D. Pešorda : Nova politika

 Jedini cilj politike je vlast

Premda nerado, moram primijetiti da je dvadeseto stoljeće definitivno završilo. Hrvatska je samostalnost izborila u posljednjem trenutku, još malo i ta borba ne bi imala nikakvog izgleda na uspjeh. Nakon ulaska u EU Hrvatska je zapala u situaciju svojevrsne konfuzije, rastrgana između bespogovornog podložništva Bruxellesu i pomalo anakronog suverenizma. Anakronog u smislu da se više iscrpljivao u stanovitom nacionalnom romantizmu i sentimentalizmu negoli u borbi za konkretne elemente suverenizma. Taj romantičarski suverenizam ni do sada još nije osvijestio činjenicu da nema suverenosti u okviru Europske unije. Uostalom, jedna od rijetkih suverenih država u suvremenom svijetu, Velika Britanija, to je potvrdila svojim izlaženjem iz Europske unije.

Novo vrijeme očito iziskuje novu politiku. U Hrvatskoj već dulje mnogi jadikuju kako nam država nema nikakvu promišljenu dugoročnu strategiju te da stoga sve više zaostajemo u razvoju. To je u načelu točno, međutim nemoguće je imati neku suvislu strategiju razvoja bilo čega ako se ne zna što se hoće, što je cilj. Nakon uspostave demokratskog sustava, rata i izborene neovisnosti, Hrvatska je sve svoje političke i strateške ciljeva svela na ulazak u EU. Grubo rečeno, devedesete smo potrošili u borbi za neovisnost i izgradnju države, a prvo desetljeće dvadeset prvog stoljeća na oslobađanje od tog tereta neovisnosti, to jest utapanje netom izborene države u široj nadnacionalnoj zajednici. Hrvatske političke elite sada su, čini se, bez ideje što bi kako bi dalje.

Ni HDZ ni SDP, a o manjim strankama da i ne govorimo, objektivno rečeno, nemaju nikakvog suvislog političkog cilja, osim vlastitog opstanka na vlasti ili pri vlasti. Čak ni stanovita jugonostalgija kod takozvanih lijevih niti verbalno domoljublje kod takozvanih desnih nisu nikakve ozbiljne i razrađene strateške namisli nego tek puki alat za zavaravanje svojih sljedbenika da se nešto kao misli. Što, naravno, ne znači da se ne treba pribojavati nekih oblika regionalnog sportskog, kulturnog i političkog uvezivanja jer takve ideje i procese potiču i financiraju određeni centri svjetske moći, a provode ih domaći rješavači domaćih zadaća. Kako lijevi, tako i desni. Doduše, ovi drugi s malo manje oduševljenja. U takvoj situaciji nužno bi bilo promovirati neku novu politiku, neke nove političke ciljeve da bi se stvari pokrenule s mrtve točke.

Izazovi suvremene Europe

Nova politika trebala bi biti odgovor na izazove novog vremena u svijetu i u zemlji. Koji su to izazovi? Suvremenu Europu zahvaća nekoliko usporednih procesa koji će sigurno dovesti do korijenite promjene našega kontinenta. Prvo, Europa stari, demografski se urušava; drugo, Europa se dekristijanizira, to jest odriče se svojih kulturnih, duhovnih i filozofskih korijena; treće, Europa doživljava najezdu imigranata s istoka i juga; četvrto, Europa se ubrzano islamizira. Ova četiri procesa međusobno su isprepletena i povezana te ih treba sagledavati kao jedinstveni veliki problem s kojim se suočava suvremena zapadna civilizacija. Svaka moderna nacionalna politika u Europi, kao i europska politika u cjelini, mora iznaći svoj odgovor na taj problem.

Hrvatski, grčki ili njemački odgovor nisu nužno isti! To je prva stvar koji moraju osvijestiti naši političari. Zajedničkog europskog odgovora vjerojatno neće ni biti jer će se, kad zagusti, snalaziti svatko kako zna i umije. Stvarat će se neočekivana savezništva i voditi nezamislivi ratovi. Kad već nemamo snage, volje ni političke moći da postupimo kao Velika Britanija, mogli bismo barem pokušati kao Poljska i Madžarska, pa čak i Slovenija. Naravno, i politika koju simboliziraju Merkel i Macron, to jest ustrajavanje na daljem ustrojavanja novog svjetskog poretka, također je svojevrstan odgovor na probleme suvremene Europe. Osobito za velike narode, barem na određeni rok. No, ne i za Hrvatsku ako uopće želi opstati u bilo kojem obliku.

Naznake jednog promišljenog, modernog suverenizma u politici koliko-toliko relevantnih političkih stranaka za sada nalazimo jedino kod novoosnovane stranke Neovisni za Hrvatsku. No, za sada se njihova politika još uvijek iscrpljuje u sferi simboličkog. Hoće li izrasti u konzistentan suverenistički program i praksu, ostaje za vidjeti. Međutim, Hrvatskoj je nova politika nužna što prije, odmah, jučer!

Damir Pešorda /Hrvatski tjednik / http://www.hkv.hr / Hrvatsko nebo