Obljetnica pogibije Josipa Jovića (Aržano 21.11.1969.-Plitvice 31.3.1991.)

Vi trebate biti čuvari mirnog sna naših građana, čuvari blaga naših ljudi, ali i čuvari ustavnog i pravnog poretka Republike Hrvatske. Pred vama je velika i odgovorna zadaća. Vi morate ovladati i ne samo vještinom i znanjem svoga posla, vi morate biti pravi predstavnici nove demokratske i suverene vlasti Republike Hrvatske. Vi morate zadovoljiti na službi, ali morate zadobiti povjerenje naših ljudi, svakog našeg čovjeka, od djeteta, žena, do muškaraca i čitavoga naroda.“

dr. Franjo Tuđman, Prvim hrvatskim redarstvenicima 5. kolovoza 1990.

7. rujna 1990. Antiteroristička jedinica Lučko postala je prva oružana formacija tadašnje novostvorene hrvatske vlade, a time i temelj za ustroj hrvatske Specijalne policije u cjelini. Postrojba je u svom nastanku okupljala 225 biranih, iznimno sposobnih pripadnika, polaznika tečaja” Prvi hrvatski redarstvenik” te djelatnika Jedinice za posebne namjene. Osnovne namjene te jedinice bile su, aktivno sudjelovanje u Domovinskom ratu, borba protiv terorizma, uspostavljanje reda i mira u dijelovima Hrvatske zahvaćenima oružanom pobunom i agresijom Srba protiv legalnih institucija novo uspostavljene hrvatske vlasti i države.

Već tijekom 1990. i 1991. postrojba ATJ Lučko izvodi niz zadaća uspostavljanja javnog reda i mira narušenog oružanom pobunom srpskih paravojnih formacija potpomognutih tadašnjom tzv. JNA. Zahvaljujući stečenom povjerenju vrhovništva Republike Hrvatske, obnaša i zadaće osiguranja visokih dužnosnika u Vladi RH, kao i samog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Jedinica također obavlja uspješno niz akcija koje su imale zadaću oduzimanja oružja bivšoj JNA. Sudjeluje u naoružavanju i obučavanju jedinica koje kasnije čine osnove stvaranja Hrvatske vojske. Između ostalog ATJ Lučko izvršava zauzimanje vojarni u: Delnicama, Samoboru, Dubokom Jarku, Dugom Selu, Prečkom, Komande V. zrakoplovnog korpusa u Maksimirskoj, a vrši i blokadu vojarne «Maršal Tito» u Novom Zagrebu, blokadu Zračne luke Zagreb, zauzimanje vojnog repetitora na Sljemenu, kao i uhićenje generala JNA Aksentijevića.

Vatreno krštenje, prvu borbenu zadaću Antiteroristička jedinica Lučko vrši 1. ožujka 1991. u Pakracu. Nakon toga uslijedilo je njihovo borbeno djelovanje, sudjelovanje u brojnim akcijama koje bez njih zasigurno ne bi mogle biti uspješno sprovedene. Među inima izdvajamo posebice akcije i operacije: „krvavi Uskrs“ na Plitvicama, Glina, Topusko, Petrinja, Dragotinci, ponovo Pakrac-Okučani, Zračna luka Pleso, Dubica, Delnice, Marinci, Dubrovnik, Cavtat, Maslenica, Medački džep, Daruvar, Bučje, Požega (Ivanovac), «Bljesak» i «Oluja», Petrova Gora i «Oluja -Obruč». Pripadnici ATJ Lučko s ostalim postrojbama, skupnim snagama Specijalne policije MUP-a RH .

Pripadnici ATJ Lučko s ostalim postrojbama, skupnim snagama Specijalne policije MUP-a RH posebice su se dokazali tijekom svog trogodišnjeg boravka na Velebitu. Njihova borba za oslobađanje Velebita, Like i ostalog dijela tih okupiranih područja započela je 21. kolovoza 1992. akcijom „Poskok“ , a trajala je sve do završetka VRO „Oluja“. Tu su s velebitskog za Hrvate opjevanog vilovitog stijenja obavljali bojne zadaće potpuno se prilagodivši neprijeporno teškim klimatskim i zemljopisnim uvjetima ove hrvatske mitske planine. Njihova tjelesna spremnost, iznimno bogato bojno iskustvo u izvođenju diverzantsko-izviđačkih akcija i prepada u neprijateljskoj dubini odrazile su se na uspješno i pravodobno izvršavanje bojnih zadaća tijekom VRO „Bljesak“ i „Oluja“. Bili su „ najoštrije i najtvrđe sječivo“ koje su Hrvati ikada imali, koje je iskovao i izbrusio dragovoljački entuzijazam, jasni nacionalni ciljevi i iznimno teška i složena obuka, kao i zapovjedni kadar koji spada u sam svjetski vrh.

Josip Jović – prva žrtva – prva žrtva Domovinskog rata

Josip Jović, prvi hrvatski redarstvenik i prva žrtva Domovinskog rata, izgubio je svoj mladi život braneći slobodu, demokraciju i teritorijalni integritet Republike Hrvatske na sam Uskrs, 31. ožujka 1991. u ranim jutarnjim satima, u Redarstvenoj akciji “Plitvice”.

Taj tragičan događaj novije hrvatske povijesti duboko u svijesti hrvatskog naroda ostat će zabilježen kao krvavi Uskrs 1991. Donosimo kratak pregled okolnosti koje su prethodile izvođenju akcije „Plitvice“ i tragičnoj pogibiji mladog policajca Josipa Jovića.

Srpski ekstremisti održali “miting istine” na Plitvicama

Nakon višestranačkih izbora 1990. godine i uspostave nove demokratske vlasti u RH dio stanovništva srpske nacionalnosti, potican idejom velikosrpske politike Slobodana Miloševića, nije htio prihvatiti takvu promjenu. Svoje nezadovoljstvo nisu iskazivali kroz legalne institucije, koje su im bile ponuđene putem političkih predstavnika u Hrvatskom saboru i drugim tijelima vlasti, nego su nasilno, „balvan revolucijom“ započeli rušenje demokratski izabrane vlasti s ciljem stvaranja svoje “SAO Krajine” – kao dijela „Velike Srbije“. U toj fantomskoj paradržavi, „SAO Krajini“, stvorili su svoju paramiliciju kako bi oružano napadali objekte i ljude koji nisu prihvatili diktaturu velike Srbije.

Nakon što su hrvatske redarstvene snage slomile oružanu pobunu u Pakracu prvih dana ožujka 1991. godine i vratile policijsku postaju pod hrvatsku nadležnost, 25. ožujka u organizaciji srpskih ekstremista održan je “miting istine” na Plitvicama. Pobunjenici su zahtijevali da Nacionalni park “ Plitvice” ostane u sklopu tzv. SAO Krajine. Dan kasnije Skupština općine Titova Korenica donijela je nezakonitu odluku o smjeni rukovodstva NP “Plitvice”. Srpski teroristi počeli su nakon toga nasilno protjerivati radnike nesrpske nacionalnosti, a oni su odgovorili najavom općeg štrajka.

Na područje Plitvica tada je stiglo 50-ak “Martićevih milicajaca” iz Knina, kako bi spriječili najavljeni prosvjed djelatnika poduzeća. Petnaestak naoružanih kninskih milicajaca nasilno je ušlo u upravnu zgradu NP “Plitvice”, kako bi proveli odluku Skupštine općine Titova Korenica o pripojenju poduzeća SAO Krajini. Istodobno, u plitvičkom naselju Mukinje srpski ekstremisti bacili su eksploziv na privatnu kuću, a na koranskom mostu podigli su zastave SAO Krajine i Jugoslavije. Na području Plitvica kninski milicajci, ekstremisti i teroristi s područja Titove Korenice, počeli su terorizirati i maltretirati nekoliko desetaka domaćih i stranih gostiju koji su se zatekli na odmoru.

Petnaestak naoružanih kninskih milicajaca nasilno je ušlo u upravnu zgradu NP “Plitvice”, kako bi proveli odluku Skupštine općine Titova Korenica o pripojenju poduzeća SAO Krajini. Istodobno, u plitvičkom naselju Mukinje srpski ekstremisti bacili su eksploziv na privatnu kuću, a na koranskom mostu podigli su zastave SAO Krajine i Jugoslavije. Na području Plitvica kninski milicajci, ekstremisti i teroristi s područja Titove Korenice, počeli su terorizirati i maltretirati nekoliko desetaka domaćih i stranih gostiju koji su se zatekli na odmoru.

Redarstvena akcija „Plitvice“ i pogibija Josipa Jovića

Poslije takvog nasilnog odnosa velikosrpske manjine prema hrvatskoj većini, ponos i dostojanstvo hrvatske demokratske vlasti bio je doveden u pitanje. Stoga je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman na Veliku subotu, dan prije krvavoga Uskrsa donio odluku: „ Sutra ujutro do 8 sati Plitvice moraju biti pod našom kontrolom“.

Akciju su, pod zapovjedništvom MUP-a RH, vodili Josip Lucić, zapovjednik jedinice za posebne zadatke MUP-a RH „Rakitje“ i Marko Lukić, pomoćnik ministra za specijalne jedinice i zapovjednik Antiterorističke jedinice „Lučko“, kojemu je zamjenik bio Joško Morić. Zapovjedništvo za vođenje akcije bilo je smješteno u PP Karlovac, a načelnik postaje bio je Ivan Štajduhar.

Sama akcija Plitvice izvedena je u dvije faze. U prvoj fazi, malo prije ponoći, prva specijalna postrojba MUP-a RH Antiteroristička jedinica „Lučko“ kao prethodnica morala je zauzeti Koranski most kako bi ga osigurala da pobunjenici ne spriječe ulazak naših snaga na Plitvička jezera. U drugoj fazi u ranim jutarnjim satima glavne snage Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH „Rakitje“ spajaju se s prethodnicom na Koranskom mostu pa zajednički djelujući nastavljaju u smjeru Koranskog mosta i Hotela „Jezero“.

U ranim jutarnjim satima, 31. ožujka, kolonu vozila s hrvatskim specijalcima napali su iz zasjede na glavnoj prometnici, nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata, srpski odmetnici. Oni su iz okolne šume otvorili paljbu po koloni vozila. U autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tada – tromblonska mina! Na sreću, osigurač nije bio izvučen pa nije eksplodirala.

Potom je uslijedio munjeviti izlazak hrvatskih redarstvenika iz vozila, zalijeganje uz cestu, otvaranje vatre u pravcu iz kojeg je pucano, napredovanje po dubokom snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice…. Sukob je potrajao nekoliko sati toga prijepodneva.

Prema policijskim izvješćima, nakon uspješno provedene akcije, uhićeno je dvadeset i devet ekstremista, a ostatak je u bijegu napustio Plitvička jezera u pravcu Korenice. Protiv njih 18 podnesene su kaznene prijave zbog oružane pobune. Među njima bili su Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara, koji će postati vođe pobunjenih Srba u istočnoj Slavoniji.

Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red tada je, nažalost, poginuo 22-godišnji Josip Jović, a još devet pripadnika Specijalne policije je ranjeno.

Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu, a pucao je prema pošti. Iako je na sebi imao pancirku jedan od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Iako su kola Hitne pomoći i sanitetski vojni helikopter stigli u trenu, prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović preminuo je na putu do bolnice, te tako postao prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu.

Josip Jović rođen je 21. studenoga 1969. godine u Aržanu kod Imotskog, u obitelji Marije i Filipa Jovića koji su podizali osim Josipa i sina Tomislava te kćeri Franku, Mirnu i Anitu. Josip je školu završio u rodnom mjestu. U kolovozu 1990. godine priključio se Jedinici za posebne zadatke MUP-a RH “Rakitje”. Prije Akcije “Plitvice” s tom jedinicom je bio na terenima u Pakracu i Petrinji. Nakon nesretne pogibije pokopan je uz sve vojne počasti na mjesnom groblju u Aržanu. Na Uskrs 1994. godine u Aržanu mu je otkriven spomenik.

Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika. Odlikovan je visokim državnim odličjima: Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom; Spomenicom Domovinskog rata; Spomen značkom I. gardijske brigade “Tigrovi”; Spomenicom I. poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu

Predsjednica Republike Hrvatske posthumno je odlikovala Josipa Jovića Redom Nikole Šubića Zrinskog, a odlikovanje uručila njegovoj majci Mariji

Knjigu možete pročitati   ovdje >http://www.policija.hr/