“Tako mi Bog pomogao” – ostaje zaziv svih hrvatskih predsjednika

Pravna analiza Rješenja Ustavnoga suda RH o odbacivanju prijedloga izmjene predsjedničke prisege

Početkom srpnja objavljeno je da je Ustavni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 23. svibnja donio rješenje kojim nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu usklađenosti s Ustavom članka 49. stavka 3. Zakona o izbom predsjednika Republike Hrvatske. Drugim riječima, Ustavni je sud većinom od sedam glasova ocijenio takav zakon ustavnim, a dva su ustavna sudca izrazila drugačije i izdvojeno mišljenje.

Navedeni je zakon donio Sabor Republike Hrvatske na skupnoj sjednici Društveno-političkoga vijeća, Vijeća općina i Vijeća udruženoga rada od 9. travnja 1992 Izmjenama i dopunama toga zakona nije se diralo u osporeni dio koji je ocjenjivao ovaj put Ustavni sud, koji se tiče riječi svečane prisege Predsjednika Republike Hrvatske.

Predsjednik Republike Hrvatske nakon što je izabran na tu dužnost polaže svečanu prisegu pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, obvezujući se na vjernost Ustavu. Svečana prisega glasi:

»Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana. Kao hrvatski državni poglavar; držat ću se Ustava i zakona, brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske. Tako mi Bog pomogao.«

 Argumenti predlagatelja ocjene Zakona

Predlagatelji su osporili upravo članak 49. stavak 3. Zakona u dijelu kojim je propisan tekst svečane prisege predsjednika Republike Hrvatske, odnosno dio teksta propisane svečane prisege koji glasi: »Tako mi Bog pomogao«,smatrajući da je tim riječima svečane prisege povrijeđeno nekoliko temeljnih ustavnopravnih načela normiranih odredbama Ustava, i to načelo jednakosti građana, načelo poštovanja prava čovjeka, načelo vladavine prava, načelo zakonitosti, načelo zabrane diskriminacije, načelo jednakosti svih pred zakonom te jamstvo na pravo javnoga očitovanja vjere ili drugoga uvjerenja, kao i na ustavom propisanu odvojenost vjerskih zajednica od države (sekularnost). Istaknuli su da tako postulirana zakonska odredba dovodi u pitanje sekularizam Republike Hrvatske, obrazlažući navedeno primjerom izabranoga predsjednika koji nije vjernik, nego ateist ili agnostik, što bi ga dovelo u nejednak položaj s izabranim predsjednikom koji to jest Nadalje smatraju da bi ateisti i agnostici koji su izabrani za predsjednika Republike Hrvatske prilikom polaganja prisege zbog dijela koji ih obvezuje na zazivanje Božje pomoći iako u Boga ne vjeruju bili dovedeni u nejednak položaj pred zakonom s vjernicima jer ih se primorava da javno izgovarajući frazu »Tako mi Bog pomogao« deklariraju svoje vjersko uvjerenje, iako nisu vjernici, tim više što je izgovaranje teksta prisege u integralnom obliku propisano kao obvezno jer bi u protivnom prisega mogla biti nezakonita.

Predlagatelji smatraju i da osporavana odredba nije jednaka za sve »jer nejednako tretira vjernike i nevjernike odnosno njihova temeljna ljudska prava, pa je u tom smislu protivna načelu vladavine prava«. Ne smatraju spornim da se izgovaranjem dijela prisege koji glasi: »Tako mi Bog pomogao« deklarira teizam odnosno vjerovanje u Boga kao stvoritelja svijeta, što je u koliziji s njegovim životnim uvjerenjem odnosno vjerskim neuvjerenjem koje deklarira kao ateističko ili agnostičko. Također smatraju da početno veliko slovo riječi »Bog« isključuje i neke vjerske odabire koji »vrhovnom nadnaravnom« ne pridaju personificirane osobine te ga u skladu s tim ne obilježavaju velikim početnim slovom, ističući postojanje takvih vjerskih zajednica.

Predlagatelji smatraju daje osporena zakonska odredba u dijelu prisege koja zaziva Božju pomoć diskriminatorna i da je stoga suprotna članku 14. stavku 1. Ustava koji jamči jednakost svih pred zakonom jer se osoba (predsjednik) stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od drage osobe uusporedivoj situaciji.

U odnosu na neusklađenost osporavane odredbe s odredbom članka 35. Ustava (jamstvo štovanja i pravne zaštite osobnoga i obiteljskoga života pojedinaca, njegova dostojanstva, ugleda i časti) predlagatelji smatraju da su kumulativno povrijeđena sva navedena zajamčena i zaštićena prava osobnosti izabranoga predsjednika ateista ili agnostika budući da pravo na privatnost, među ostalim, uključuje i pravo svakoga pojedinca da svoje vjersko (ne)opredjeljenje zadrži u intimnoj sferi kao svoju privatnu stvar te se osporavanim dijelom prisege, po predlagatelju, ne krši samo pravo na privatnost ateista i agnostika, nego i vjernika.

Predlagatelji su naveli da ta odredba nije u skladu ni s dankom 40. Ustava (jamstvo slobode savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili dragoga uvjerenja) s obrazloženjem da se tom odredbom uskraćuje sloboda na očitovanje jer se pri izricanju prisege nameće obveza očitovanja stajališta u koje se ne vjeruje.

U odnosu na povredu članka 41. stavka 1. Ustava predlagatelji su analizom odvojenosti Crkve od države zaključili da je osporavanom odredbom zakonodavac u pozitivne propise integrirao odredbe kojima se dovodi u pitanje Republika Hrvatska kao sekularna država, a vjerske se dogme inkorporira u pozitivan propis. Predlagatelji dio prisege »Tako mi Bog pomogao« nazivaju frazom, koju smatraju »egzemplarom vjerske dogme« koju izabrani predsjednik – bio on vjernik ili ne – po sili zakona mora izgovoriti prisežući na tu dužnost, iako prvi u nju vjeruje, a drugi ne vjeruje. Predlagatelji također navode da se »tekst vjerskoga karaktera izrijekom uvodi u zakon« te da je povrijeđen i članak44. Ustava (koji propisuje da svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe), jer smatraju da se izabranom predsjedniku Republike Hrvatske uskraćuje da pod jednakim uvjetima obavlja javni posao.

Predlagatelji navode i povredu članka 94. Ustava koji propisuje da Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, smatrajući da Predsjednik Republike Hrvatske ne predstavlja samo instituciju, nego i sve građane Republike Hrvatske, bez obzira jesu li mu dali glas na izborima i bez obzira na njihovu vjera i drage osobine, te da je tekst prisege kojim se »eksplicirao favorizira neke vjerske odabire i uvjerenja pred dragima u suprotnosti s takvom ustavnom pozicijom predsjednika«.

Kako je odlučio Ustavni sud?

Ustavni je sudu obrazloženju rješenja naveo da je čin davanja svečane prisege izabranoga predsjednika faktično samo svečani ceremonijalni akt, a davanjem svečane prisege izabrani predsjednik koji stupa na dužnost predsjednika Republike javnim očitovanjem svoje volje daje obvezujuće obećanje da će se pridržavati te poštovati odredbe Ustava i zakona Republike Hrvatske, kao i ispunjavati njegove Ustavom i zakonom određene obveze. Svečanom prisegom izabrani predsjednik pred javnošću, odnosno svim građanima i državljanima Republike Hrvatske, u svečanoj formi očituje i potvrđuje svoju vjernost Ustavu i ustavnim vrjednotama, koju obvezu propisuje i sam Ustav. U riječima svečane prisege navedeno je da će se izabrani predsjednik »držati Ustava i zakona«, odnosno »brinuti se za poštovanje ustavnopravnoga poretka Republike Hrvatske«.

Istaknuto je da je do donošenja toga rješenja održano ukupno pet svečanosti davanja svečane prisege prilikom stupanja na dužnost predsjednika Republike, kojom su predsjednici Republike prisezali na »vjernost Ustavu« tijekom svečanosti koje su se održavale na otvorenom (javnom) prostoru, na Trgu sv. Marka. Predsjednici su svečane prisege davali pred predsjednikom i sudcima Ustavnoga suda uz simboličan čin – polaganje desne ruke na Ustav Republike Hrvatske.

Ključni prigovor predlagatelja usmjeren na dio prisege, odnosno riječi: »Tako mi Bog pomogao«, prema ocjeni Ustavnoga suda sam po sebi ne dovodi u sumnju usklađenost osporavane zakonske odredbe s Ustavnim odredbama o kojima je bilo riječi. Naime, Ustavni sud osporavanu »frazu« ne smatra samu po sebi izravno ili neizravno vezanom uz bilo kakvo religijsko uvjerenje izabranoga predsjednika, ona ne predstavlja »teističko i vjersko uvjerenje«, ne sprječava izabranoga predsjednika »u iskazivanju drugoga vjerskoga odabira«, odnosno izricanje svečane prisege i riječi: »Tako mi Bog pomogao« ne nameće određeno vjersko opredjeljenje predsjedniku Republike, kako to promašeno nastoje argumentirati predlagatelji.

Zaključno, Ustavni sud istaknuo je da je dio teksta svečane prisege koji glasi: »Tako mi Bog pomogao« njezin sastavni dio, koji predsjednik Republike Hrvatske izgovara prilikom prisezanja i koji ne vrijeđa predsjednikovu »slobodu savjesti i vjeroispovijedi«, kao ni njegovo pravo na »slobodno javno očitovanje vjere ili dragoga uvjerenja« kao privatne osobe. Stoga sam čin davanja svečane predsjedničke prisege nije čin očitovanja vjerskoga uvjerenja.

Agnostik s prisegom nije imao problemaF

Manipulativnost predlagatelja ocjene dijela predsjedničke prisege vidljiva je i u činjenici da prethodni predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović kao deklarirani agnostik nije imao problema s prisegom, izjavivši u siječnju 2010. (izvor: VL 11. siječnja 2010.) da s riječima prisege »tako mi Bog pomogao« nema nikakvih problema, kao što nema nikakvih problema ni s Crkvom ni s vjerom. U svom obraćanju novoizabrani hrvatski predsjednik Ivo Josipović rekao je i sljedeće: »Cijenim svačija vjerska uvjerenja, ali ovu prisegu smatram izrazom katoličke tradicije u Hrvatskoj koju baštinimo svi bez obzira na to jesmo li katolici ili nismo. Zalažem se za Hrvatsku kao zemlju vjerskih sloboda, ali svjestan sam da katolici dominiraju, da su katolici glasovali za mene«, kazao je.

Izdvojena mišljenja dvoje sudaca

U izdvojenim mišljenjima dvoje sudaca istaknuto je da osporeni dio sadržaja svečane prisege koju predsjednik Republike Hrvatske, obvezujući se na vjernost Ustavu, polaže pred Ustavnim sudom koja glasi: »Tako mi Bog pomogao« ima vjerski sadržaj, što upućuje na zaključak da su prigovori predlagatelja osnovani te da je propisivanje osporavanoga dijela prisege protivno Ustavu. To stoga što je člankom 40. Ustava zajamčena sloboda savjesti i vjeroispovijedi te slobodno javno očitovanje vjere ili drugoga uvjerenja, a prema članku 41. Ustava, sve su vjerske zajednice izjednačene pred zakonom i odvojene od države, a jasno vjerski sadržaj osporenoga dijela predsjedničke prisege nije okarakteriziran nekim drugim sadržajem, značenjem, smislom ili svrhom, što se u rješenju Ustavnoga suda i ne problematizira, osim što se općenito govori o ceremonijalnoj prirodi cijele prisege. Prema izdvojenom mišljenju prisega je mnogo više od »samo svečanoga ceremonijalnoga akta« koji bi osim važnih i ozbiljno mišljenih riječi mogao sadržavati i manje važne ili »samo ceremonijalne« riječi. Svečana prisega je javno, ozbiljno i svečano dana riječ kojom izabrani predsjednik deklarira načela kojih će se držati u obnašanju svoje dužnosti te su stoga svi dijelovi prisege jednako važni, a od osobe koja daje prisegu očekuje se da jednako ozbiljno shvaća i čvrsto stoji iza svake izgovorene riječi. Tom se prisegom izabrani predsjednik i obvezuje obavljati svoju dužnost u javnom interesu u skladu sa svojim najboljim sposobnostima. Stoga je obavljanje javne dužnosti u ovisnosti o bilo kakvom djelovanju iz područja vjere izravno suprotno ustavnom principu odvojenosti države od vjere, i to zbog Ustavom zajamčene slobode neispovijedanja vjere jednako kao i slobode ispovijedanja vjere, jer slobodno javno očitovanje vjere sadrži i pravo svake osobe da se javno ne očituje o svojim vjerskim uvjerenjima.

Stoga je prema izdvojenom mišljenju uključivanje u sadržaj svečane prisege predsjednika Republike Hrvatske rečenice: »Tako mi Bog pomogao« protivno načelu jednakosti svih vjerskih zajednica pred zakonom i načelu odvojenosti vjerskih zajednica od države jer pretpostavlja da je izabrani predsjednik pripadnik vjerske zajednice čiji pripadnici i spornom rečenicom izražavaju svoju vjeru.

Nadalje, rješenjem Ustavnoga suda artikulirano je da osporeni dio prisege nije u izravnoj ili neizravnoj vezi s bilo kakvim religioznim opredjeljenjem izabranoga predsjednika. To je točno, smatraju sudci koji su izrazili drugačije mišljenje, samo utoliko što taj dio prisege izabrani predsjednik treba izgovoriti bez obzira na svoje vjersko uvjerenje, ali je za pitanje ustavnosti irelevantno, jer s obzirom na sasvim jasan vjerski sadržaj toga dijela prisege taj sadržaj jest u vezi s vjerskim opredjeljenjem izabranoga predsjednika. Za izabranoga predsjednika koji je vjernik i onoga koji to nije osporavani dio prisege ne bi imao isto značenje, ali je u oba slučaja u izravnoj vezi s vjerskim uvjerenjima: u slučaju da je Izabrani predsjednik vjernik, on izgovara riječi koje su u skladu s njegovim vjerskim uvjerenjima, a u slučaju da nije vjernik, izabrani predsjednik stvara privid da ima vjerska uvjerenja koja u stvarnosti nema, napominje se u izdvojenom mišljenju, koje nadalje problematizira i slučaj da postoji izbor izgovaranja osporenoga dijela prisege ovisno o vjerskom uvjerenju izabranoga predsjednika. Naime i u tom bi se slučaju radilo o protuustavnom ograničenju slobode vjeroispovijedi i javnoga očitovanja vjerskih uvjerenja jer bi se time izabrani predsjednici doveli u situaciju da se samim izborom hoće li izgovoriti osporeni dio prisege ili ne javno očituju o svojim vjerskim uvjerenjima. Zaključno se iznosi mišljenje da je iz navedenih razloga zakonska obveza prisege vjerskoga sadržaja ograničenje istaknutih ustavnih prava i sloboda za koje ne postoji legitiman cilj.

Katarina Matković/Glas Koncila/HKV/ http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo