putnik kroz vrijeme

Ali katkada bih da zaplačem od toga: što je svijetu tako teško naći bratsku ili sestrinsku dušu, što se tako teško sporazumjeti od srca k srcu. A ništa ne bi bilo prirodnije kao zagrljaj dvaju čempresa, kao približavanje dvaju golubova, duša bi se morala naći s dušom…“ Citat iz El sentimento tragica de la vita“ ili na hrvatskom,  „Tragičan osjećaj (doživljaj) života.

Otuđenost, neprijateljstvo, nadmetanje, prezir, prijetvornost, ignorancija, površnost, zavist, nepovjerenje, podsmijeh… može se ovaj niz nastaviti dalje … Osjećate li da vam nabrojane riječi padaju na dušu kao udarac čekića, štoviše, kao udarac malja? Osjećate li kako se duša pred njima sklupča? Postaje teška? To je tragika života koja je mučila Tina, ljudski odnosi… bez duše.
Zašto bez duše?
Duša je sama po sebi dobra, čezne za svime suprotnim od naprijed navedenog. Čezne za bliskošću, prijateljstvom, poticanjem, uvažavanjem, iskrenošću, prihvaćanjem, dubinom, ljubavlju, afirmacijom, povjerenjem, radošću… Jeste li primijetili pozitivan učinak novog niza riječi? Širi se duša i srce radi s lakoćom.
Riječ je moćna, i negativna i pozitivna riječ.
Tin je poput svih Imoćana dolazio u zavičaj kad god bi se ukazala prilika, na žalost, to je obavijeno velom zaborava… a vjerujem da je dolazio kako bi se „duša našla s dušom“… kao što biljke crpe hranu preko korijena, tako se i on hranio iz korijena…
Duša bi se morala naći s dušom… jesmo li mi ovdje donijeli dušu? Jesmo li se došli susresti s dušom, Tinovom, svojom, bilo čijom? Ili imamo neke druge motive i planove? Ako i imamo druge motive, uvjerena sam da je duša, makar i nesvjesno, glavni pokretač dolaska ovdje, uzrok čežnje za susretom… na tragu Tinove čežnje…
Na tisućama stranica, u kud i kamo većem broju stihova i rečenica, Tin je izlio svoju dušu, da ju je i htio skriti, prikriti, zatomiti, nije mogao. Do danas mnoštvo čitača u njegovim riječima nalazi, prepoznaje, dotiče, grli, dušu. Njegova duša nalazi bratske i sestrinske duše u svijetu.
Prepričati događaje, opisati prirodu, čak i neke osjećaje, razmišljanja o svijetu i životu nije teško. Ali opisati dodir duša… tu ne pomaže mnoštvo riječi, to je nešto što je teško prenijeti dostupnim sredstvima komunikacije i uobičajenim osjetilima.

Danas, na Tinov rođendan dok smo sjedili okruženi majicama s njegovim stihovima i dok su majice lepršale na vjetru, jedan od bratskih mu duša reče: Tin je putnik kroz vrijeme.
I možda je baš doputovao u vjetru i lepršao  u ovješenim majicama jer mu se naša proslava najviše svidjela, jer je kod nas našao otvorenost  za  susret, za dodir duša, opet je htio soka iz korijena, miris zavičaja.

Sretan rođendan Ujeviću!

Vesna Ujević/Hrvatsko nebo