Dr.Josip Stjepandić uredništvu Nature
Štovano uredništvo,
U Vašem članku (http://www.nature.com/news/croatia-s-science-minister-rejects-calls-to-resign-amid-plagiarism-scandal-1.21301) autori Mićo Tatalović and Nenad Jarić Dauenhauer prikazuju sukobe u hrvatskoj znanstvenoj zajednici oko slučaja navodnog plagiranja u članku Pave Barišića, ministra znanosti i obrazovanja u Vladi Republike Hrvatske.
Croatia’s science minister rejects calls to resign amid plagiarism scandal
Pavo Barišić says he won’t step down after a parliamentary ethics committee found he copied another scholar’s work.
Article tools
Ivo Cagalj/PIXSELL
In a plagiarism scandal in Croatia, the country’s highest-level research ethics committee is clashing with its science minister — who says he won’t step down after the committee found he had copied another scholar’s work. Scientists say the case raises questions about academic integrity at the top of a research system that is already riven with misconduct allegations.
Pavo Barišić, a philosopher at the University of Split, became Croatia’s science minister in October 2016. Soon after that, Croatian media began reporting allegations that Barišić had reproduced text without attributing other scholars in a review article that first appeared in 2008 in a local journal, Synthesis Philosophica. The charges were old — they had been raised by four other philosophers in 2011 — but Croatia’s parliament-appointed Committee for Ethics in Science and Higher Education (CESHE) said it would investigate.
On 9 January, the committee’s report was leaked to the local press. The CESHE, which has not yet formally published the report, concluded that a footnote in Barišić’s article used text copied from a blogpost by an American international-affairs specialist, Stephen Schlesinger, at the Century Foundation in New York City. Barišić’s article had other problems too — such as his description of ideas from the deceased US political scientist Samuel Huntington without attribution — but the committee didn’t agree on whether that constituted plagiarism.
In the months beforehand, Barišić maintained that he had done nothing wrong — even as academics in Croatia and abroad called for his resignation. The minister pointed out that in 2011, an ethics committee at the University of Split had dismissed the allegations as ill-founded. In December 2016, the then-head of the CESHE, Vlatko Silobrčić, resigned, alleging government pressure to drop the case.
By then, Barišić had changed his stance. He told journalists that he had taken text from Schlesinger without attribution, and had apologised to him. But the minister said that the fault was merely a “typographic error” — so there was no need for him to resign. After the allegations had first surfaced in 2011, later translations and a later republication of the article in a book did attribute Schlesinger, he noted. (These later versions also corrected other errors, such as the lack of attribution to Huntington.) On 14 January, Barišić’s original article was amended too, although only the Schlesinger footnote was altered.
Barišić did not reply to Nature’s request for comment.
The ethics committee has no power to impose sanctions, but calls for Barišić’s resignation have intensified. Saša Zelenika, an engineer at the University of Rijeka who was Croatia’s assistant science minister in 2012–14, says that Barišić has repeatedly misled the public about the matter. “The minister should definitely resign,” he says.
Ivan Dikić, a Croatian-born biochemist at the Goethe University of Frankfurt in Germany, wrote an open letter to Croatia’s Prime Minister Andrej Plenković on 11 January, saying that Barišić’s actions did not show he could responsibly lead the science ministry. And five days later, Dikić wrote a second lengthy letter, accusing Barišić of further plagiarism in several other places in his 2008 article.
Political struggle
But Barišić has some support. Other prominent Croatian scientists said in a newspaper article that the case was overblown, given the small amount of plagiarized text. Plenković said that he would stand by his minister. And on 15 January, another open letter — signed by 100 or so scientists, including some of Barišić’s colleagues at the University of Split — supported Barišić, saying that his “small omission” could not be considered plagiarism.
The case has wider implications than a back-and-forth about plagiarism and the minister’s responsibility, Zelenika says. He sees the reaction to it as emblematic of Croatia’s struggles to crack down on scientific cheating. In 2008, for example, dozens of the country’s professors were arrested on charges of selling exam scripts — many were later found guilty — while studies have documented widespread plagiarism among Croatian university students1. Other politicians have fallen foul of plagiarism allegations, too. In 2014, for example, the dean of Zagreb’s police academy found that the parliament’s current vice-president, Milijan Brkić, had plagiarized large parts of his graduate dissertation on policing. Brkić has not resigned, but has to write another thesis.
Some of those lining up on Barišić’s side are now seeking to limit the CESHE’s investigational powers. In November 2016, academic heads at the University of Zagreb initiated a case in Croatia’s constitutional court to review whether the CESHE should retain its statutory authority to pronounce on university ethics disputes. If the case removes CESHE’s authority, then Croatia will have diluted an important institution that seeks to uphold its scientific integrity, Zelenika says.
- Nature
- 541,
- 272–273
- ()
- doi:10.1038/541272a
Iako Vaši autori uzimaju puno prostora, teško im je dati dobru ocjenu za objektivnost, jer su učinili mnoge propuste, koje profesionalna etika ne dopušta:
- Oni citiraju samo sugovornike koji Barišića napadaju, a nijednog od onih koji Barišića brane.
- Oni ne navode da je sporni članak bio analiziran s pomoću softvera za otkrivanje plagijata i to od prof. Igor Čatić i dr. Josip Stjepandić (niže potpisani autor), koji su potpuno neovisno jedan od drugog došli do zaključka da su sličnost i podudarnost u spornome članka neznatne (ispod 5% od ukupnog teksta). U privitku (OVDJE Test_plag) imate rezultat analize po softveru Plagscan, na temelju kojeg je zbilja teško zaključiti da se radi o OČITOME plagijatu.
- Oni ne navode da su argumenti u prijavi, koje ističe poznati biokemičar Đikić, proturječni. Tako oni tvrde da je pojam “tri vala demokratizacije” intelektualno vlasništvo od Huntingtona. Ako malo pogledate u Google, vidjet ćete da različiti autori govore o dva, tri ili četiri vala demokratizacije kao i dva, tri ili četiri vala globalizacije. Google pokazuje milijune pogodaka. Teško je za takve općenite pojmove odrediti kome pripadaju, pa ih se načelno ne citira.
- Đikić navodi, kopirajući staru prijavu (zar to nije poseban pojavni oblik plagijata?), da je Barišićev članak zaprimljen 21. prosinca 2007. Schlesingerov rad je objavljen na portalu 10. lipnja 2008, a Barišić citira “Maxim News Network, 11/6/2008”. Kako je Barišić uopće mogao citirati Schlesingerov članak koji je objavljen pola godine NAKON što je Barišić dovršio i poslao svoj članak u Synthesis philosophica? Uvode li Đikić i Vaši autori nekakav plagijat unaprijed?
- Oni ne navode da se još nije javio nijedan filozof od ugleda na predmetnome polju, koji bi podrobnom ontološkom analizom pokazao da se u spornome članku doista radi o plagijatu. S vremenskim odmakom od tri mjeseca od početka ove kampanje, ja pretpostavljam da se takav filozof više neće javiti, jer da ima razlog, već bi se davno bio javio.
Barišić je priznao pogrješku s podrupkom (fusnotom) i popravio ju još 2010. godine, te u španjolskom i njemačkom izdanju članka. To tada nije bilo problem i prijava protiv njega je odbačena na Sveučilištima u Splitu i u Zagrebu, gdje je Barišić prije radio. Da su ta etička vijeća tada smatrala da je Barišićev propust tako krupan, onda bi on snosio konzekvencije puno prije nego je mogao postati ministar.
Zašto se problem podgrijava upravo sada, iako nisu otkriveni nikakvi novi elementi za optužbu?
Neokomunisti su izgubili vlast u Hrvatskoj početkom 2016. godine i obećali su “pakao”. Očigledno je da je za svakog ministra od ranije pripremljen dosje s mogućim točkama napada, onako kako to odgovara neokomunističkoj oligarhiji. Etički odbor koji je sada donio drugu odluku, sastavila je neokomunistička vlast, ali su 4 od 9 članova odbora odbili sudjelovati u donošenju takve odluke. Među 5 preostalih članova nije bilo niti jednog filozofa, niti je odbor tražio stručno mišljenje od nekog filozofa.
Budući da je glavna neokomunistička stranka SDP totalno izgubila ugled zbog nesposobnosti i korupcijskih skandala, u Hrvatskoj se osnivaju “pričuvne” neokomunističke stranke poput stranke pretencioznog imena “Pametno”, koje vode bivši SDP funkcionari poput Saše Zelenike.
Profesor Ivan Đikić bio je savjetnik od Zelenike i ministra Jovanovića, koji je prijavljen istom onome Etičkome kommitetu da je redovito objavljivao znanstvene članke u vrijeme dok je bio ministar i to kao tzv. dodani autor. Tako se zatvara krug samozvanih eksperata za filozofiju, koji optužuju Barišića.
Gle čuda, svi Vaši sugovornici su ili visoki dužnosnici ili članovi stranke “Pametno”, a Vaši autori su njezini simpatizeri, ako je vjerovati njihovim facebook profilima.
Da li uredništvo od Nature zbilja misli da u Hrvatskoj nema kompetentnog sugovornika izvan neokomunističke stranke “Pametno”?
Da je kampanja protiv Barišića politički motivirana, pokazuje najnovija vijest (http://direktno.hr/en/2014/direkt/73960/Sankcije-za-dvoje-SDP-ovaca-jer-su-podr%C5%BEali-ministra-Bari%C5%A1i%C4%87a.htm) po kojoj dva člana neokomunističke stranke SDP u Splitu očekuju kazne, jer su podržali Barišića.
Budući da misija od Nature nije potpora političkim kampanjama u Hrvatskoj, pozivam Vas da spomenuti članak zbog ogromnih autorskih propusta žurno povučete s Vaše web stranice.
Sa štovanjem,
dr.Josip Stjepandić
Hrvatsko nebo
6 thoughts on “Dr.Josip Stjepandić uredništvu Nature”
Comments are closed.
Poštovani prof. Stjepandiću, hvala Vam na svemu što radite kako se ne bi istina (i opet!) sakrila i usput negdje i prigodno “izgubila”.
Bog Vas čuvao… 🙂
Volio bih da mi zapravo netko meritorno pojasni što je uopće taj ‘Nature’. Sad sam malo gubio vrijeme i ‘sjeo’ na web-stranicu dotičnog časopisa. Nakon malog lutanja našao sam poveznicu za ‘Editors’. Onda sam na tražilici ‘google’-a potražio tko su i što su, za nekoliko nasumično izabranih imena. Dakle, nitko od tih nije nikakav efektivni znanstvenik, niti ima neke akademske afiliacije; iako se mnogi ‘pohvale’ s Ph.D. diplomom. U mojoj struci (matematika) je ‘Editorial board’ svakog časopisa vrlo relevantan podatak. Sama činjenica da na nekom uredništvu ‘sjede’ npr. ljudi s MIT-a, Harvarda, Princetona, Berkeleya, Stanforda, Parisa, Berlina, Oxforda, Cambridgea, itd., je često dovoljan podatak. A tko su ovi likovi?! Drugo; što sam u jednom komentaru na nekom drugom mjestu već rekao. Kakav je to navodno ozbiljan znanstveni časopis koji se bavi dnevno političkim temama?! Kao da neki vrhunski časopis iz fizike reagira na obiteljsko nasilje bivšeg ministra Lalovca. Ukratko, ovo mi je prvi kakav takav dojam o tom ‘prestižnom znanstvenom’ časopisu, koji je vrlo otužan. To više sliči na neku ‘navijačku tjednu kupusaru’ nego na seriozan znanstveni časopis.
Ja sam poluobrazovani kockoglavi kamenjar i ognjištarac isto se upitao :
……A tko su ovi likovi?! Drugo; što sam u jednom komentaru na nekom drugom mjestu već rekao. Kakav je to navodno ozbiljan znanstveni časopis koji se bavi dnevno političkim temama?! Kao da neki vrhunski časopis iz fizike reagira na obiteljsko nasilje bivšeg ministra Lalovca. Ukratko, ovo mi je prvi kakav takav dojam o tom ‘prestižnom znanstvenom’ časopisu, koji je vrlo otužan. To više sliči na neku ‘navijačku tjednu kupusaru’ nego na seriozan znanstveni časopis………..
U principu, nije bitno tko sjedi u uredništvu, nego tko to čita.
Mislim da kukulelevci imaju nekakvu dobru vezu u tomu uredništvu.
Taj članak nije objavljen tek tako, nije čak niti očigledno pogrješan, ali je duboko manipulativan, jer pokazuje samo jedan pogled na spor, što je u odgovoru razotkriveno.
Dobro je da im je netko to metnuo pod nos, ali to je posao za SOA-u, a ne za angažirane iseljenike.
Ako je istina da Nikola Brzica daje ostavku u MORH-u zbog nekog obrijanoga četnika, kojeg ne smije smijeniti, onda je to na istome tragu.
Strahovito je bitno tko sjedi u uredništvima; barem kad se radi o ozbiljnim znanstvenim časopisima, što konkretni ‘Nature’ očito nije. Naime, seriozni znanstvenici s reputacijom ne će si nikad dozvoliti takvu blamažu u kojoj bi bili apostrofirani kao podupiratelji nečije jeftine dnevne politike pod egidom te iste znanstvene reputacije. A o tome je li konkretan članak ‘očigledno pogrješan’, ili ne, nema smisla ni govoriti. U njemu se ništa konkretno ne tvrdi, na način kako to rade pravi znanstvenici; nego je to zlonamjeran pamfletić u kojem se ‘lopatom nabacuje blato’. Usput rečeno, sami ‘kreatori’ napisanog, konkretni Tatalović i Jarić D., su neka minorna piskarala, na čije ‘uratke’ ozbiljni ljudi ne podižu obrve.
Ne bih ja bio tako strog.
Svakog se može prevariti. Jednom.
Ovaj članak nije poslat tek tako. Predmnijevam da je Đikić himself ili netko sličnog ugleda otvorio vrata.
Vidjet ćemo kako ce uredništvo reagirati.