V. Krčmar: Zašto šutimo?
Ne reagiramo li na ovaj užas iz Haaga, sram nas sve bilo!
Za vrijeme Domovinskog rata radila sam prvo u AMCA-i, a nakon osnivanja ženske udruge “Bedem ljubavi”, radila sam u toj udruzi. Lobirali smo kod kanadske Vlade, sve svjetske udruge i čelnike, sve humanitarne udruge, reagirali na svaki događaj, dotakli smo u našem radu svakog tko je, po našem mišljenju, mogao pomoći Hrvatskoj u svakom trenutku Domovinskog rata. Imali smo mnoge sastanke u Ottawi sa čelnicima kanadske Vlade, sudjelovali smo na raznim konferencijama i sretali druge udruge, koje su pomagale zemlje iz kojih su došli. Tako smo se susretali na raznim sastancima i s Kongresima drugih nacija, no mene je uvijek zanimao rad B’nai Brith, židovski kongres. Uvijek su nas vrlo pažljivo slušali na raznim sastancima, zapisivali naše riječi, čak smo i koji put razgovarali. Pratila sam njihov rad po kanadskim novinama, njihove komentare svake godine na kraju o očitovanju kanadskih glasila o Izraelu ili stanovnicima te zemlje. Nikad nisu propustili priliku da obrane Izrael, nikad nisu dopustili bilo kakav napad na svoju zemlju ili nekog svog čelnika. Uvijek sam bila impresionirana njihovim radom i često sam razmišljala zašto se ne ugledamo na njihov rad, jer treba učiti od onih koji znaju i imaju iskustva, a ne izmišljati toplu vodu.
Pred nekoliko dana došla mi je u ruke poražavajuća vijest da je Haaški sud, tiho, ispod žita, najtiše što je mogao, oslobodio Miloševića bilo kakve krivnje za genocid nad hrvatskim narodom. Srpski “Kurir” je pisao da je po haaškom sudu “jedan od najvećih političkih demona zapravo nevin čovjek koji nije počinio zvjerstva i zločine za koje je optužen”! U Jutarnjem listu, 30. svibnja je pisalo u naslovu “STANIŠIĆ I SIMATOVIĆ NISU KRIVI Haag amnestirao Miloševića: Jedini zločinački pothvat vodio je Tuđman!?” Jasno, to je učinjeno nakon iste takve presude Šešelju i zaista ispada kako smo se mi Hrvati udružili u zločinački pohod pod vodstvom našeg predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Šokirajuća šutnja
Tražila sam neke reakcije o toj strahoti koja je došla iz Haaga, ali nisam našla ništa ili gotovo ništa. Samo zahvaljujući prijatelju dobila sam malo više podataka, koji su me šokirali, ali najviše me šokirala hrvatska šutnja. Svi šute. Ne vidim neke značajne komentare hrvatske Vlade. Svi se ili spremaju za godišnje odmore ili su zaposleni drugim događanjima, koji su zaista važni, no ovo što se dogodilo u Haagu odlučuje o našoj budućnosti i našem dobrom glasu i traži hitnu odlučnu reakciju. Trenutno naš Hrvatski svjetski kongres ima ogromnu stvar na kojoj radi: 4. Hrvatske svjetske igre. Zaista je izvanredna ideja organizirati ovakvu manifestaciju mladosti u Hrvatskoj i dovesti veliki broj mladih Hrvata iz cijelog svijeta u domovinu njihovih roditelja. Nadajmo se da će neki i ostati u Lijepoj našoj, pronaći nekako svoj put u budućnost.
No, neka mi svatko oprosti, hrvatska Vlada, a posebno Hrvatski svjetski kongres, sada je vrijeme – ustvari. već je kasno, trebalo je dignuti glas odmah, no bolje ikad, nego nikad – za hitno diplomatsko djelovanje i žestoko negodovanje na presudu Haaškog suda, negodovanje, koje bi odjeknulo u svakom kutu svijeta. Nemojmo zaboraviti da Amerika nikada nije htjela biti pod jurisdikcijom tog “nepristranog časnog” suda, jer je odmah shvatila koliko bi problema mogli imati, a Amerika štiti svakog svog građana! I svaka čast Amerikancima, ne daju svoje nikome, a mi? Ovakva užasna stvar i mi pognuli glavu?
Vlada treba reagirati
Sada je možda jedan od najvažnijih trenutaka za hrvatsku Vladu i Hrvatski svjetski kongres, jer reakcija hrvatske Vlade i Hrvatskoga svjetskog kongresa bi trebala biti najvažnija i najviše slušana po cijelom svijetu. Mi, koji živimo po cijelom svijetu, trebamo nekog tko će nas organizirati, a to je naš Hrvatski svjetski kongres, koji bi sada hitno trebao organizirati pisanje pisama svim čelnicima svijeta, demonstracije koje bi pokazale da Hrvati diljem svijeta ne prihvaćaju ovakovo sramno oslobađanje ljudi, koji su poticali na strašne zločine po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Šutimo li i po običaju opet prignemo glavu prihvaćajući ovakvu sramnu presudu jednog tzv. “nepristranog” Svjetskog suda – crno nam se piše u budućnosti.
Molim Vas, nemojte mi reći kako moramo dostojanstveno i mirno prihvatiti ovo sramotno oslobođenje krivnje krvnika Balkana i možda čekati nekakvo bijedno objašnjenje od strane tog “suda”, jer ako to učinimo okrenuli smo leđa pobijenima u Borovu Selu, Vukovaru, Ovčari, Škabrnji, Gospiću, Srebrenici, Sarajevu…. lista smrti i zločina je predugačka…. Ne reagiramo li na ovaj užas iz Haaga, sram nas sve bilo.
Valentina Krčmar, Toronto , Kanada
hkv.hr/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo