Je li Marko Perković Thompson domoljub? On je daleko više od toga – on je dragovoljac obrambenog Domovinskog rata

Je li Marko Perković Thompson domoljub? On je daleko više od toga – on je dragovoljac obrambenog Domovinskog rata

Čitam napise po portalima, novinama, društvenim mrežama o tome koliko košta nastup Marka Perkovića Thompsona. Koliko god da košta, nije preskup. Njegova umjetnost, njegovi nastupi, njegovo djelo u cjelini je neprocjenjivo. Ovaj pjevač je zvijezda, ne samo u Hrvatskoj, nego i izvan Hrvatske. On je jedini hrvatski izvođač koji se našao na svjetskoj iTunes top-ljestvici po prodanim i preslušanim albumima. S albumom – „Moli i radi“ bio je među prvih pet, uz bok Davidu Bowieu i Bruceu Springsteenu.

Treba razlikovati dvije stvari – privatni i javni život. Svi oni koji postavljaju pitanje je li Thompson domoljub, a pogotovo oni koji nisu bili dragovoljci, koji se čak ni na poziv Hrvatske vojske nisu odazvali braniti svoju državu, pokušavaju zamagliti jednostavnu činjenicu. Thompson nije samo domoljub, on je daleko više od toga. On je dragovoljac obrambenog Domovinskog rata.

Po profesiji je kantautor, pjevač i umjetnik. I kao takav njegov rad vrijedi onoliko koliko je umjetnički vrijedan i koliko je tražen. Međutim, on i u ovoj kategoriji nadmašuje ostale. Njegov rad, njegove pjesme i njegova umjetnost imaju i kulturno-obrazovnu vrijednost. On odgaja naraštaje u zdravom domoljublju i čestitosti. Mnogi nisu znali tko je bila Diva Grabovčeva, tko su bile Drinske mučenice. Mnogi dragovoljci koji teško podnose nepravde u društvu i blaćenje svoje države, utjehu su našli upravo u Thompsonovim stihovima.

On popularizira čestitost, hrabrost, ljubav, odanost – sve ono što mnogi njegovi kritičari pljuju, a rado bi u svome društvu imali ljude upravo s takvim vrlinama.

Bila sam jučer u Kupresu. Pjevalo se „Vratit će se Ivan, s 1000 momaka“. Kupres i 2325 Ivana ušli su u Guinnessovu knjigu rekorda. Za mainstream medije to je bio najvažniji detalj. Međutim, ima jedan drugi, puno važniji i dublji.

Prije 3 godine Udruga žena iz Domovinskog rata iz Zadra došla je u Zagreb na Trg svetog Marka, i na kiši zavapila:

“Govorimo u ime 15.876 poginulih hrvatskih dragovoljaca i branitelja, 21.959 ranjenih dragovoljaca i branitelja, 8.000 poginulih hrvatskih civila, 404 ubijena hrvatska djeteta 1.044 ranjena hrvatska djeteta, 7.169 ranjenih hrvatskih civila i 500.000 prognanih Hrvata…

Hrvatska – znaš li da su ti u Domovinskom ratu ubili 6.741 Hrvata mlađeg od 30 godina? Koliko je to ljudi Hrvatska?

Zamisli kolonu od 84 puna autobusa mladića koji većinom nisu stigli imati djecu…

Hrvatska, znaš li da u ovim autobusima nema niti jednog koji se prezivao Pusić, Miljenić, Hajdaš, Mrak, Zlatar, Jakovina, Bauk ni Mrsić? Znaš li da su ti ubili 23 razreda ljudi iz generacije 1968. godine?

Hrvatska, znaš li da su ti ubili najviše Hrvata koji su se zvali Ivan? Čak punih 10 autobusa.

Tko je zaboravio ove ljude Hrvatska, misliš li danas na njih, jesi li ponosna, tko ti danas brani branitelja Hrvatska?”

Ja ih nisam zaboravila, mnogi nisu, niti ćemo. Ni mi, ni naša djeca.

Zahvaljujući vrijednim Kuprešacima i Marku Perkoviću Thompsonu jučer se u Kupres slila vojska Ivana.

Samo kap u moru? Da, samo jedna kap. I tako, kap po kap… neće se vratiti samo Ivan, nego će se vratiti i mnogi koji trenutno nemaju posla u Hrvatskoj, i mnogi oni kojima su roditelji davno odselili. Kap po kap.

Volim državu Hrvatsku, najljepše mjesto za život.

Karolina Vidović Krišto, uoči Oluje 2017.

Hrvatsko nebo