Prof . dr . sc . Kristijan Krkač : POVJERENSTVO ZA SUOČAVANJE SA SAMIM SOBOM

POVJERENSTVO ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU

Krenimo od toga da nas je doslovno premalo da bismo mogli biti ne samo objektivni, nego čak i inter-subjektivni, pa su nam međunarodna mjerila, kakva god ona bila, jedini koliko-toliko razumni pokazatelj našeg stanja.

U tom svjetlu i na stranu s poslovičnim „utemeljenjem povjerenstva kad se stvari ne žele riješiti“, a u svezi s utemeljenjem Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, treba reći da je potpuno nevažno pitanje koji će ljudi biti članovi tog povjerenstva. Možda je to važno samo stručnjaku iz njezine/njegove osobne profesionalne perspektive.

No, presudan je niz sasvim drugih pitanja, tj. odgovora: Koja je zadaća povjerenstva? Koji je rok za ostvarivanje zadaće? Koje je mjerilo uspješnosti ostvarivanja zadaće? Kakva je snaga ostvarene zadaće (kulturna, moralna, socio-psihološka, politička, gospodarska, pravna)? i daleko najvažnije pitanje: Na koliko će anonimnih međunarodnih recenzija zaključci i obrazloženja povjerenstva biti poslani i kakva je odlučujuća snaga tih recenzija, bilo pozitivnih ili negativnih?

Posljednje pitanje je najvažnije, jer tkogod bio član tog povjerenstva i kakvi god bili zaključci i argumenti, oni trebaju proći međunarodne recenzije, ako treba i pet i to svjetskih eksperata koji će za taj posao biti dobro plaćeni, a i kojima ne pada na pamet kompromitirati svoj radom ostvaren i mjerljiv status i karijeru i jedino ocjena takvih recenzija može biti kakvo-takvo mjerilo.

Sve ostalo su naši mali malograđanski i provincijski mitovi o stručnosti, inter-subjektivnosti, objektivnosti i postojanju enklava profesionalizma u državi u kojoj je korupcija pravedno raspodijeljena po svim segmentima i sferama.

Prof . dr . sc . Kristijan Krkač/Hrvatsko nebo