Rijeka nikad neće biti Titograd

Ipak se kreće!

Iako u javnosti prevladava dojam da je bunker sljednika jugokomunizma u Primorsko-goranskoj županiji i Rijeci čvrst kao stijena, rezultati Izbora pokazuju posve drugačiju situaciju.

Po broju načelnika i gradonačelnika u PGŽ-u prvi put je nadjačao HDZ s 13 osvojenih čelnih pozicija od ukupno 36 gradova i općina, 3 više od SDPa. Osim toga, SDP i partneri nisu uspjeli postaviti svog čovjeka na čelo Županijske skupštine i osigurati većinu,  a izgubljena je i većina u Vijeću Rijeke, gdje je opozicija uspjela nadglasati sedmeročlanu SDP-ovsku koaliciju kojoj je novoizabrani stari gradonačelnik tepao kao pobjedničkoj u stilu „pobijedili smo kao Armada, sami protiv svih“.  Ni ubacivanje dodatno dvoje srpskih zastupnika nije im pomoglo.

Za razliku od slične situacije koncem 90ih kad je zapaljena kanta za smeće i prekinuta konstituirajuća sjednica koju je SDP gubio, vatre nije bilo, ali je bilo prozivki o „neprincipijelnoj koaliciji“ kad je za predsjednika Gradskog vijeća izabran Tihomir Čordašev iz Akcije mladih. Etiketiranje koje potvrđuje smisao za humor Vojka Obersnela upamćenom po trijumfalnoj izjavi obranjenom Lenjingradu. Pokazuje se da se pobjeda pretvara u Pirovu pobjedu koalicije u kojoj kohabitiraju SDP, SDSS, HSS, PGS, IDS, HSU i Laburisti.

Koalicija SDP-PGS– IDS-HSU-HSS osvojila je na lokalnim izborima 22 vijećnička mjesta, a kao dodatni član u skupštini, a dodan je i predstavnik srpske nacionalne manjine. Koalicija HDZ-HSP-HSP AS-HSLS-HRAST– Pokret za uspješnu Hrvatsku– BUZ-HDS dobila je 13 mjesta, koalicija Akcija mladih-Živi zid– Snaga– Alternativa 5 mjesta, MOST 3 mjesta, a Lista grupe birača s nositeljem liste Hrvojem Burićem 2 mjesta u Županijskoj skupštini. Presudna, 24. ruka za veterana riječke utvrde, nije se digla.

HDZ (13)

– Bakar (Tomislav Klarić)
– Baška (Toni Juranić)
– Brod Moravice (Dragutin Crnković)
– Crikvenica (Damir Rukavina)
– Kraljevica (Dalibor Čandrilić)
– Lopar (Josip Borić)
– Mali Lošinj (Ana Kučić)
– Novi Vinodolski (Velimir Piškulić)
– Općina Vinodolska (Marijan Karlić)
– Rab (Nikola Grgurić)
– Ravna Gora (Mišel Šćuka)
– Skrad (Damir Grgurić)
– Vrbnik (Dragan Zahija)

SDP (10)

– Čabar (Kristijan Rajšel)
– Čavle (Ivana Cvitan Polić)
– Kastav (Matej Mostarac)
– Klana (Željka Šarčević Grgić)
– Lokve (Toni Štimac)
– Matulji (Mario Ćiković)
– Omišalj (Mirela Ahmetović)
– Punat (Marinko Žic)
– Rijeka (Vojko Obersnel)
– Viškovo (Sanja Udović)

NEZAVISNI (7)

– Delnice (Ivica Knežević)
– Dobrinj (Neven Komadina)
– Kostrena (Dražen Vranić)
– Malinska-Dubašnica (Robert – Anton Kraljić)
– Mošćenička Draga Rikardo Staraj
– Opatija (Ivo Dujmić)
– Vrbovsko (Dražen Mufić)
HNS (2)

– Cres (Kristijan Jurjako)
– Mrkopalj (Josip Brozović)

PGS (2)

– Krk (Dario Vasilić)
– Jelenje (Robert Marčelja)

AKCIJA MLADIH (1)
– Lovran (Bojan Simonič)

LABURISTI (1)
– Fužine (David Bregovac)

Što se događa?

Rijeka, glavni grad PGŽ, je paradigma (post)jugoslavenstva, koje  je nastupilo s kolonama Staljinovih štićenika što su do sredine 50ih očistili zapad Grada od lokalnog stanovništva, ideološke konkurente pobacali u jame (ili im začepili usta zauvijek) i naselile Yugo apatride. Od 1945. godine ista struktura moći kontrolira lokalnu politiku, sudstvo, policiju, porezne službe, školstvo, pogrebe i vjenčanja. U međuvremenu je Rijeka postala vodeća po broju razvoda, najstariji grad u državi, a iz Grada i Županije iseljava se rekordan broj mladih. Projekt EPK2020 postao je bunker Yugoglobalista pa su čelne pozicije dodijeljene isključivo po tom ključu. Brod Galeb, za kojeg je 29. studenog 2007 ritualno i na prijevaru iskamčeno skrbništvo (kasnije je otkupljen) jeziv je simbol Titoyugend generacija.

No, postizborna zbivanja nagovještavaju da konačno dolazi vrijeme promjena i to Hrvate u Rijeci i PGŽu iskreno raduje.

Vedrana Spadoni /hrvatskonebo