Priručnik General-pukovnik Slobodan Praljak : 9. ISLAMSKA DEKLARACIJA ALIJE IZETBEGOVIĆA

9.
ISLAMSKA DEKLARACIJA ALIJE
IZETBEGOVIĆA
– IDEJNA OSNOVA MUSLIMANA U
BiH
PATRIOTSKA LIGA – SILA KOJA ĆE
OMOGUĆITI PROJEKT

ČINJENICE

KOMENTAR General-pukovnika Slobodana Praljka :

Percepcija „ISLAMSKE DEKLARACIJE“ u hrvatskim „intelektualnim“ krugovima zadivljujući je primjer moralnog i misaonog kukavičluka i zakrivljene komunističke svijesti.

Ta je društvena i religijska programatska ideja sazrijevala na prostorima Jugoslavije još od prije II svjetskog rata, posebno na relaciji Sarajevo – Zagreb; za tu su ideju robijali mnogi i dugotrajno, a dovršena je osamdesetih godina prošlog stoljeća kada ju Alija Izetbegović i drugi istomišljenici – zreli, umni, ozbiljni ljudi na robiji, uobličuju, a potom i objavljuju u 200.000 besplatnih primjeraka kao svojevrsni KOMUNISTIČKI MANIFEST.

I to uoči PRVIH slobodnih, demokratskih izbora u BiH.

Ti ljudi, buduće vodstvo SDA, stranke koja bitno oblikuje političke i narodne težnje MUSLIMANA, kažu javno i razgovjetno i glasno, urbi et orbi, da:

„nema mira i koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija“;

„da prvi i najvažniji zaključak jest – zaključak o nespojivosti islama i neislamskih sistema“;

„islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast“.

PUNKTUM.

E pa gospodo, mislitelji svih oblika, ovi stavovi su čisti fašizam, sublimirani nacizam, komunizam, nepatvoreni fundamentalizam, religijski, u ovom slučaju talibanski.

Memorandum SANU šipkova je vodica prema ovom djelu.

Islamska deklaracija Alije Izetbegovića i društva koje je vodilo muslimansku politiku u BiH jest isto što i „MEIN KAMPF“, fundamentalno radikalna, netolerantna, opasna i militantna misao i program.

Nakon citata trebali bi slijediti moji pasusi isprika i objašnjenje kako sve to „nije upereno protiv ISLAMA i BOŠNJAKA“, a sve to u ime nečega što bi trebala biti krivnja nepostojeća, i na tragu lažnih ljubavi i pomirenja.

Ništa od toga.

„ISLAMSKA DEKLARACIJA“ JEST TO ŠTO JEST.

A ISLAM jest velika religija, a Bošnjaci su narod kao i svi ostali narodi.

Razvoj ideja iz „Islamske deklaracije“ osjetili smo u agresiji A BiH na HVO u ratu u BiH, a kako će to ići dalje ovisi, između ostalog, o veličini šutnje, o količini magle i opsjene u glavama onih koji pišu i govore o idejama na teritoriju BiH.

Razvoj svake pogubne ideje, nacističke, komunističke, islamsko-fundamentalističke, upravno je razmjeran šutnji i kukavičluku koji prati njezin razvoj.

Pogledati Bergmanovo „ZMIJSKO JAJE“.

ISLAMSKA DEKLARACIJA

Jedan program islamizacije Muslimana i muslimanskih naroda

NAŠ CILJ: Islamizacija Muslimana

NAŠA DEVIZA: vjerovati i boriti se

BISMILLAHIRAHMANIRRAHIM!

Deklaracija koju danas predajemo javnosti nije nikakva lektira, koja strancima ili onima koji sumnjaju treba dokazivati superiornost Islama nad ovim ili onim sistemom, ovom ili onom grupom ideja……….

Ona je upućena Muslimanima koji znaju gdje pripadaju  i koji u svom srcu jasno osjećaju na kojoj strani stoje.Za takve ova deklaracija predstavlja poziv da izvuku neophodne konzekvence o tome na što ih ta ljubav i pripadnost obvezuje.

Čitav muslimanski svijet nalazi se u stanju vrijenja i promjena. Ma kakav bude izgledao ovaj svijet pošto ove promjene naprave prvi uzlazni krug, jedno je sigurno: on neće više biti svijet iz prve polovice ovoga vijeka. Epoha pasivnosti i mirovanja prošla je zauvijek.

Ovaj trenutak mijene i kretanja nastoje iskoristiti svi a posebno moćni stranci s Istoka i Zapada. Umjesto svojih armija oni sada ubacuju svoje ideje i svoj kapital, i ovom novom formom utjecaja nastoje ponovo postići isti cilj:da osiguraju svoju prisutnost i da muslimanske narode održavaju i dalje u stanju duhovne nemoći i materijalne i političke zavisnosti.

Kina, Rusija i zapadne zemlje prepiru se o tome kojoj od njih i nad kojim dijelom muslimanskog svijeta pripada patronat. Njihova svađa je bespredmetna. Islamski svijet ne pripada njima, nego muslimanskim narodima.

Jer, jedan svijet sa 700 milijuna ljudi i ogromnim prirodnim izvorima i na geografskoj poziciji prvog reda, koji je nasljednik kolosalnih kulturnih i političkih tradicija i koji je nosilac žive islamske misli, taj svijet ne može dugo ostati u položaju najamnika. Ne postoji sila koja bi mogla spriječiti novu muslimansku generaciju da ne učini kraj tom nenormalnom stanju.

S ovim uvjerenjem mi objavljujemo prijateljima i neprijateljima da su Muslimani odlučili sudbinu islamskog svijeta uzeti u svoje ruke i taj svijet urediti po svojoj zamisli.

U ovom pogledu deklaracija ne sadrži ideje koje bi se mogle smatrati potpuno novim. Ona je sinteza ideja koje se sve češće čuju na raznim stranama i koje imaju približno opću važnost u svim dijelovima muslimanskog svijeta. Ipak, njena novost je u tome što traži da se s ideja i planova pređe na organiziranu akciju za njihovo ostvarenje.

Borba za nove ciljeve ne počinje danas. Naprotiv, povijest ove borbe već pozna svoje šehide i ispisane stranice o stradanjima i žrtvama. Ipak, to je osobno žrtvovanje izrazitih pojedinaca ili hrabrih malih grupa u sudaru s moćnim silama džahilijeta. Veličina problema i teškoća, međutim, zahtijeva organiziranu akciju milijuna.

Našu poruku posvećujemo uspomeni naših drugova koji su pali za Islam.

Sarajevo, 1970.

Džumadel-ula, 1390.

Islamski poredak je stanje društva bez ovog konflikta i sistem odnosa u kojima se Musliman nalazi u potpunom skladu sa svojom sredinom.

Na pitanje: što je muslimansko društvo, mi odgovaramo: to je zajednica sastavljena od Muslimana i smatramo da je time rečeno sve ili gotovo sve.

Smisao ove definicije je da ne postoji sistem ustanova, odnosa i zakona, koji bi se mogli odvojiti od ljudi koji su njihov subjekt i za koje bi se moglo reći: to je islamski sistem. Nijedan sistem nije islamski ili neislamski po sebi. On je to samo po ljudima koji ga čine.

Europljanin vjeruje da se društvo uređuje pomoću zakona. Još od Platonove «Države», pa preko poznatih utopija, marksizma, europski duh traga za jednim nacrtom, jednom šemom u kojoj bi se pukom izmjenom odnosa između ljudi ili skupina ljudi, konstruiralo idealno društvo.

Zato se u Kur’anu nalazi relativno malo pravih «zakona», a mnogo više «vjere» i ciljeva za praktičnim djelovanjem u skladu s ovom vjerom.

