Pravoslavni Božić ili četnički dernek u režiji Milorada Pupovca?

Božić, bio on katolički ili pravoslavni, trebao bi biti ozračje radosti, mira, ljubavi, darivanja… Na domjenku Srpskog narodnog vijeća u Novinarskom domu u Zagrebu okupila se skoro pa ‘vascela’ hrvatska politička elita kako bi ‘julijancima’ uveličala njihov dan Hristova rođenja.

Ponajprije se zbunjenim hrvatskim glavešinama obratio organizator derneka Milorad Pupovac kako bi još jednom upozorio prisutnog premijera da spomen-ploča poginulim HOS-ovcima vrijeđa mitološke jasenovačke žrtve a ‘Za dom spremni’ predstavlja očit dokaz fašizacije hrvatskog društva….za razliku od, po Miloradu, ničim osporene četničke kokarde!

Okupljenim uzvanicima obratio se ovaj put, namjesto Aleksandra Vulina, i izaslanik Vlade Srbije Vladimir Božović koji je počeo svoj euforični govor kao da se nalazi u srcu Šumadije, otvoreno ignorirajući prisutnu hrvatsku ‘političku elitu’:

„Braćo Srbi i sestre Srpkinje, dozvolite mi da vas sve pozdravim u ime Vlade Republike Srbije i u ime Aleksandra Vučića. Srbima u Hrvatskoj želim ostvarivanje svih prava prema europskim standardima, a koje Srbija omogućava Hrvatima u Srbiji. Srbija želi najbolje moguće odnose s Hrvatskom. Tragičnu i strašnu prošlost ne možemo promeniti, niti zaboraviti, ali možemo i moramo menjati sadašnjost i budućnost. To nam mora biti zajednički cilj i obaveza.

Narod s jasenovačkim cvetom na srcu i duši neće ni pred kim pognuti glavu, nego će gledati napred u bolju budućnost.“

I poentirao u stilu svog šefa, Šešeljeva šegrta Aleksandra Vučića:

„Svim Srbima i svim institucijama u Hrvatskoj upućujemo poruku zajedništva iz sloge uz obećanje matične države Srbije da će ih braniti svim raspoloživim sredstvima kad budu ugroženi.

Mir Božji, Hristos se rodi!”, poručio je ‘veoma miroljubivo’ Vučićev izaslanik Vladimir Božović.

Falilo je sam da na kraju govora usklikne poput Slobodana Miloševića….„braćo Srbi i sestre Srpkinje, ovde u ovoj ustaškoj Hrvatskoj nitko ne sme da vas bije“(24.travnja 1987., Kosovo Polje)!

Tradicionalnu božićnu čestitku ‘Mir Božji, Hristos se rodi’ vjernicima je uputio i mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije. ‘Bilo koja vrsta negacije samoga drugoga nije ništa nego negacija samog sebe i smisla svog postojanja’, poručio je mitropolit Porfirije uoči obreda lomljenja česnice.

Što je tim riječima ‘preosvešteni’ mitropolit htio kazati teško je reći, puno razumljivije nama Hrvatima bi bilo da je zapjevao onu četničku „šta se ono na Dinari sjaji, Đujićeva kokarda na glavi, sa Dinare svanuće sloboda donet će je Momčilo vojvoda“,….kako je to pjevao zajedno s četnicima u Chicagu!

Agresivni govor Božovića na ‘domjenku’ kopija je već poznatog Vučićeva govora…

U zemunskom naselju lijepog naziva Busije održana je 4. kolovoza 2016. državna manifestacija posvećena obilježavanju Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe povodom 21. godišnjice ‘Oluje’.

Manifestaciji je nazočio i neizostavni ‘hrvatski’ petokolonaš Milorad Pupovac čija su dva ‘burazera’, Vojislav i Mladen bili pripadnici poražene četničke vojske SAO Krajine kao pripadnici elitnih jedinica ratnog zločinca kapetana Dragana.

Premijer Aleksandar Vučić je tada, kao i Božović danas, okupljenima jednako tako poručio da je Srbija dovoljno jaka da brine o svom narodu i da ‘Oluja’ više neće biti:

„Dragi Krajišnici, želim da vam kažem jedno veliko ‘Izvini’.

Oluje više neće biti, Srbija više nikad neće dozvoliti takav pogrom. Srbija se ne hvali svojom snagom, ali je dovoljno jaka da brine o svom narodu i niko više neće dozvoliti takav pogrom….“

Srbijanska vječita ugroženost i genocidna Oluja lajtmotiv su svakog srbijanskog derneka pa i ovog Božićnog ‘domjenka’ u Novinarskom domu usred hrvatske metropole.

Uistinu, ‘mi smo lud narod'(šibenski psihijatar Jovan Rašković), jer samo lud narod može zaboraviti da je Oluja nastala kao obrambena akcija u slamanju srbo-četničke agresije i oslobađanju od krvave okupacije trećine hrvatske zemlje koja je trajala punih 5 godina, od kolovoza 1990. do kolovoza 1995..

A u to vrijeme velika većina ‘krajišnika’ arlaukala je u sav glas ‘Slobo, slobodo, ovo je Srbija’ ne priznajući hrvatski suverenitet niti pokazujući ikakvu želju da živi u ‘ustaškoj državi’…koju su i napustili po nalogu svojih četnički glavešina u organiziranoj traktorijadi!

A zaboraviše naši ‘dragi komšije’ i onu staru, biblijsku:

-Tko se mača laća, od mača i pogiba, sic!

Damir Kalafatić /HR Svijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo