Govori predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana (III. dio )

U prvom i drugom dijelu serijala   Govori predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana naveden je govor predsjednika Franje Tuđmana u Hrvatskom saboru, povodom njegova konstituiranja 30. svibnja 1990. Nakon toga, predsjednik Tuđman svoje je viđenje budućnosti Hrvatske i problema s kojima se Hrvatska treba suočiti, iznio u govoru povodom proglašenja Ustava Republike Hrvatske, 22. prosinca 1990. u Zagrebu. U tom je govoru opet naglasio potrebu donošenja zakona o ustrojstvu državne uprave, Ustavnog suda, zaštiti prava čovjeka i građanina, posebno građanskih i nacionalnih prava Srba, te o osuvremenjenju državne uprave. Opet je istaknuo i potrebu promjene duhovne klime, a posebno je upozorio na potrebu ”iskorijenjenja“ kriminalnih oblika društvenog ponašanja, kao što su privilegije i protekcije te mito i korupcija. Koliko je od toga što je tada zatraženo, do danas ostvareno?  Iz govora predsjednika Franje Tuđmana u prigodi proglašenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990. u Zagrebu:

”Visoki Dome, štovani predsjedniče, gospođe i gospodo zastupnici hrvatskoga Sabora, uvaženi predsjedniče i ministri hrvatske Vlade, cijenjeni uzvanici i gosti!

Ne može biti nikakve dvojbe da donošenje Ustava RH ima značajke iznimnoga povijesnoga čina. I to iz dva razloga. Prvo stoga, što ovaj Ustav označuje konačan raskid s komunističkim, tzv. socijalističko-samoupravnim, jednostranačkim sustavom, zasnovanim na društvenom vlasništvu i plansko-dogovornoj privredi. I drugo, zbog toga što on čini temeljnicu u izgradnji pune nacionalno-državne suvernosti Hrvatske: ono tvarno i duhovno stanište, u državotvorno-političkom smislu, na kojemu će hrvatski narod moći nadograđivati i do kraja dovršiti svoj dom slobode i neovisnosti, na području unutarnjih i međunarodnih odnošaja. (…) Da bi novi Ustav doista mogao biti okvirom i temeljem za donošenje novih zakona i drugih propisa u europskom duhu, on je morao cjelinom svog sadržaja, oblika i duha potpuno raskinuti sa starim utopijskim i komunističkim pristupom uređivanju državnog i društvenog ustrojstva. Siguran sam da smo u tome u potpunosti uspjeli. Ovaj hrvatski Ustav izriče konačno zbogom onom institucionalnom novogovoru i ideologijskom uvjerenju da se već samom voljom vlastodržaca i silom pravnoga propisa može činiti sve, pa i ono što je protiv čovjekove naravi, protiv same prirode i temeljnih interesa koji izviru iz ljudskih i nacionalnih osobnosti. On označava kraj ustavnoga eksperimentiranja s hrvatskim narodom i Hrvatskom, kraj traženju posve novih, nikada nigdje svrhovito primijenjenih ustavnopravnih i inih rješenja. To je, držim, jedna od najvećih i nedvojbeno trajnih vrijednosti ovoga hrvatskoga, a, usuđujem se ustvrditi, i europskog demokratskog ustava u najboljem smislu. No, jamačno i nakon donošenja novog Ustava, ni na ovom području ne možemo predahnuti. Već gotovo doslovno sutra, valja nam početi raditi na velikom broju novih temeljnih zakona, donošenje kojih je neophodno da se ustav u cjelini ozbilji. I oni, a također i svi drugi zakonski propisi moraju, polazeći od Ustava, biti i hrvatski i europski. Njima se mora osigurati sukladnost svih propisa i standarda Republike, s pravom i standardima Europske zajednice. Dok to ne učinimo u pravnoj zbilji svakodnevnoga ponašanja, unatoč političkoj demokraciji, poštivanju prava čovjeka i višestranačju, ne možemo računati na djelotvorno pripadništvo i članstvo u Europskoj zajednici.

Ponajprije valja donijeti zakone o ustrojstvu državne uprave, o području i djelokrugu županija, te zakon o lokalnoj samoupravi. Istodobno neophodno je donijeti i zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske kako bi ovo tijelo, bitno za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, a navlastito ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina, moglo što prije početi s radom u novom sastavu i s novim ustavnim ovlašćenjima. Kad je riječ o zaštiti prava čovjeka i građanina, također se što prije mora donijeti zakon o sudovima, zakon o republičkom sudbenom vijeću i zakon koji će omogućiti djelovanje pučkoga pravobranitelja. Neophodno je donijeti i sve zakone kojima bi se, u skladu s Ustavom, uredila nacionalna prava pripadnika drugih naroda i manjina u Republici. Ovo je potrebno što prije, jer stojimo pred zadaćom sređenja prilika na kninskom području, gdje je neodgovornim, velikosrpskim elementima pošlo za rukom da politikantskim obmanama zavedu dio srpskoga pučanstva, i izazovu pobunu protiv hrvatske države, hajdučkim terorizmom, što je nanijelo goleme štete i tom kraju i cijeloj zemlji. Želimo i zakonski potanje urediti sva građanska i nacionalna prava, koja Srbima i drugima jamčimo ovim Ustavom, ali ćemo njime odlučno štititi i teritorijalni integritet i pravni poredak Republike.

U svezi s tim, čini mi osobito zadovoljstvo što mogu istaći – radi domaće i svjetske javnosti – da golema većina Srba u Hrvatskoj ne dovodi u pitanje svoju lojalnost prema legalnoj demokratskoj vlasti Republike Hrvatske. To je došlo do izražaja i na jučerašnji dan, u činjenici da su – nasuprot hajkanju kninskih avanturista protiv hrvatske države – ovdje u radu Hrvatskoga sabora sudjelovali i izabrani zastupnici srpske nacionalnosti i posebno u poruci kalničkih Srba, kojom podržavaju politiku demokratskog vrhovništva Hrvatske, što smo je tako jasno očitovali u ovom našem Ustavu. Nužno je također donijeti niz zakona za ozbiljenje gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, kako bi Republika Hrvatska doista bila država s poduzetničkom, tržišnom i stvaralačkom kulturnom slobodom, kao temeljem njezina gospodarskoga blagostanja, ali i socijalne pravde. (…) Četvrto: Kao jedna od prvotnih zadaća pred nama se postavlja izgradnja i osuvremenjenje državne uprave. Moramo učiniti iznimne napore da bismo cijeli sustav vlasti što prije debirokratizirali i racionalizirali, učinili djelotvornim, ali demokratskim, humanim i odgovornim. S tim u vezi planiramo organiziranje posebnog školovanja ljudi iz javne uprave, i iz svih područja gospodarskog i javnog života. U tome ćemo, nadamo se, dobiti stručnu i materijalnu pomoć od strane vlada i vladinih i nevladinih organizacija nekih demokratskih zemalja. Peto: Ne manji posao očekuje nas na modernizaciji zakona i drugih propisa. Građansko i privredno pravo, poreski zakoni, računovodstvo, statistika, informacijski sustavi i druga ‘infrastruktura’ uprave i poslovanja nalaze se u stanju, ako ne pune zapuštenosti, a ono zaostalosti i nedjelotvornosti. To stanje moramo što hitnije, ali kvalitetno promijeniti. Brzina promjena je važna, ali je kvaliteta budućeg ustrojstva još važnija. Pravnim stručnjacima i profesionalno odgojenim službenicima na logici i sadržaju socijalističkog tzv. samoupravnog prava, kojima bijaše stran pravni pozitivizam i pragmatizam zapadnog, europskog prava nije lako preko noći odbaciti stara shvaćanja i navike. Slična je, pa i lošija, situacija i sa stručnjacima i činovnicima na svim drugim područjima javnog života. Šesto: Valja mi nešto reći i o potrebi promjene duhovne klime, ‘svijesti’ i ponašanja ljudi. (…) Sada kad je Ustav donesen, on po logici pravnosti poretka i države postaje obvezujući zakon. Čvrsto sam uvjeren – i opće dobro. Podjednako simbol naše hrvatske državnosti, ali i ljudske i građanske slobode svakoga državljanina. Na novu se situaciju svi moraju priviknuti. Ako se jamči nepovredivost doma, naprimjer, onda organi javnoga reda tu ustavnu odredbu moraju poštivati kao najvišu državnu zapovijed. Sudovi, istražitelji, državni odvjetnici, redarstvenici, a i svi ljudi na vlasti, moraju mijenjati ona stajališta koja nisu u skladu s duhom Ustava, a time i ponašanja. Nije, naime, dostatno govoriti i ponavljati krilatice o ‘pravnoj državi’, ‘ljudskim pravima’ ili ‘tržišnoj privredi’ pa da mislimo da sve to bude i postoji. U pravnoj državi građani su naviknuti da uredno prijavljuju i plaćaju poreze, da poštuju male i velike zakone i propise. Postoji građansko i profesionalno poštenje, itd., itd. Politika mora biti javno dobro i opća stvar, a ne sila i otimačina. Privilegije i protekcije, mito i korupciju – što je postalo ‘običajnim pravom’ u svim komunističkim državama – moramo iskorjenjivati nemilosrdno kao patološke i kriminalne oblike društvenoga ponašanja.

Građani i državljani Hrvatske živjeli su desetljećima, pa i stoljećima, u zajedništvu s tuđinskim državama, pa stoga i s njihovim pravdama i nepravdama na vlastitoj grbači. Te su ih prilike navikle da se prema svim ustanovama države, svake vlasti i uprave odnose apriorno negativno – kritički pa i nihilistički. Polazeći od te spoznaje valja znati da će promjena opće političke kulture i ponašanja ljudi spram vlasti zavisiti od načina vladanja, ali i od promjene duhovnog mentaliteta spram vlasti svoje, vlastite države. Sa svoje strane, kao predsjednik svih građana Hrvatske, a i u ime stranke na vlasti, ja se svečano obvezujem da ćemo sve slučajeve izvanustavnog i izvanzakonskog ponašanja u državnoj upravi najoštrije kažnjavati i žigosati. Zauzvrat, očekujem da će ljudi i građani u državnoj upravi i javnim službama gledati ono što svi građani – porezni obveznici u demokratskom svijetu vide u tim institucijama – uslužne službe i službe koje djeluju u korist općeg dobra države, ali i pojedinačne slobode i sigurnosti.

Sedmo:Potreban nam je odgoj za spremnost i sposobnost obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Danas smo za to prihvatili ustavnu obvezu, a potrebe uz redovne mogu nastati i iznimne. Pritom, dakako, valja napomenuti da u današnjim europskim i svjetskim prilikama opasnost od sukoba i ratova u ovom dijelu Europe i Sredozemlja nikada nije bila manja – što se državnog okruženja tiče. Realna opasnost postoji samo od snaga prošlosti, osobito svih protivnika demokracije, hrvatske slobode i suverenosti, dotično od onih političkih vodstava koji se ne mogu odreći politike sile i dominacije. Hrvatski narod, a uvjeren sam i većina Srba u Hrvatskoj i svi državljani Hrvatske žele mir i normalan razvitak, pa će stoga učiniti sve da žive u miru i blagostanju. Međutim, na svaku agresiju, na svako ugrožavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike, bez obzira na demagogiju obrazloženja tzv. višim ciljevima, u ime kojih se može dogoditi, odgovorit ćemo svim sredstvima, svjesni da ćemo u tome imati jedinstvo čitavoga hrvatskoga naroda i potporu demokratskog svijeta.

Osmo: Novim ustavnim poretkom moramo zajamčiti ljudske i građanske slobode, ali i nepovredivost vlasništva. Stanje vlasničkih odnosa u kojem živimo sliči na kaos. Gruntovnice, zemljišne knjige, ugovori, a pogotovu prava društvenoga, industrijskoga vlasništva, te vlasništvo nad poduzećima i ustanovama daju dojam nerješivoga kaosa. Zadaća je državnopravne vlasti da stanje vlasničkih odnosa što prije uskladi s Ustavom i sa zdravim razumom. Zakonodavstvo i službe moraju omogućivati da se provedba denacionalizacije i privatizacije, pa i trgovine pokretnom i nepokretnom imovinom obavlja onako brzo, lako i djelotvorno, kako se obavlja svugdje u svijetu.

Deveto: Potrebne su nam i nove ustavno-pravne institucije. Jedna od takvih je i uvođenje pučkog pravobranitelja, kakva institucija je po uzoru švedskom uvedena u nekim zemljama. U tradiciji ovoga naroda postojale su slične ustanove, kao što su narodni tribuni. Valja raskrstiti s nekim starim, a nove institucije treba učiniti korisnim i djelotvorno svrhovitim u što kraćem vremenu.(…)

(Izvor: http://free-zg.t-com.hr/zdeslav-milas/FT/ft-05.htm)