ZAŠTO UDARAŠ?

Zvoni mobitel. Javim se. Moja susjeda, umirovljenica, zove me da što prije dođem do nje. Kaže ona:

„Treba nešto napraviti, za Isusa. “

Mislim onako u sebi:

„Sigurno opet neka dobrotvorna akcija.“  

Već  smišljam kako se izvući jer sam pretrpana aktivnostima i još jednu si ne mogu priuštiti.

I tako, ja k susjedi, a ona izvuče Nacional.  Uzrujano spominje kršenje ustavnih prava, vjersku slobodu, vrijeđanje i uvrede, peticiju, tužbu…
Kažem joj:

“Ne čitam to, a ni druge… držim se podalje od tih otrova.“

A ona će:

“Znam da te politika ne zanima, ali ovdje je riječ o Isusu i vrijeđanju svih kršćana, a nas  je 95%, jučer mi je tlak skočio kad sam pročitala, tri sam tablete morala popiti. Ona se s Isusom ruga.“

Uslijedi  objašnjavanje tko je ona, upamtih da je bila Josipovićev ćato, ime sam zapisala na papiriću, neka Zrinka Vrabec  Mojzeš .

Pristala sam pročitati rečenicu  u kojoj spomenuta gospođa komentira pričest predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, pa piše:

„Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh – mrmljala je skrušeno dok je slasno žvakala hostiju prije pričesti na Festi sv. Vlaha u Dubrovniku.“

Nastojeći se izrugati predsjednici (usput svim katolicima) i Euharistijskom Isusu, gospođa se narugala ponajviše sebi, pokazujući veliko neznanje. Na stranu  što je izmiješala prvi dio mise sa završnim dijelom, ali da se moguće pričestiti prije pričesti, to još nisam čula, pa iako mi je mučno citirati, još ću jednom ponoviti:

„dok je slasno žvakala hostiju prije pričesti“.

Uglavnom, vidno uzrujana susjeda htjela je prikupiti potpise za peticiju i dignuti tužbu za vrijeđanje po vjerskoj osnovi.

„Nikakve koristi od toga“

– trezveno kažem.

Na to će ona:

„Dužni smo braniti Isusa, a i predsjednicu nam podcjenjuje.“

Zašutim, promišljajući. Zar bi se Isus htio naganjati po sudu? Parničenje je ljudska izmišljotina.  Znao je on vrlo dobro čemu i kome se izlaže, još kad je oplijenio samog sebe  najprije postavši  čovjekom, a potom i kruhom. Nije li šutio na putu prema Kalvariji dok su ga pljuvali, psovali i rugali mu se? Pa dok je čovjeka, dotle je i  Isusu  Kalvarije. Nije li Gospodin tražio da njemu predamo svoje parnice?

A onda opet crvić sumnje, nisam baš sigurna je li šutnja i ignoriranje pravi put.  U sebi odlučim, pronaći ću savjet  u Svetom Pismu. Odlazeći od susjede, obećah napisati par rečenica.

Razmišljala sam:

„Kako pisati? Uzvratiti istom mjerom, posprdno, sarkastično, ili? Ta osoba i ne zna tko je Isus, nije ga upoznala, možda i ne će.  Isus je ipak ljubi. Čezne za njom.”

Radi Isusa moram pripaziti kako i što pišem. Ipak u uvodu bi se dao nazrijeti tračak ironije iako sam istu namjeravala izbjeći.  Ali istina je ponekad takva, ironična.

„Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ (Mt 5, 38-39)

Okrenuti drugi obraz ili primijeniti drugu matricu? Onu iz Muke, kada je jedan od slugu pljusnuo Isusa, na što je Isus reagirao ovako:

„Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?“ (Iv 18,23)

Dakle, poštovana gospođo zašto udaraš po našoj vjeri, po Isusu u presvetoj hostiji, i da istina je, hostija je slatka, u njoj je Krist u svom Čovještvu i Božanstvu, u njoj je križ i uskrsnuće, Isusovo Srce kao žarko ognjište ljubavi, hrana za duh i izvor života.
Mi katolici čak i pjevamo hostiji „…koja svaku slast u sebi ima“,  jer nam je Isus htio biti sladak kad ga primamo pod Svetim Prilikama. I topi se u ustima.  To, taj događaj je Pričest. Osobni susret sa živim Bogom.

Danas, šestu nedjelju kroz godinu, nakon svih misli koje su me salijetale,  Pričest mi je bila osobito slatka.  Poslužile su, misli, dubljem i intenzivnijem razmatranju o svetoj Pričesti.

Bog i zlo izvede na dobro, onima koji ga ljube.

I susjedu sam vidjela u crkvi nakon pričesti, bila je sva ozarena radošću, i njoj je Pričest bila osobito slatka. Uz to mi se pohvalila da joj se tlak stabilizirao nakon razgovora, rasteretila je dušu.

Napokon došavši kući otvorila sam Sveto Pismo. Ovako me posavjetovalo:

„Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću1 Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.“ (Ef 4, 29-32)

Nije ostalo samo na tome,  ovome  je dodana još jedno:

„Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.“ (Mt 12, 31-32)

Isus drži otvorena vrata obraćenicima…

Što  reći na kraju?

Gospođi Zrinki želim da i ona kuša živoga Krista i osjeti slast hostije u Pričesti. On ju čeka.

Vesna Ujević/Hrvatsko nebo

Fotografija Suzana Budimir