „Majke s djetetom u naručju ulaze u veliki hol da svom mališanu još jednom kažu tko je Tito. Starica nesigurnog hoda ulazi sa strane u rijeku ljudi, svi se pomiču… Starost i mladost dolazi na posljednje viđenje s Titom. Bezbrojne sudbine slivene u jednu, združene u želji da se nastavi Titov put. Radnička klasa Beograda od jutros je na nogama. Proći i pokloniti se sjeni predsjednika Tita to je želja, to je lična dužnost, to je zadatak“. I tako cijela stranica puna patetike, želja, dužnosti i zadataka.

Evo i „brodograditelja“ iz „Titova brodogradilišta“, stali su u „počasnu stražu“! Stigli su imenom i prezimenom, čak i onaj Rade Marković koji je prije dan-dva u Novom listu zaključio da Tito nije mrtav. Ne piše jesu li stigli o svom trošku, partijskom, općinskom ili saveznom. Još smo na str. 9. Stigle su, naime, počasne straže gradova heroja, glavnih gradova republika i pokrajina i gradova koji nose ime druga Tita. „Šezdeset minuta imali su danas narodni heroji Jugoslavije da se oproste s Titom. Stajali su u stavu mirno njih dvije stotine, svaki po četiri minuta… Heroji drže počasnu stražu umrlom heroju predvodniku… Petar Kalanja jedan od heroja – sjeća se bitke na Sutjesci i Neretvi – ‘Drug Tito nije nikada dozvoljavao da ijedan ranjenik padne u ruke neprijatelju’…“. O tome što je bilo kad je „neprijatelj naroda“ pao u Titove kandže – ni riječi.

Maltretiranje maloljetnih osoba u regiji i šire

Na red su došla „Titova djeca mira“ (str. 11). Pioniri regije pišu o drugu Titu. Stanoviti Igor Vojinović, pionir iz Poreča, neka bude ilustrativan primjer: „Tito je najviše volio pionire, a pioniri su voljeli Tita. Zato smo nosili parole ‘Mi smo Titovi, Tito je naš’. Odrasli su mi rekli da će Tito biti zauvijek s nama“. I tako, cijela stranica posvećena je maltretiranju maloljetnika, a nigdje pravobraniteljice za djecu.

„Radni ljudi otočja Brioni: njegovat ćemo Titove voćke, parkove…“ (str. 12). Još se nižu izvješća (u riječ ista) o „komemorativnim skupovima na području čitave regije“ (str. 12-13).

Održavane su redovne, ali i „proširene“ komemorativne sjednice sve do razine „radnih organizacija“ i „mjesnih zajednica“. Potom su na red došli SIZ-ovi, čak i onaj za fizičku kulturu općine Pula. „Najtužnija vijest“ podigla je na noge sve staleže crvene buržoazije i njezine organizacije. Komemoracije su se održavale u društvenim domovima, tvornicama, pa i u „Centru za historiju radničkog pokreta i NOR-a Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara“. Komemoriralo se na kopnu, otocima i po svim svjetskim meridijanima i paralelama. K tomu „Pune su knjige žalosti na Bujštini. U njih ljudi toga kraja upisuju osjećaje bola što su ih dostojanstveno zatomljivali u dubokoj šutnji na komemorativnim sjednicama, upisuju i riječi odluke da produže graditi Titovo djelo“. Nema nijednoga retka koji bi barem malo iskočio iz partijskoga jednoumlja. Ma, ne naletjeh niti na jedan zatipak!

Tito u pjesmi Druže Tito mi ti se kunemo

Tu je i naslov „Dugačke, nijeme kolone pred knjigama žalosti“ (str. 13). Iz članka je razvidno da nije izmjerena najduža kolona pred knjigama žalosti. Novi list je zabilježio kako „Žitelji revolucionarne Grobinštine upisuju svoje iskrene osjećaje u knjigu žalosti. Dugačke, nijeme kolone učenika, studenata, radnika i umirovljenika stajale su u toku cijelog današnjeg dana i na ostalim mjestima u Rijeci gdje su postavljene knjige žalosti…“. Dalje se nabrajaju adrese na kojima su postavljene „knjige žalosti“.

Str. 14 donosi članke vezane za komemoracije po drugim republikama i pokrajinama. SR BiH – „Ponosno slijedimo Titove putokaze“. SR Srbija – „Pod zastavom bratstva i jedinstva“. SR CG – „Izgubili smo gorostasnog revolucionara“. Šef kineske vlade i CK KP Kine, Hua Kuo Feng, stigao u Beograd. Evo i jednoga sjećanja pod naslovom „Vavik isti Josip Broz…“. Filip Pavešić radio je s Titom 1925. u Kraljevici. Valjda su zajedno i gablali, ne mogu tvrditi, jer tekst sam pročitao do pola.

Str. 15 namijenjena „kulturi“, donosi dva naslova. „Tito u pjesmi“. I drugi, „Druže Tito mi ti se kunemo“, koji se stapaju u jedan. Zastupljeni su stihovi Jure Kaštelana, Vladimira Nazora, Ali Podrnje (prijevod s albanskoga), Branka Miljkovića, Branka Ćopića, Dušana Kostića i jedna, navodno „narodna“, premda se čini da je izišla iz radionice agitpropa. Sve su pjesme nedvosmisleno posvećene nadnaravnim sposobnostima druga Tita, stoga iz titoističkoga SF-a žurim u realitet str. 16.

Šaka u oko: Samodoprinos u Rijeci, šesti po redu!

Iduće dvije stranice posvećene su „vanjskoj politici“(str. 16 i 17). Popabirčene su izjave stranih političara, uglavnom komunističke orijentacije, u kojima spominju Tita ili Jugoslaviju, potom i pabirci inozemnih medija koji su popratili smrt J. B. Tita. Na str. 18 ponosno se ističe naslov: „Pogreb druga Tita TV prenosi direktno za sve kontinente“. Objavljena je informacija da će RTZ na prvom i drugom programu u 21,30 prikazati dokumentarnu emisiju „Tito rat i revolucija“. Prvi i drugi program Jugoslavenske radio televizije od 9 sati ujutro posvećeni su drugu Titu sve do 23,15 kad se emitira „Pregled programa za četvrtak“ (isti kao i za srijedu!, što će se vidjeti već u sutrašnjem „izvanrednom izdanju“).

Spazih vijest: „U nedjelju, 11. svibnja u Rijeci će se održati referendum na kojem će se radni ljudi i građani izjasniti o uvođenju novog samodoprinosa“. Informacija je objavljena pod naslovom „Gradili smo – gradit ćemo“. Novi, šesti riječki samodoprinos planiran je za izgradnju „objekata zdravstva, dječje zaštite i dovršetak kazališne zgrade“. Članak nameće stajalište kako će Riječani „još jednom potvrditi svoje zajedništvo i solidarnost, svoju spremanost da nastave 15-godišnju tradiciju izgrađivanja svog grada vlastitim sredstvima“. Riječani će „izlaskom na glasališta“, naime, sunce ti žarko o otimačini je riječ, a ne da će Riječani „manifestirati privrženost Titovom djelu, njegovoj ideji o stalnom napretku i izgradnji naše samoupravne, socijalističke i nesvrstane zajednice“ (str. 18). Koje ludilo!

Na susjednoj stranici naslov: „Dalekovidan i hrabar borac za mir“, pa ti budi protiv samodoprinosa! Em vidi daleko, em je trostruki narodni heroj, em je nositelj ordena za hrabrost, em je Titan i gorostas veći od Veloga Jože. Em je i besmrtan – premda na zadnjoj stranici (str. 20) piše „Dani žalosti širom svijeta“ i „Komemoracije Jugoslavena u svijetu“. Svijet je stvarno širok, ali oba člančića imaju opseg otprilike jedne kartice.

(U idućem nastavku: Svijet uz Tita, 22 milijuna Jugoslavena oprašta se od voljenog druga Tita – velikana svijeta)

Nenad Piskač/hkv.hr/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo