Zorica Vuković : Dan kada Hrvatska plače

Objavili sastav Vijeća za suočavanje s prošlošću. Na čelu akademik Zvonko Kusić. Tamo su još Ivo Goldstein, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa svojom slikom druga Tita, Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske, Nataša Jovičić, bivša ravnateljica Javne ustanove Spomen područje Jasenovac sa negiranjem lažnog popisa žrtava jasenovačkog logora, Antun Vujić, ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Ivica Lučić, viši znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Aleksandar Jakir, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Budislav Vukas, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Nenad Zakošek sa svojim doktoratom “Država i lokalna vlast u Jugoslaviji. O odnosu između politike i ekonomije u socijalističkom društvu primjer jugoslavenske politike ulaganja” u 1984., i još neki… ukupno njih 18.

Nema onih koji su se bavili Titovim djelovanjem među prvima: Josipa Jurčevića, Igora Vukića…

Što možemo očekivati od Vijeća, naglasio je Plenković. Pri predstavljanju članova, on spominje „Keleminčeve ustaše“, naljepnice u Vukovaru, ali nema spomena „satire“ koje promoviraju Novosti i nema osuda četničkih kokardi.

„One zakonom nisu zabranjene,“ kako to zbori Pupovac.

Da se podsjetimo kako razmišlja predsjednik Vijeća kad je 11.3.2016. u emisiji emisiji „S Anitom aktualno“ (You Tube 100316), na pitanje gledatelja (u četrdesetoj minuti intervjua), koji je živio 40 godina izvan Hrvatske, zašto se ne formira povjerenstvo da se utvrdi prava povijest Hrvata, a posebno razdoblje od 1945.-1990., Kusić je zamuckujući odgovorio:

„To je sada važno reći eee… ee da svjetonazori nisu znanstvena kategorija. To je bitno. Svjetonazori nisu… oni su afektivna kategorija. To je čovjekova… Postoji čovjekova priroda za afektivnošću i sada ovo što je… to je malo naivno. Što se kaže da to treba pustiti povjesničarima da će to oni razriješiti. Povjesničari se isto razilaze. Dakle, u životu vam nisu važne činjenice nego interpretacija činjenica.
I sada pomirenje…ovo šta se isto… da bi stvari na neki način mogle razriješiti nekom komisijom, nekom odlukom, to je isto naivno. To nikad u povijesti nije uspjelo. Ja ću citirati jednog našeg člana, jednog akademika sociologa koji je rekao, kaže: `Dvjesto pedeset godina nakon Francuske revolucije se i danas ne zna koji, ko je bio na kojoj strani.` Zamislite vi to! Nakon toga, toliko vremena… E, sad, povijesne nepravde, ako su bile, dokazano je da se one nikad ne mogu ispraviti. Obično… obično… to zapravo to je malo vako idealistički naivno razmišljanje da bi se to nekim dekretom neko odredio i to…
Međutim, šta se dešava, e… ee… ono što, zašto su ljudi frustrirani koji su doživjeli osobno neku traumu, oni, oni… uvijek nose tu traumu. I to je … međutim … ee……e… gdje je sada izlaz? Izlaz je u realnim problemima… u svakodnevnom, jer zapravo, vraćanje u prošlost je često kod ovih ljudi… Ovi, ovi gledaoci, koji su se javili, osjećam da to oni osjećaju, ali recimo, oni koji vode, političari, često je njima alibi koji ne mogu dobro riješiti aktualne probleme…“

Toliko o šefu Vijeća.

I već se naslućuju rezultati… kao što smo mogli predvidjeti i rezultate Ustavnog suda o neustavnosti pobačaja. Jadno je bilo slušati objašnjenje Miroslava Šeparovića i europskoj pravnoj stečevini.

Jedino se može zahvaliti ustavnom sudcu Miroslavu Šumanoviću koji u obrazloženju svojega stava, među ostalim, kaže:

„Ocjenjujem da sporni zakon nije suglasan s Ustavom i da je nesuglasje drastično, pa zakon treba ukinuti.“

Tako nam pokloniše korizmenu pokoru, navodni vjernici.

„Poznam tvoja djela:
Niti si studen niti vruć!
Oh kad bih bio studen ili vruć!
Ali, jer si mlak–ni vruć ni studen-
Izbacit ću te iz svojih usta.“ Otk. 3:15-16

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo