Crk’o maršal
Vrijeme:3 min, 26 sec
Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine je izglasovao promjenu imena Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske. Drugovi diljem SR Hrvatske „prosto ne mogu da veruju“. Udružili svoja pera i glasove te započeli „kontraofenzivu“.
Vlado Vurušić se iz Yutarnjeg javlja s naslovom „Kako je Tito predriblao Staljina u igri dvije neprijateljske države koje su se gledale preko nišana“. No, dodaje jedan nezgodan podnaslov: „Noge su nam se odsjekle“, čime laže čitateljstvo.
Naime, svi znamo da su maršalu Titu odrezali samo (jednu!) nogu prije smrti, a ne noge, zbog čega mu od onda tepamo „Jednonogi“. Kad smo već kod „naduvenih“ leševa, malo je poznato da su maršala Tita nakon smrti slali u Beč na balzamiranje, ali su ga Austrijanci brzo vratili kazavši da je u organizmu previše lijekova. I tako je nebalzamirani drug Tito (odnosno vreća pijeska u lijesu) krenuo put „Kuće cveća“ u Beogradu. To bijaše prvo Titovo crknuće.
Malo komu za rukom polazi umrijeti dvaput! Udruženi drugovi bi trebali osnovati udrugu (udruženi + drugovi= udruga), a geslo bi im trebalo biti kao ona zagrebačka inicijativa: “Ne damo našega Tita” s malom preinakom u: “Ne damo našeg Titota” kako bi više odgovaralo spisateljski-novinarskim dosezima Ante Tomića, Jurice Pavičića, Borisa Dežulovića, Dražena Zelića, Branka Mijića i ostalih.
Svi smo znali da maršal Tito živi vječno (dok nije umro), ali, odakle vječnost u dijalektičkom materijalizmu, kad znamo da je sva materija raspadljiva (unatoč pokušajima balzamiranja)? No, kako se dijalektički materijalizam ispostavio malo promašenim, svi znamo da čovjek ima i dušu. Tito je bio čovjek pa je imao dušu. Koja živi vječno. U paklu. Ali vječno. Trg maršala Tita je posljednji značajni simbol – to je za udružene drugove – znak da maršal Tito živi (unatoč dijalektičkom materijalizmu). I sad se taj trg preimenuje. Možemo po drugi put ponoviti ono što je rekao Nenad Janković 1987. u Rijeci na koncertu: “Crk’o maršal!”
U drugu “kontraofenzivu” ide Siniša Hajdaš Dončić s izjavom: “Ne trebaju se slagati, ali mora se znati da je zbog partizana, antifašista i Tita Hrvatska završila na pobjedničkoj strani u Drugom svjetskom ratu. Imate jednu izreku, to se tiče gospodina Hasanbegovića, a povijest treba učiti samo iz povijesti, dakle da su poturice uvijek bili veći Turci od samih Turaka. E, to vam je Hasanbegović.“ Kad ne znaš što bi odgovorio, uvrijedi ga; što je ipak mrvičak blaža inačica od „daj ga strijeljati“, „uhapsi“ ga ili ga optuži za protudržavnu djelatnost i ugrožavanje socijalističkog poretka. To je ujedno i „modus operandi“ suvremene svjetske „ljevice“: „Ako se ne slaže s nama onda je – fašist!“
Javlja se, kao treći „kontraofenzivist“, i Dražen Lalić u Večernjaku: „Uz druge aktere, takvu sam ocjenu javno iznosio i osobno, čak na proslavi 70. godišnjice oslobađanja otoka Korčule 13. rujna 2014. kada sam u govoru na tom skupu izazvao žučljiva reagiranja nekih antifašista zbog ocjene da je Tito bio i ratni zločinac. Nekako sam ih uspio smiriti pojašnjenjem da vođa antifašističkog pokreta kod nas za zločine počinjene pri samom kraju i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata ima zapovjednu odgovornost, ne istovjetnu, ali sličnu onoj koja tereti Harryja Trumana zbog grozomornih napada atomskim bombama na Hirošimu i Nagasaki ili Winstona Churchilla za „zračni rat“ koji je poharao civile u velikim gradovima Njemačke, pa i Franju Tuđmana za zločine koje su neki pripadnici Hrvatske vojske počinili nakon oslobodilačke akcije Oluja 1995. godine.” Dakle, ovako nešto ne treba ni raščlanjivati; radi se ili o krajnjoj nepismenosti ili boljševičkom ludilu (ali se to dvoje nužno ne isključuje, dapače).
I kad bismo sad tako navodili sve „kontraofenzive“ udruženih drugova, iz većine (glavnine) medija, tomu ne bi bilo kraja – ne sve je to hrpa laži, besmislica i prijevara, kao što je njihov maršal najveći prevarant svih naroda i narodnosti. Zaboga, taj se sam sebe imenovao maršalom, za razliku od jednog Gadafija, koji je do kraja života ostao pukovnik…
Kad već „našeg Titota“ nisu uspjeli balzamirati 1980., onda bi to mogli učiniti s pločama na kojima piše ime trga. Stoga treba napomenuti Bujanecu i ostalim koji imaju čast skidanja tih ploča da im ne pada na pamet iste – oštetiti!
L. C./HRsvijet.net//http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo
