Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić : ODLUKU O POTVRDI ISTANBULSKE KONVENCIJE, ZBOG NJEZINIH PRIKRIVENIH NAMETANJA DRUŠTVENE TRANSFORMACIJE, TREBA PREPUSTITI DRŽAVNOM REFERENDUMU
U sjeni događaja vezanih uz proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u medijima je nezapaženo prošla snažna kritika tzv. Istanbulske konvencije, koju je Ministarstvo demografije dalo u javnu raspravu od 3. srpnja do 3. kolovoza 2017.
Mnogo je nedostataka ovog dokumenta, gdje je prije svega nejasno kojoj od tri kategorije on pripada: međunarodni ugovor koji traži donošenje ili izmjenu zakona, međunarodni ugovor vojne i političke naravi ili međunarodni ugovor koji financijski obvezuje Republiku Hrvatsku.
Osnovna pitanja koja se trebaju urediti predloženim dokumentom te jasne posljedice koje će njegovom eventualnom ratifikacijom u Hrvatskom saboru proisteći, nigdje nisu navedene. Dakle, u javnoj raspravi nisu predočene potpune, točne i pravodobne informacije. Štoviše, stječe se dojam kako se njome prešućuju bitni sadržaji i posljedice za hrvatsko društvo.
Naime, prvotno je potrebno utvrditi je li sadržaj Konvencije sukladan s Ustavom, jer ukoliko nije potvrda takva međunarodnoga ugovora iziskuje i promjenu Ustava. Tu je nužno upozoriti na to kako Istanbulska konvencija u pravni poredak unosi pojam „roda“ i određuje ga kao „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce“. Time negira prirodni, biološki, genetički, ustavni i tradicionalni pojam spola, prema kojem ljudsko biće može biti muško ili žensko. Istanbulska konvencija uspostavlja institute: „rodne perspektive“, „rodni identitet“, „rodno osjetljive politike“, „rodno osjetljive smjernice“, „rodno osjetljivi postupci“, „rodno osjetljivo tumačenje“, „rodno utemeljeno nasilje“ i „rodno uvjetovana diskriminacija“, koji su strani hrvatskomu ustavnopravnomu poretku i hrvatskoj tradiciji. Jasno je i kako oni ne mogu biti od pomoći u sprječavanju nasilja nad ženama, kućnoga nasilja i suzbijanju tih nasilja. „Rod“ nije ustavna kategorija, a zagovornici potvrđivanja Istanbulske konvencije zapravo traže njezinu potvrdu kako bi mogli tražiti usklađivanje i promjenu Ustava u skladu s tom konvencijom.
Ako je svrha Istanbulske konvencije zaštita žena od nasilja, nije jasno koji bi se zakoni u hrvatskom pravu nakon te potvrde trebali mijenjati, kad je ta problematika već razrađena kaznenim, prekršajnim i obiteljskim pravom, tim više što je nositelj izrade zakona za potvrdu Istanbulske konvencije Ministarstvo demografije. Nije li u najmanju ruku čudno da ministarstvo koje treba biti u službi demografije i obitelji de facto nameće rodnu ideologiju?
Žrtvama nasilja nad ženama i žrtvama kućnoga nasilja treba konkretno djelovanje da se spriječe i suzbiju pojave nasilja, dok zagovornici potvrde Istanbulske konvencije otkrivaju kako su njihovi ciljevi politički i ideološki. Ova konvencija hrvatskom pravnom poretku nije potrebna, jer je unutarnjim zakonodavstvom već utvrđen sustav zaštite od nasilja nad ženama i od kućnoga nasilja. Sustav zaštite se treba provoditi dosljedno i naše društvo treba težiti ka boljemu, no bez podvala koje uključuju nasilnu, snažnu, ne tradicionalnu i ozbiljnu transformaciju hrvatskoga društva s mnogim negativnim posljedicama u konačnici.
Doc.dr.sc. Vlatka Vukelić, dopredsjednica HSP AS/Hrvatsko nebo