R.Tomić : SRBIJU SVRBI ZATIŠJE NA BALKANU

”Da su današnji ratni bubnjevi glavna glazba srpske
promidžbe jasno se vidi usporedbom onoga što su
radili prije nego su napali sve oko sebe. ?Ista kopija!
I onda i danas u Hrvatskoj vidjeli primarno ustaštvo i onda i danas su prijetili i oružjem.” (T. Dujmović.)

………………Piše: Rudi Tomić

Predsjednik Vlade Andrej Plenković dokaziva hrvatskom narodu kako europski i svjetski čelnici prepoznaju da je  hrvatska politika okrenuta mirnom rješavanju otvorenih pitanja sa svim susjedima.

”Svima je jasno kako je Hrvatska na jugoistoku Europe sidro stabilnosti, pouzdan saveznik u Sjeveroatlanskom savezu, pouzdana članica i partner Europske unije… Osobno poznam sve ključne lidere i sve ključne čelnike međunarodnih organizacija. U tijesnom smo kontaktu… sa Stoltenbergom, Hahnom, Mogharini, Angelom, Gurriom, te sa  Schulzom,”  kaže Plenković. Dakle, trebali bismo njegovu popularnost ocijeniti s najvećom pohvalom!  Summa cum laude!

Ali, ako je Hrvatska na ”jugoistoku Europe sidro stabilnosti” zašto se Srbija naoružava kao da će sutra udariti na susjede? Srbija je, kako javljaju iz Beograda, već kupila dva helikoptera ”mi-17” od Rusije za 25 milijuna eura. Rusi će im također pokloniti šest borbenih zrakoplova ”mig-29”. Bjelorusija će, isto tako, Srbiji  pokloniti osam ”mig-29” i dva ”buk” raketna sustava protuzračna. Gospdine Plenkoviću nema ni govora o ”mirnom rješavanju otvorenih pitanja” sa Srbijom!

Srbija će, vjerojatno, nakon predsjedničkih i parlamentarnih izbora poslati drugi vlak u Kosovo (prvi vlak je bio samo provokacija) u kojem će biti vojna oprema za Srbe u Mitrovici, gdje je poveća srpska nacionalna manjina,  koja se sprema na gradnju zida (ograde) od Kosova. Vlada Republike Kosova pojačala je osiguranje na sjevernoj granici države i zaustaviti će i drugi vlak iz Beograda, kao i gradnju zida u Kosovu. Razumije se, Srbija će oštro reagirati na ”represije” Šiptara i poslati vojsku/četnike da ”brane srpski narod od pokolja” u Kosovu.

U zajedničkom pismu Hrvatske i Albanije glavnom tajniku NATO-a izražena je potopora dobrosusjedskim odnosima, regionalnoj suradnji i uključvosti, no isto tako je izražena zabrinutost posljednim događajima (ratna euforija u Srbiji) koji mogu utejcati na sigurnost Kosova, ali i sigurnost u širem kontekstu, stoji u priopćenju hrvatskog ministarstva  obrane.

Opet će početi ljudski udesi

Srbija ne može bez rata. Ratna će iskra iz Beograda vrcnut najprije na Kosovo, što će zapaliti ”balkansko bure baruta” i potaknuti novi rat na Balkanu, u kojeg će se također uključiti i velesile: Rusi će stati uz Srbiju, s kojom su već obavili i vojne vježbe uz granicu Hrvatske, što je očevidno da se Srbija sprema ponovno za agresiju na Hrvatsku. Hrvatska je saveznik u NATO-u i članica Europske unije, oni će najprije posredovati s uvođenje primirja, možda bez duljeg  otezanja, kao u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH, prije četvrt stoljeća.

U vremenu kraćeg primirja srpski će četnici iz Hrvatske i BiH pohrliti u borbu za obranu srpskog naroda na Kosovu.  Bošnjaci neće ostati po strani, jer su u pitanju braća muslimani; čak i izbjeglice iz islamskih država biti će mobilizirani u balkanski rat. Hrvatska će participirati u osloboditeljskom ratu protiv srpske agresije, bilo u Hrvatskoj ili u  Kosovu, također i u Istočnoj Europi protiv ruske agresije, zajedno s partnerima Europske unije i Sjeveroatlanskog saveza.

Nitko na Balkanu, nakon raspada Jugoslavije, ne pokazuje šovinističke inspiracije izuzev Srbije, koja stalno vidi ”ugroženost srpskog naroda” u susjednim državama. Zemljovidna karta Srbije, kakvu imaju u Beogradu, ukljčuje Kosovo, Crnu Goru, još neke značajne prostore u većoj polovici Bosne i Hercegovine, i malo više od polovice današnje (avnojske) Hrvatske.  Srpsko političko i vjersko vodstvo su nesretni slučaj na Balkanu.

Srbija je nemirna u miru

Srpski političari i vjerski poglavari imaju duševni nemir u miru na Balkanu: bili su začetnici Prvog svjetskog rata; prvi su digli četnički ustanak u Hrvatskoj,  prije početka Drugog svjetskog rata; bili su agresori u nedavnom ratu u Hrvatskoj. Dakle, u dvadesetom stoljeću Srbija je odgovorna za tri rata u Hrvatskoj; za genocid hrvatskog naroda (Bleiburg), za razaranja gradova (Vukovar) i sela, te pljačku umjetnina i rušenje nacionalne baštine diljem Hrvtaske.

Hrvatski narod i njegovi politi čki predstavnici moraju biti stalno u pripremnom stanju za obrambeni rat protiv Srbije. Ne treba izmišljati toplu vodu, nego treba samo otvoriti oči i sve će biti vidljivo s kojim sredstvima Srbija neprestano vodi rat protiv Hrvatske u Hrvatskoj. Tko nije čuo  kakve su izjave dali za Božić u Zagrebu srpski ministri: Vladimir Božović, Aleksandar Vulin, te vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Irinej, pred sveukupnim srpskim vodstvom u Hrvatskoj i gostima iz Srbije, te u nazočnosti punog sastava Vlade RH, gdje su se četnički čelnici prijetili oružjem ako bude ugrožena srpska manjina u Hrvatskoj.

Umjesto da su četnic/provokatori bili istjerani iz Hrvtaske s doživotnom zabranom dolaska, ili da su bili strpani u zatvor, njima je upriličena državnička počast (prije i nakon  prijetnje), srdačno  gostoprimstvo i ispraćaj!  Ne uzmiči pred zlom, već mu se još hrabrije odupri/ Tu ne cede  malis, sed contra audentior ito!

Kakve sve provokacije i optužbe naspram Hrvata čini srpsko političko vodstvo, Srpska pravoslavna crkva, srpski sportaši i pjevači/ce, ali samo mali broj hrvatskih političara,  medija i katolički dušobrižnika reagira na srpske uvrede, laži i izazove!

U sportskom i kulturnom svijetu u Hrvatskoj ima govora i nagovaranja da se  takve aktivnosti (natjecaji) provode u hrvatsko-srpskom (srpsko-hrvatskom) ozračju, da se srpski huligani mogu što više iživljavati u paljenu hrvatskog stijega (zastave), razbijanja autobusa s hrvatskim znakovljem i ljudski glava.

Nikako se nelustrirani Hrvati i ostatak četnika, kao i vodeći mediji, ne mogu  pomiriti s činjenicom da nema Jugoslavije, niti će je ikad više biti. Isti je slučaj u Americi, radikalni liberalni demokrati i njihove medije ne mogu progutati svoj poraz, odnosno pobjedu  Donald J. Trumpa na izborima za predsjednika SAD.

Vlada u Hrvatskoj treba biti odlučna, kada je riječ o Srbiji i izazovima iz Srbije, ili provokacijama Pupovevih i Irinejovih  četnika u Hrvatskoj, ne samo  verbalno reagirati, nego treba zauzeti državniki stav: ograničiti službene susrete, poslovne odnosa i političke kontakte. Tako čine državnici u svijetu u odnosu na neprijteljske postupke i provokacije susjeda.

Odluka hrvatskog ministra Davora Ive Štiera, kojom je odbio susret sa srbijanskim ministrom Ivicom Dačićem, jer je optužio Hrvatsku zbog podizanja spomenika blaženom Alojzu Stepincu u Osijeku. Učinilo ga je ”žalosnim”, da su Pavelić i Stepinac heroji mira; nazvao je Stepinca ”ratnim zločincem” i kaže da je njegov spomenik poruka Srbima da je zločin protiv njih dozvoljen i nekažljiv u Hrvatskoj! Za ministra Stiera kaže Dačić: ”Znam da je hrvatski ministar unuk ustaškog pukovnika…”  Aco Vulin je otišao još dalje, uz optužbu predsjednice Kolinde i ministra Davora, zaključio je: ”Sada znamo što misle ustaški sinovi!” Aco. Vučič pak kaže, ”Srbija želi  bolje odnose s Hrvatskom, ali to teško ide jer spomenici Alojziju Stepincu niču kao gljive.” Drugim riječima, Srbi se zgražaju na ”ustašku” Hrvatsku!

Ministar Davor Ivo Stier donio je značajnu odluku kakvu nije nijedan političar učinio u Hrvatskoj: pokazao je zube srpskim šovinistima koji vrijeđaju hrvatske svetinje i svece! God bless you!

Stepinac je za Srbe ”zločinac”!

Hrvatski narod, posebice političari, ne bi se trebali braniti, odnosno ispričavati  srpskim zlotvorima koji spočitavanju da  su ”ustaški sinovi ili unuci” na vlasti u Hrvatskoj, jer to neće nikoga uvjeriti niti ušutkati, s obzirom da je to retorika koja služi domaćim i vanjskim neprijateljima da ocrnjuju hrvatsku nacionalnu i državotvornu ideju u svijetu.

Hrvati su obožavali kardinala Alojzija Stepinca za vrijeme NDH, jer je bio u Crkvi i na ulici uz svoj narod. Na srbopartizansko-komunističkom sudu, uz cijenu života je rekao: ”Bio bih ništarija kada ne bih osjetio bilo svog naroda.” Dakle, u njegovom srcu kucalo je bilo hrvatskog naroda za Nezavisnu državu hrvatsku, koja nije bila ni ustaška, ni fašistička, ni nacistička, ni partizanska, nego samo i jedino hrvatska – Hrvatska.

Kardinal Alojziji Stepinac mogao je na sudu, gdje ga je čekala smrtna kazna  (ne zbog toga što je bio vrhovni poglavar katoličke crkve u Hrvata, nego što je branio upostavu i samostalnost Nezavisne države hrvatske) reći da u njemu kuca bilo hrvatskog naorda.  Danas blaženi, a sutra sveti Stepinac dobio je blaženstvo i dobit će svetost upravo zbog svoje privrženosti Bogu i hrvatskom narodu.  Koliko ima danas u Hrvatskoj političkih predstavnika i vjerskih dostojanstvenika u čijim grudima kuca bilo hrvatskog naroda?

Papa Franjo je vjerojatno mislio da će s formiranjem zajedničke komisije hrvatskih katolika i srpskih pravoslavaca, uz njihovu suglasnost, proglasiti svecem blaženog Alojzija Stepinca, te stvoriti  temelje za ujedinjene katoličke i pravoslavne crkve. Papa je s ovim postupkom nanio veliku sramotu katoličkoj crkvi u Hrvata, blaženom Stepincu i vjeri općenito, jer nije shvatio da su srpsko pravoslavlje u Srbiji, i susjednim državama, političke ustanove u službi beogradskog režima za koje je blaženi Stepinac ”ratni zločinac”! Irinej je rekao: ”Mi preko naše Komisije pružamo povijesne činjenice koje su nepobitne (?), a njihovo je koliko će to uvažiti.” Irinej u svojim govorima malo kad  izusti riječ – Hrvtska, nego govori o Srbima u hrvatskim pokrajinama koje redom nabraja

Zaključna misao

Neka Srbi srbuju u Srbiji do ludila. Međutim,  Srbi u Hrvatskoj, koji isto tako u bezumlju žele srbovati, neka se sele u Srbiju, jer u Hrvatskoj neće biti mjesta za četnike, srpske šoviniste, jugokomuniste i kriminalce.  Petoj koloni traba  zabraniti vatru i vodu. (Kod starih Rimljana značilo je to izgon iz države.)

Sa Srbijom se ne može razgovarati ni po pitanju ulaska u Europsku uniju, dok ne ispuni obveze naspram Hrvatske. Već su toliko puta u tisku i Hrvatskom (državnom) saboru nabrojene obveze Srbije, ali ništa se po tom pitanju nije poduzelo?  Naime, odlukom Haaga (23. 08. 1996., ?l. 7) Hrvatska ima pravo na 43,5 milijarde eura odštete od Srbije!  Što Vlada i Sabor čekaju, pitaju se čuvari Domovine?  Ako Srbija može dati tolike milijarde eura za nabavku oružje (koje  joj ne treba za obranu) onda može platiti oštetu Hrvatskoj, i vratiti kosti ubijenih hrvatski branitelja. ”Što se nestalih tiče, više je nestalo Srba nego Hrvata”, kaže Vučić.

Dočim,  Vlada u Hrvatskoj učinila je i čini, velike usluge Srbiji u svijetu i Srbima u Hrvatskoj, kojima su popravljene kuće i sagrađene nove s novcem iz proračuna. Ali istodobno veliki je boj hrvtaskih branitelja koji jedva preživljavaju, u teškim su zdravstvenim i uzdržavajućim prilikama, a koliko je tek njih koji su izvršili samoubojstvo? Kakva je ta vlada i država, gdje se ubijaju oni koji su stvorili državu?

Isto tako, kakava je vlast u Hrvatskoj u kojoj ima toliko kriminalaca, koji  su pronevjerili, ukrali ili otuđili velika bogatstva, da su još na slobodi i da im se nije oduzeta imovina?  U drugim državama narod kažnjava vlastodržce i kriminalce, koji im uskraćuju normalan život.

Ako bismo zbrojili novac kojeg  država daje antihrvatskim udrugama, neprijateljskim organizacijama, srpskim i projugoslavenskim medijima; novac kojeg su opljačkali političari i upravitelji u državnim ustanovama; novac kojeg su političari potrošili na bespotrebna putovanja i objede u najskupljiim restoranima, mogl bismo mirne duše reći, da većina hrvatske mladeži, koji su se iselili u tuiinu, ne bi imali razloga napustiti svoju domovini, jer bi imali poslove i uvjete za stvaranje obitelji. Mnogi bi se čak vratili koji su već otišli, a vjerojatno bilo bi povratnika iz dijaspore.

”Mudro se vladajte prema onima koji su vani! Iskoristite prigodu! Neka vam riječ bude ljubezna, solju začinjena, da znadete odgovoriti svakome kako treba.” (Kol. 4: 5,6)

Rudi Tomić/Hrvatsko nebo