N. Nekić : Lift za gubilište ponosa

Moj prvi susret s pernatim dječacima

Ne mogu navesti točan datum velikoga prosvjeda branitelja na Jelačićevom trgu prije podizanja Šatora u Savskoj. Bili smo nazočni kao obitelj i doživjeli nevjerojatne prizore. Počelo je nervozom jer su proširili vijest da se na prilazu Zagrebu zaustavljaju autobusi branitelja i zato kasni početak programa. Konačno su se pojavili noseći brojne zastave i razlijegao se snažni pljesak. Govorili su čelnici koji su tražili ono što će se kasnije ponavljati u Šatoru. Potom su se najednom pojavile baklje i usred mase izazvale donekle paniku. Mnogi su zavikali da se baklje smjesta ugase jer se pokazalo da su to upalili upravo da izazovu nerede neki nepoznati mladići. Otjerani su.

Kad je završio službeni dio prosvjeda krenuli smo pješice prema Nami jer tramvaji nisu vozili. No već su na rubu Radićeve ulice petnaestak istih tih bakljonoša postrojeni iza hrabroga fejsbukavca čupali kamene kocke s kolnika i razbijali izloge u Radićevoj ulici. Bacali su oni to teško kamenje i prema nama koji smo već bili nadomak satu i uglu Radićeve i Trga, ali mi smo se požurili, izbjegli opasnost i zastali časkom da vidimo što se to događa, što se deru ti dobro odjeveni i raspomamljeni dječaci, zašto razbijaju? Približio se Mladi Jastreb i stao pred predvodnika pernatih dječaka te ga upitao tko su i što traže? Ovaj je uzeo duboki hračak negdje s dna utrobe i pljunuo na Mladoga Jastreba.

To je bio početak slavnoga pernatoga razbijača koji danas sjedi u tužnom Saboru. Kažem tužnom jer nema nikoga tko bi ga spriječio da laprdancijom ometa svaki, ali baš svaki rad Sabora, sve točke Vladinih prijedloga, sve što dolazi od legalno izabrane većine. Ista ta većina, žalosna hadezeovska ukipljena i često prorijeđena masa, sjedi i uglavnom šuti. Je li to rezignacija, spoznaja uzaludnosti da se s ovim opernaćenim junošom ikako nosi, spoznaja da je kao u ludnici dovoljno da jedan krikne pa da se svi koji to jedva čekaju razderu i počnu gristi, ne znam. Samo je jedan branitelj imao potrebu da na hodniku, ne u Sabornici, izgrdi pernatoga nedoučenca, da mu kaže kako je sramotno to kako govori i kako ponižava Sabor, on koji nije slomio ni nokat dok se branitelj smrzavao i krvario na Velebitu! U tom trenutku se pernati već digao s poda i nemarno odšetao. Svoje je postigao.

Reiner mora imati čelične živce

Gospodin Reiner zaista mora imati čelične živce. On je suočen s gotovo nemogućom situacijom: ako se tema ne sviđa pernatom, on će ju izvrnuti, a Predsjednik Sabora, ne bi ga smio prekinuti jer je to fašizam. Čim ga prekine i traži da se vrati na temu, to je zabrana demokracije! Udri u kriku i uz pomoć raznih bauka i maraskina navali na akademika kojega uglavnom ostavljaju samoga na poprištu bitke za kakav- takav red u Saboru. Jedi u Sabornici, vikni kad ti se svidi, baci se na klupu i neka te nose jer oni su nasilnici, a ti si pravednik! Još samo čekamo da se nečujni, Krleža bi rekao, pezdec pretvori u javno vršenje nužde pa da slika Sabora konačno dobije svoj pernati izgled.

Toliko tuge i jada sakupilo se u mojoj duši kad se sjetim da je tu sjedio jedan Starčević, Kvaternik, Stipica naš Radić koji je i život dao za svoj narod. Ne, nije Stipica vrijeđao dostojanstvo ni Sabora ni naroda, uvijek je čuvao dostojanstvo, svoju oštrinu mjerio svojom i narodnom kulturom jer samo je ona moralni čin.

Nama je ponekad u prošlosti preostalo da se nađe neki Gržetić i čizmom opali Khuena u stražnjicu i istjera ga tako iz Sabornice! Bio je to opravdani gnjev kad je isti Khuen ukrao Škrinju s hrvatskim arhivalijama, našu pravnu, Zakmardijevom zaslugom sačuvanu stečevinu, ukrao i odnio. Kasnije je vraćena, ali čizma Gržetićeva se i danas pamti. Nema više Gržetića, nema ni Stipice, nema dostojanstva. Ne smeta toliko pernati svojom nedoučenom i napuhanom veličinom, više boli što oni koji bi trebali zaustaviti pad u ponor gubilišta ponosa i dostojanstva- šute. Meškolje se i šute. Golemi lift Sabornice juri bezglavom brzinom u ponor beščašća, poniženja, valjanja po podu, pljuvanja na sve što nije po volji hedonističkom poludebilnom umu.

To što je pernatom fejsbukavcu iz močvare crvenih omogućeno da najviši nekada časni Sabor pretvori u javnu pljuvačnicu, da jadan ne primijeti kako je on proteza s toliko golemom lijevom rukom da i slijepi vide njegovu nastranost, to je krivnja ne do njega samoga-postoji jedan hibridni mali kružok koji je dao glas za nešto što se činilo poštenim (nismo sigurni ni u to!): ali to nije započeo pljuvač na Mladoga Jastreba ni razbijač izloga. Leći na ulicu da se ne izbaci sirotinja iz stana, može biti razlog za odabir. Ali vladati na taj način bez poznavanja ičega drugoga, znači potpunu degradaciju dugostoljetnoga Hrvatskoga državnoga sabora.

Nevenka Nekić/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo