Priručnik General – pukovnik Slobodan Praljak : 31. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE BOSNI I HERCEGOVINI U PODRUČJU KULTURE

31.
POMOĆ
REPUBLIKE HRVATSKE
BOSNI I HERCEGOVINI
U PODRUČJU KULTURE

ČINJENICE

Komentar general pukovnika  Slobodana Praljka 

Nakon početka rata i opsade Sarajeva veći broj umjetnika iz Bosne i Hercegovine se privremeno sklonio ili
ostao u Republici Hrvatskoj ili nakon kraćeg boravka otišao u treće zemlje. Navedimo samo neke od njih:

Književnici Mile Pešorda, Miljenko Jergović, Dževad Karahasan, Darko Lukić, dramaturg i prodekan ADU u Zagrebu (došao u siječnju 1993.godine).

Glumci: Hasija Borić, Jasna Beri, Daria Lorenci, Tarik Filipović, Sandra Bagarić (stigla u Zagreb 1992. godine), filmski redatelj Antonio Nuić (autor filma “Sve džaba”, stigao u Zagreb 1992. godine.), filmski producent Boris T. Matić (izbjeglica iz Doboja), glumac i redatelj Zijah Sokolović (“Glumac je glumac”) koji umjetnički djeluje između Austrije i Hrvatske i stalno igra i režira u zagrebačkom teatru “Teatru Exit”.

Estradni umjetnici: Kemal Monteno, Senad od Bosne, Indexi, Edo Maajka.

Slikari: Mersad Berber, Ljubo Perčinlić (izbjeglica iz Zenice).

Arhitekti: bračni par Sejo i Lejla Kurtić (izbjeglice iz Cazina).

Sportaši: tenisač Ivan Ljubičić (izbjeglica iz Banja Luke), košarkaš “Cibone” Damir Omerhodžić- Markota, košarkaški trener Jasmin Repeša.

Ministar kulture RH Zlatko Vitez pomogao je da estradni pjevač Kemal Monteno, Senad od Bosne i vokalnoinstrumentalna skupina “Indexi” po dolasku u Hrvatsku dobiju domovnice i na osnovi njih hrvatske putovnice koje su im omogućile slobodno putovanje svijetom. “Indexi” su u Zagrebu u dvorani “Lisinski” održali uspješan koncert.

Pobunjeni Srbi su u Sarajevu razorili dom slikara Mersada Berbera, u plamenu je nestala bogata knjižnica i mnoge slike, sigurnost je našao u Zagrebu gdje je slobodno stvarao i nesmetano surađivao s redateljem Georgijem Parom na scenografiji Gundulićevog “Osmana” u HNK (1992.)

Redatelj Tomislav Durbešić je u okupiranom Sarajevu 1994./1995. godine u Kamernom teatru 55 režirao Gireaudeauxov komad “Trojanskog rata neće biti” koji je u isti dan i isti sat igran u Sarajevu i Zagrebu.

Sarajevska predstava je gostovala u Zagrebu (u zagrebačkom kazalištu “Kerempuh”) 1995. Ministar kulture u vladi RH Zlatko Vitez se odazvao pozivu da na čelu delegacije Ministarstva kulture RH prisustvuje premijeri tog komada. Spremio se za put u opkoljeno Sarajevo gdje je trebao prisustvovati
Durbešićevoj predstavi. Zbog žestokog granatiranja Sarajeva let UNPROFOR-ovim zrakoplovom je bio otkazan i delegacija nije stigla na premijeru.

Nakon Tomislava Durbešića i hrvatski redatelj Petar Veček režirao je 1996. godine u sarajevskom Kamernom teatru 55.

Sarajevski ratni teatar SARTR gostovao je s predstavom “Sklonište” 1994. godine u Zagrebu (Marija Grgičević “Sarajlije oduševile u Zagrebu”, Večernji list, 19. rujna 1994. godine i Dalibor Foretić “Kazalište kao činjenica života”, Novi list, 20. rujna 1994. godine “Humor ratnog teatra”).

Zagrebačka Kazališna družina “Histrion” je 1995. godine gostovala s predstavom “Krležijada” u Mostaru u dijelu grada u kojem žive većinom Hrvati i bila je spremna odigrati predstavu i na lijevoj (Bošnjačkoj) obali. U organizaciji gostovanja je posredovao direktor Kulturnog centra BiH u Zagrebu gospodin Amir Bukvić. Do gostovanja na drugoj strani grada nije došlo zbog odbijanja Bošnjačke strane.

Skupina zagrebačkih glumaca Zvonko Torjanac, Mladen Crnobrnja, Ena Begović, Branko Vukušić  angažirala se na skupljanju pomoći za kolege iz ugroženih kazališta u BiH. Odgovorili su na poziv za pomoć direktora Bosanskog kazališta u Zenici Radovana Marušića i Mostarskog kazališta i slali im u godinama rata 1992.-1995. godine pomoć u hrani, cigaretama i građevinskom materijalu (za kazalište u Mostaru salonit ploče za oštećen krov).

Gostovanja sarajevskog “Kamernog pozorišta 55” i SARTR-a za vrijeme rata 1992.-1995. godine u Hrvatskoj nastavila su se u miru gostovanjima Narodnog pozorišta iz Sarajeva, pozorišta mladih iz Sarajeva, Bosanskog pozorišta iz Zenice, kazališta iz Tuzle i Mostara (“Tvrđava “ Meše Selimovića i “Hasanaginice”) u RH.

Prvi kulturni centar BiH u svijetu otvoren je 1994. godine u Zagrebu, zagrebački književnik i glumac Amir Bukvić postao je prvi direktor, istovremeno i kulturni ataše pri veleposlanstvu BiH u Zagrebu. Sljedeće godine 21. kolovoza 1995. godine otvara se i Hrvatski kulturni centar u Sarajevu.

Na pitanje zašto su baš u Zagrebu Bosanci zauzeli istaknute položaje u kulturi i umjetnosti popularni pjevač (rapper) Edo Maajka je odgovorio: “Zagreb je bio najveći izbjeglički centar (…) Zagreb je na finom mjestu, nema jezične barijere, blizu su Ljubljana i Beč, blizu je Bosna pa zašto bi išli dalje” !?

http://hrvatskonebo.com/hercegbosna/2017/07/05/prirucnik-general-pukovnik-slobodan-praljak-30-pomoc-republike-hrvatske-bosni-i-hercegovini-u-podrucju-sporta/

Izvor:

Prof. SLOBODAN PRALJAK, dipl.ing.
Kazališni i filmski redatelj – Akademija
dramske umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu
General-pukovnik Hrvatske vojske u
mirovini

Izdavač:

„Oktavijan“ d.o.o.
Radnička cesta 39
HR-10000 Zagreb
Republika Hrvatska
Urednik:
Nikola Babić Praljak
Grafička obrada: GENS94, Zagreb
ISBN 978-953-7597-14-6
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
000956547

Za portal priredio Daran Bašić /HercegBosna-Hrvatsko nebo