Zašto ljudi, sramota i parole u zapisniku: Što je ovo divljanje trebalo nekim igračima Hajduka nakon utakmice i dijelu navijača tijekom iste?

Još jednom, po tko zna koji puta, potvrdilo se da najveći derbi hrvatskog nogometa to odavno nije. S obitelji je postalo riskantno dolaziti na utakmice, ako nećete dobiti batine riskirate izloženost primitivizmu sa svih strana, ne opravdavajući nikoga. Naime, umjesto spektakla, umjesto sporta, umjesto praznika hrvatskog nogometa, vidjeli smo primitivizam, divljaštvo, kako na tribinama, tako i na travnjaku.

Dinamo je posve regularnim pogotkom Soudanija u posljednjim sekundama opravdano sedam minuta produžene utakmice slavio u derbiju, što, nažalost, nisu mogli podnijeti mladi nogometaši Hajduka, a za što dobrim dijelom krivicu snose oni koji ih nepripremljene, kao u gladijatorsku arenu, šalju na travnjak. Sramota svih sramota je činjenica da je isključeni mladi nogometaš Hajduka, koji je praktički mlađi punoljetnik, Lorenco Šimić, nakon derbija htio tući glavnog suca Marija Zebeca, koji bi mu po godinama mogao biti otac. I nije sada problem u činjenici da bi u jednoj takvoj tučnjavi mladić izvukao deblji kraj, problem je u činjenici da je do tučnjave umalo došlo. Kako je uopće mladić došao na ideju da je tako nešto moguće?

Radi li tko s mladim igračima Hajduka, uči li ih životu, ako ne već nogometu? Naime, profesionalci, pa čak i u našim prilikama, se tako ne smiju ponašati i to, naravno, ne smije ostati bez sankcija, očito kako bez istih nikad neki neće naučiti. Čak i da je sudac za nešto kriv, a uglavnom je solidno vodio utakmicu, nasilje nije riješenje. Možda odgovor leži u činjenici da su nakon utakmice puno iskusniji  sportski direktor Hajduka Mario Branco unio Zebecu u lice, vidno uznemiren i agresivan. Ako se on ponaša tako kako od mladih očekivati drugačije ponašanje?

Temperamentni navijači Hajduka jasno su poručili da ne žele takozvanu jugo-ligu, što je posve u redu, ne žele je ni Hrvati,  takvo čudovište od lige ne želi ogromna većina hrvatskog naroda, ne želi čak ni UEFA, u redu je također kada Torcida ima potrebu podržati hrabre bojovnike HOS-a. No, u HOS-u je bilo, i to bi obje navijačke skupine trebale znati, Dinamovaca i Hajdukovaca, naravno, ne samo njih, čemu onda urlici sljedećeg sadržaja:  “Visoke peći potpaljujem ja, dva reda koksa, dva reda purgera”? Kakve to veze ima s HOS-om i kakve veze s herojskim hrvatskim obrambenim snagama imaju poklici ”ubij Srbina” te ”Srbe na vrbe”?

Tko makar i donekle zna kako je ratovao HOS on također zna da su bojovnici HOS-a uvijek za svoj dom bili spremni, i da im u obrani domovine nisu trebale vrbe. Nema nikakvog, naravno, opravdanja u činjenici da ovo društvo sve više nalikuje na, oprostite na izrazu i ne mislimo doslovno, ludnicu, nema opravdanja u činjenicu da o herojima danas odlučuju ili ih barem vrednuju oni koji su jučer bili agresori ili su pasivno čekali tko će u Hrvatskoj nametnutom ratu pobijediti, a da ih za ishod rata nije bilo briga.

Zašto onda? U plemenitoj i časnoj borbi hrvatskog naroda za svoju slobodu, svoju nezavisnost, jednako časno i plemenito borili su se vitezovi s krunicom oko vrata i bez mržnje u srcu, sa svih krajeva Lijepe naše, uključujući i dijasporu.

BBB-i su tijekom utakmice uglavnom bili fokusirani na obračun sa Zdravkom Mamićem te su mu poslali poruku skandiranjem da mu “čakija ne gine…” I sad kad vi tako nešto spomenete, osudite javno, riskirate da vas se proglasi plaćenikom. Takvim porukama oni koji se navodno bore protiv Mamića sami sebi nanose štetu. Ne onima protiv kojih se navodno bore.

Ako malo bolje bacite pogled na zapisnik s derbija vidjet ćete zašto se danas najviše smiju, zašto danas najviše likuju. oni protiv kojih su navodno bile uperene navijačke poruke i zašto su takvim porukama učinili medvjeđu uslugu HOS-u čije su se zastave vijorile na tribinama.

narod.hr/http://narod.hr/Hrvatsko nebo