Mnoštvo zakona i složenost zakonodavstva obično je pouzdan znak da je u društvu «nešto trulo» i da treba prestati donositi zakone a početi odgajati ljude. Kada iskvarenost sredine pređe izvjesnu granicu, zakoni postaju nemoćni. Oni ili dolaze u ruke pokvarenih izvršilaca pravde, ili postaju predmet otvorenog ili prikrivenog izigravanja od strane iskvarene sredine.

Vino, kocka i vračanje – tri vrlo rasprostranjena i ukorijenjena poroka na čitavom području Srednjeg i Bliskog istoka, uklonjena su za dugo razdoblje i na ogromnom području samo jednim jedinim ajetom Kur’ana i s jednim jedinim objašnjenjem da je to Bog zabranio. Čim je ova vjera oslabila, opijanje i praznovjerje vratili su se jednakom snagom, a neusporedivo viši kulturni stupanj sredine nije im činio nikakvu zapreku.

Američki Prohibition Law (Zakon o zabrani alkohola), proglašen u ime nauke vijeka i sproveden silom jedne od najorganiziranijih zajednica na svijetu, morao je u četvrtom deceniju ovog vijeka biti konačno povučen, nakon 13 godina uzaludnih napora, ispunjenih nasiljem i zločinima. Pokušaj uvođenja prohibicije u skandinavskim zemljama, završio se jednakim neuspjehom.

Ovaj i mnogi slični primjeri jasno govore da se društvo može popravljati samo u ime Boga i odgojem čovjeka i mi trebamo ići tim jedinim putem koji sigurno vodi do cilja.

Potvrđujući načelo duhovnog unutrašnjeg pristupa u svakoj svojoj manifestaciji, Islam ipak nije ostao na tome. On je učinio pokušaj da iz ruku đavola otme njegova sredstva. Kada Islam na relaciji čovjek – svijet ne bi polazio od čovjeka, on ne bi bio religija; kada bi ostao na tome, on bi bio samo religija i predstavljao bi jednostavno ponavljanje Isusova učenja o idealu i vječnom dijelu čovjekovog bića. Preko Muhameda a.s. i Kur’ana Islam se okrenuo stvarnom čovjeku, vanjskom svijetu, prirodi, da bi postao učenje u potpunom čovjeku i totalnom životu. Vjeri se pridružio zakon, odgoju sila. Islam je postao poredak.

… se svjesno i voljno prihvate ova dva vida života kao ljudsko određenje i smisao čovjekovog života na zemlji (Kur’an 28/77). Prevodeći ovaj zahtjev na jezik svakodnevnog života, mogli bismo reći: onaj tko vjeruje da život treba uređivati ne samo vjerom i molitvom, nego i radom i naukom, čija slika svijeta ne samo dopušta nego i traži da jedna pored druge stoje i bogomolja i tvornica, tko smatra da treba ne samo odgajati ljude nego i olakšavati i unapređivati njihov život na zemlji, i da ne postoje nikakvi razlozi da se ova dva cilja žrtvuju jedan drugome – taj pripada Islamu.

Uz vjeru u Boga u ovome je sadržana glavna poruka Kur’ana i u njoj je čitav Islam. Sve drugo je samo njena razrada i objašnjenje. Ovaj aspekt Islama, pored toga što sadrži sam princip islamskog poretka, kao jedinstva vjere i politike, vodi i drugim važnim zaključcima, čiji je načelni i praktični značaj ogroman.

Prvi, i najvažniji takav zaključak svakako je zaključak o nespojivosti Islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije između «islamske vjere» i neislamskih, društvenih i političkih institucija. Nefunkcioniranje ovih institucija i nestabilnost režima u muslimanskim zemljama, koje se manifestira u čestim promjenama i državnim udarima, najčešće je posljedica njihove apriorne opozicije prema Islamu, kao fundamentalnom i vodećem osjećanju naroda u ovim zemljama. Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, Islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području. Nema, dakle, laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije.

Pred svakim vremenom i svakom generacijom stoji zadatak da novim oblicima i sredstvima ostvaruje poruke Islama.

Postoje nepromjenjivi islamski principi koji određuju odnose među ljudima, ali ne postoji nikakav nepromjenjiv
islamski privredni, društveni ili politički sustav. Ovo je samo prvi i najvažniji zaključak iz prilaza Islamu kao integralnom poretku. Ostala tri isto tako važna – ali manje isključiva – zaključka su:

Prvo, samim tim što se izjasnio za ovaj svijet, Islam se izjasnio za najbolje uređen svijet. Ništa što čini da svijet bude bolji, ne može biti a priori odbačeno kao neislamsko;

Drugo, otvorenost prema prirodi znači otvorenost prema nauci. Svako rješenje da bi bilo islamsko mora ispunjavati dva uvjeta: mora biti maksimalno efikasno i maksimalno humano. Ono mora, dakle, biti najviši izraz usaglašenih stavova vjere i nauke; i

Treće, ukazujući na jedan oblik povezanosti između vjere i nauke, morala i politike, individualnog i kolektivnog, duhovnog i materijalnog, na kojim pitanjima se duhovno podijelio današnji svijet, Islam ponovo dobiva ulogu posredničke misli a islamski
svijet ulogu posredničke nacije u podijeljenom svijetu. Predstavljajući obećanje «religije bez mistike i nauke bez ateizma» Islam može podjednako interesirati sve ljude bez razlike.

Islamska vlast

Naglašavanje prioriteta vjersko-moralne obnove ne znači – niti se može tumačiti da znači – da se islamski poredak može ostvariti bez islamske vlasti. Ovaj stav znači samo da naš put ne polazi od osvajanja vlasti, nego od osvajanja ljudi, i da je islamski preporod prvo prevrat u oblasti odgoja, tek zatim u oblasti politike.

Moramo, dakle, biti prvo propovjednici, a zatim vojnici. Naša sredstva su osobni primjer, knjiga, riječ. Kada će se ovim sredstvima pridružiti i sila?

Izbor ovog trenutka uvijek je konkretno pitanje i zavisi o nizu faktora. Ipak se može postaviti jedno opće pravilo: islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažno da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku  vlast. Ovo razlikovanje je važno, jer rušenje i građenje ne zahtijeva podjednak stupanj psihološke i materijalne pripremljenosti.

Preuraniti ovdje je jednako opasno kao i zakasniti.

Osvojiti vlast na osnovu sretnog sticaja okolnosti, bez i psihološke pripreme i bez neophodnog minimuma čvrstih i izgrađenih kadrova, znači ostvariti još jedan državni udar, a ne islamsku revoluciju (a državni udar je nastavak neislamske politike od strane druge grupe ljudi ili u ime drugih načela). Zakasniti s preuzimanjem vlasti, znači lišiti se jednog moćnog sredstva za ostvarenje ciljeva islamskog poretka i neislamskoj vlasti pružiti mogućnost da nanese udarac pokretu i razređuje njegove kadrove. Za ovo posljednje, nedavna povijest pruža dovoljno tragičnih i poučnih primjera.

… pretvorimo u aktivne sile. Odanost prema Kur’anu treba prerasti u odlučnost da se on primijeni; emocionalna islamska zajednica treba da se pretvori u organiziranu, svjesnu zajednicu, a narodni humanizam u jasne ideje, koje će postati moralni i socijalni sadržaj idućih zakona i institucija.

Tko i kako će izvršiti ovu transformaciju?

Svako djelovanje na događaje jest društveno djelovanje. Svaka uspješna borba jest samo zajednička, organizirana borba.Mlada generacija će moći izvršiti svoj zadatak preobražaja samo ako njene težnje i idealizam budupretočene u organizirani pokret, u kojem će oduševljenje i osobna vrijednost pojedinaca biti udruženi s metodama koordiniranog i zajedničkog djelovanja. Stvaranje ovog pokreta s jedinstvenim osnovnim ciljem i programom, pokazuje se kao neopoziv uvjet i polazna točka preporoda u svakoj muslimanskoj zemlji.

