ZORICA VUKOVIĆ: KAD SE MALE RUKE SLOŽE…
Vrijeme:3 min, 42 sec
Ostala sam iznenađena reakcijom nasljednika autora pjesme „Kad se male ruke slože…“. Nisam baš bila dobro upućena u nedavna događanja oko ove pjesme.
No, u facebook-u Vice Batarela objašnjava što se dogodilo.
Tom prilikom Gabi Novak, supruga autora je izjavila: „Nije mi drago čuti da se Arsenova pjesma povezuje s nekakvim zabranama (???). A još manje jer nas nitko nije kontaktirao niti javio da želi koristiti ‘Kad se male ruke slože’. No, to je običaj u Hrvatskoj da se vlasnike ne traži dozvola, eto, mene prijatelji znaju nazvati i obavijestiti kako su gledali film u kojem se izvodi moja pjesma, a ja nisam imala pojma”.
I još dalje dodaje: „Apsolutno sam protiv zabrana (???). Majka ima pravo odlučiti hoće li roditi i mora se poštovati ako na to nije spremna zbog životnih uvjeta ili teške malformacije fetusa. Ona ima pravo odlučiti hoće li ići na pobačaj. Makar je dobro razgovarati sa ženama kako bi se vidjelo postoje li i druge opcije. U svakom slučaju, kao najbliža obitelj Arsena Dedića nismo za to da se njegove pjesme koriste u ovakvim kampanjama”.
Stižu podrške. Evo jedne koja vrijeđa, optužuje i ne govori istinu:
No, to nije sve…jer ova pjesma bila je, uz dozvolu nasljednika, himna prosvjeda za „Jokićevu kurikularnu reformu“. I opet Gabi Novak objašnjava: „Poruka te pjesme je napokon našla svoje mjesto! Dala sam svoju podršku inicijativi koju bi i moj Arsen sigurno podržao jer nam je oboje bilo teško gledati našu unuku Lu kako na leđima mora tegliti torbu težu od nje same. Neka se konačno olakša život djeci. To što bi trebali imati prosjek 5,0 neće ih činiti pametnijima. Nažalost, neću moći biti na prosvjedu, ali sam s oduševljenjem dala odobrenje za pjesmu. Sretna sam što su je se sjetili jer je opet našla svoj smisao kao i 1991., kad je počeo rat, a pjesma se vrtjela i slušala jer nosi snažnu poruku.“
Glumica Nina Violić je tu Arsenovu pjesmu odlučila otpjevati na svoj način, pozivajući tako na prosvjed, a snimku je objavila na facebook-u.
Nažalost, što je bio taj prosvjed lijepo se može iščitati iz transparenata: od vrijeđanja Hrvata da su nepismeni, do Opus Dei-a, te vrijeđanje tadašnjeg ministra Šustera, Ilčića…
Na sreću nije bilo jednoumlje do kraja. Ima i onih koji su shvatili o čemu je riječ.
…I da nisu samo u pitanju teške torbe i „učenje napamet“ nego pornografska lektira za male lu… i male luke , te potpuna diskreditacija hrvatske povijesti, hrvatskog jezika kojega „kurikulaši“ ne mogu proturiti ni preko svojih računala, a kamo li preko svojih usta.
Zna li to baka male Lu?
Tako jedan mladi tata poziva na želju života u zemlji znanja.
Zašto su Jovanović i Budak-Jokić ekipa htjeli uništiti ono što je započeo ministar Dragan Primorac?
Tada su praktično cijele škole išle na terensku nastavu i po grupama obrađivali sve što se o nekoj lokaciji moglo saznati (npr. Zrin): povijest, geografski položaj i klimatski uvjeti, biološka raznolikost, ekološki problemi… Skupljani su uzorci bilja, kamenja, crtači i literate su došli do izražaja, a snimljene su i lijepe fotografije. Podatke su obrađivali u školi. Ali to se izbrisalo kao da nije postojalo.
A, prema fotografiji, mladi tata je to trebao znati. U najmlađoj verziji u to doba bio je učenik.
Voljela sam slušati Arsena i Gabi. Posebno, u nekim teškim trenutcima poslušala bih pjesmu „Hrabri ljudi“.
„Ja sam pristala na sve bijele laži
to je život najgori ali lakši
samo želja skrivena još se budi
da me vode gdje je snijeg i
nagovore na bijeg hrabri ljudi.“
Bijela laž je tvrdnja koja se upućuje osobama koje volimo, osobama do kojih nam je stalo, s kojima dijelimo svakodnevnicu. Bijelom laži, navodno, umanjuje se bolna istina. Je li bijela laž: „Nisam protiv zabrane“?
Ali laž je laž…
„Oni ruše šatore, idu dalje.
Neće naše zakone
ni medalje.
Ako drugi ne shvate nek` mi sude,
neću život miran tih
moje mjesto je uz njih
hrabre ljude.“
„Hrabrost se nalazi na neočekivanim mjestima,“ reče Tolkin.
Je li hrabrost ubiti nerođeno jer je to naše pravo koje se ne smije braniti ili biti hrabar pa reći prihvatite odgovornost?!
I nije li tvrdnja gospođe Gabi kontradiktorna? Ona je protiv zabrana, a ipak zabranjuje.
Kako ću sada slušati Gabi i „Hrabre ljude“, a da mi glavom ne prostruji misao: „Jesam li dobila pristanak od nasljednika?“
Zorica Vuković/Hrvatsko nebo