Ovaj pokret će okupljati izgrađene, odgajati neizgrađene, podizati i pozivati, definirati ciljeve i nalaziti puteve do njih. On će svugdje unositi život, misao i akciju. On će postati savjest i volja jednog svijeta nakon dugog i dubokog sna.

Upućujući ovu poruku svim Muslimanima svijeta, mi jasno ističemo da nema obećane zemlje, čudotvoraca ni mehdija. Postoji samo put rada, borbe i žrtve.

U trenucima iskušenja imajmo uvijek na umu dvije stvari: blagoslov Božji i pristanak našeg naroda.

VI NEĆETE MOĆI REĆI DA NISTE ZNALI!

KOMENTAR  General-pukovnika Slobodana Praljka 

A zašto taj ultimatum „građanska država ili građanski rat“ gospodina Alije Izetbegovića. Imali smo mi bolju situaciju u SFRJ pa nitko nije bio zadovoljan i sve se završilo agresijom i krvavo.

A taj gospodin ponovo nudi „bratstvo i jedinstvo“, i majoritet većinskog, ovaj put njegovog naroda.

A Švicarska, a Kanada, a Belgija…?

Ništa.

Biti će ili građanska ili ćemo se potući. A u pozadini stoje ideje iz „Islamske deklaracije“ i procjene Sefera Halilovića tko je dobar Bosanac.

Da li ste kada čuli da se netko odrekao stavova iz tog programa? Da li se netko ispričao?

Ako tome dodamo teritorijalne pretenzije Srbije, svi preduvjeti rata su ispunjeni.

Hrvati su se branili i ostaje nejasno zašto napad, agresiju A BiH na HVO, nazivate „nesretni sukob“, kada je taj napad utemeljen u razmišljanju čelnih ljudi muslimanskog vodstva: „ustaše“, „građanska država“, „svoj teritorij“, „nadoknaditi ono što su im Srbi vojskom osvojili“ …

KOMENTAR  General-pukovnika Slobodana Praljka 

Tko je „ OTAC PATRIOTSKE LIGE“?

Da li je „Patriotska liga“ tajna vojna organizacija?

Da li je “Patriotska liga“ formirana u okviru SDA /Stranke Demokratske Akcije/, političke stranke Muslimana BiH?

Kada je formirana?

Koga će braniti ti borci?

Komu se zaklinju borci „Patriotske lige“?

Sve je to u redu, Muslimani se organiziraju, branit će sebe, zaklinju se Allahu dž š./Allahu Dželešanuhu/jedino je nezgodno što u BiH žive tri naroda, što u pozadini cijele priče  „stoje“ „Islamska deklaracija“ i „Memorandum SANU“.

Znatno kasnije, kada osnuju HVO, HZ-HB /Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosna/, Hrvati postat će KRIVCI, trajni krivci. Za ni više, ni manje, nego „PODJELU BiH“. Mogli su se ti Hrvati staviti „pod kapu” jedne ili druge ideje i sve bi bilo u redu, ne bi bili krivi, ne bi se predsjednici RH morali ispričavati uokolo decenijama.

Jadnije logike ne može biti.

http://hrvatskonebo.com/hercegbosna/2017/05/27/prirucnik-general-pukovnik-slobodan-praljak-8-oruzje-u-bih/

Izvor:

Prof. SLOBODAN PRALJAK, dipl.ing.
Kazališni i filmski redatelj – Akademija
dramske umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu
General-pukovnik Hrvatske vojske u
mirovini

Izdavač:

„Oktavijan“ d.o.o.
Radnička cesta 39
HR-10000 Zagreb
Republika Hrvatska
Urednik:
Nikola Babić Praljak
Grafička obrada: GENS94, Zagreb
ISBN 978-953-7597-14-6
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
000956547

 Za portal priredio Daran Bašić /HercegBosna-Hrvatsko nebo