REALITY CHECK M. HOLJEVCA : Dosta je bilo emocionalnog ucjenjivanja Jasenovcem i ‘antifašizmom’!

Vrijeme je da četnici, komunistički zločinci i ostali antifašisti u Hrvatskoj prestanu kopati po srpskim kostima i proganjati veterane rata za neovinost i počnu se baviti nečim konstruktivnim. Recimo posipanjem pepelom zbog svoje vlastite nacističke prošlosti, zvali je oni i antifašističkom. Važi i za premijera iz briselske bojne. Tko je 91. zbrisao u Bruxelles nema što komentirati spomen obilježja palim hrvatskim vojnicima.

Teorija zapišanog grma kaže da je Srbija gdje god je kakav Srbin obilježio teren. Varijacija te teorije je da su granice srpskih zemalja obilježene srpskih grobovima, od Tokija do Milvokija. Obje teorije su intrinzično fašističke. Problem je što se notorni srpski fašizam u Hrvatskoj prodaje pod brendom antifašizma.

Minimum zahtjeva koji Hrvatska mora, i ima moralnu obvezu, postaviti pred sve svoje građane, uključujući Srbe, je tražiti da se poštuje Domovinski rat kao oslobodilački, i to dvostruko oslobodilački: s jedne strane, oslobodilački od totalitarnog nacional-socijalističkog režima, a s druge strane, oslobodilački od srpske okupacije i pokušaja etničkog čišćenja. To je zapisano i u Ustavu – Domovinski rat je bio “pravedan, obrambeni, legitiman i oslobodilački”.

To podrazumijeva i poštivanje povijesti, te smještanje stvari na pravu stranu. Fašiste ne čini fašistima način na koji su se pozdravljali, ne čini ih fašistima nacionalnost, ne čini ih fašistima to koje je boje gornje lijevo polje na zastavi. U konačnici, ne čini ih fašistima ni “antifašistima” niti to jesu li možda nosili i slovo U na kapi 1991, čisto četnicima i partizanima u inat. Bitno je jedino na čijoj su bili strani – osvajača i okupatora, ili osloboditelja.

Dakle, u odori HOS-a i pod zastavom na kojoj je pisalo “Za dom spremni” su se u Domovinskom ratu borili Hrvati protiv agresora, partizana iz JNA i srpskih četnika, koji su se borili pod antifašističkim znakovljem, petokrakom i kokardom. I to je kraj te priče o znakovlju. Spomen ploča nije postavljena ustašama iz Drugog svjetskog rata, nego jedanaestorici poginulih hrvatskih branitelja. Da, postavljena je kao provokacija. Jer malo previše provokacija dolazi zadnjih godina s “antifašističke” strane pa je nerealno bilo očekivati da neće netko istom mjerom vratiti.

Kome to sad 25 godina nakon rata smeta? Prvenstveno četnicima i antifašistima, kojima je to smetalo i 1991. Problem je što u ovoj državi “antifašizam” nije poražen, kao u ostatku Europe, dolaskom demokracije 1990. godine. Isto tako, za razliku od civiliziranih država Europe, Češke, Mađarske, Njemačke, Poljske, u Hrvatskoj nije provedene lustracija, što uvijek napominjem kao izvorište svih problema, i osnovni uzrok faktičkog gubitka neovisnosti nakon Tuđmanove smrti. Ujedno, ovo upućuje na osnovni problem s “antifašizmom” na koji već dulje upozoravam. A to je da se “antifašizam”, zaboravljena riječ iz vokabulara komunizma, koristi za mimikriju jugofašizma, četništva i komunizma, po orvelovskom receptu nazivanja stvari drugim imenom. Reafirmirao ju je Stipe Mesić nakon Tuđmanove smrti, vjerojatno na savjet Britanaca jer ipak nije u stanju sam smisliti tako briljantan spin.

No, najbitnije od svega, “antifašizam” se koristi za transpoziciju događaja iz Domovinskog rata u kontekst Drugog svjetskog rata, čime se javnosti servira iskrivljena slika.  U kontekstu Drugog svjetskog rata, Hrvatski branitelji nisu branitelji, nego agresori, ustaše, peta kolona Adolfa Hitlera. A četnici i JNA su u kontekstu domovinskog rata agresori, ali u kontekstu Drugog svjetskog su “antifašisti”. Manipuliranjem terminima posve se mijenja smisao Domovinskog rata post festum i u javnu svijest urezuje da su branitelji bili  ustaše i fašisti, a agersori antifašisti. To se koristi za difamaciju branitelja i cijelog Domovinskog rata.

Zato je premijer Plenković iz Briselske bojne u kojoj su mu Milanović i Sanader bili suborci posve promašio kad je rekao kako  je 70 godina od 2. svjetskog rata sazrelo vrijeme za konsenzus u Hrvatskoj. Ne radi se uopće o Drugom svjetskom ratu. HOS nije sudjelovao u Drugom svjetskom ratu, iako se pozivaju na neke ideološke aspekte ustaštva. Radi se o Domovinskom ratu. Domovinski rat je završio prije 21 godinu, i sazrelo je vrijeme da se postigne konsenzus, koji glasi:

– Nitko u Hrvatskoj nema pravo sporiti bilo kakva spomen obilježja veteranima Domovinskog rata, bilo gdje u RH. Što se “ZDS” tiče, to je bio službeni pozdrav te postrojbe, i dio je službenog i ozakonjenog znakovlja te postrojbe. Ako nekom taj pozdrav smeta, neka prvo zabrani “antifašističko” znakovlje poput petokrake pod kojima su ubijani i progonjeni Hrvati u Hrvatskoj, od 45. do 95., i pod kojim se ratovalo protiv Hrvatske, pa možemo razgovarati. Ako nekom smeta samo postavljanje spomen obilježja poginulim braniteljima u “svetom srpskom” Jasenovcu, neovisno o “ZDS”, onda je to veći problem, onda taj netko ne poštuje samu hrvatsku neovisnost i smatra branitelje iz DR kao takve ustašama, pa mu kao takvom zapravo nije ni mjesto u neovisnoj Hrvatskoj. A po reakcijama, od onih iz Istre do onih iz Vlade, reklo bi se da je upravo to većini problem.

– U hrvatskom se Ustavu ne spominje nikakav antifašizam, i to je čista laž. Pozivanje na spominjanje odluka ZAVNOH-a i u tom kontekstu tumačenje da je stoga “antifašizam ustavni temelj Hrvatske” je smisleno koliko i tvrdnja da je “monarhija ustavni temelj Hrvatske” jer se u istom nabrajanju u kom se spominju odluke ZAVNOH-a spominju i razni hrvatski kraljevi i kneževi iz povijesti, te riječka krpica, hrvatsko-ugarska nagodba, i još koješta. Naravno, kao što Hrvatsko-ugarska nagodba nije ustavni temelj Hrvatske samo zato jer se spominje u Ustavu, tako nije ni antifašizam jer se spominju odluke ZAVNOH-a.

– U hrvatskom se Ustavu spominje odbacivanje totalitarnog komunističkog sustava, izrijekom, i to je jedina ideološka odrednica koja postoji u hrvatskom ustavu. Stoga je svako pozivanje na komunizam, veličanje istog, te isticanje komunističkih simbola izričito protuustavno. Pozdrav ZDS nije protuustavan, jer je u istom Ustavu Domovinski rat proglašen, kako sam već gore naveo, “pravednim, obrambenim, legitimnim i oslobodilačkim”. Time su automatski legitimne, oslobodilačke, i obrambene, po slovu Ustava, sve postrojbe koje su se u tom ratu borile na hrvatskoj strani, i legitimni su i svi njihovi službeni i u RH ozakonjeni ratni simboli, pa i kad su neki njihovi elementi korišteni prethodno u Drugom svjetskom ratu od strane ustaške vojske, ukoliko zakonom nije drukčije regulirano.

– istovremeno, svi simboli korišteni od strane neprijateljske vojske u Domovinskom ratu, uključujući petokraku i kokardu, su nelegitimni u Hrvatskoj, neovisno jesu li nekom “antifašistički” ili “komunistički”.

– Dosta je bilo emocionalnog ucjenjivanja Jasenovcem. Jasenovac nije opravdanje za agresiju na RH devedesetih. Jasenovac je srpska svetinja? Jest, naravno. I mi imamo svoje, i tražimo da se poštuju. Srpske svetinje možemo i trebamo poštivati – ukoliko oni poštuju naše. Poput recimo Vukovara.

Dodajmo da je u susjednoj Sloveniji Ustavni sud pred nekoliko godina neustavnim proglasio imenovanje jedne ceste po Josipu Brozu Titu, jer je zaključio da Josip Broz Tito nije bio nikakav simbol “antifašizma” već totalitarnog komunističkog sustava i da je korištenje njegovog imena uvredljivo za nevine žrtve tog režima. Ista sudska odluka je potrebna u Hrvatskoj. Berlinski zid, čiji je službeni naziv bio “antifašistički obrambeni zid”, i totalitarni komunistički sustav srušeni su prije 27 godina u Europi. Pad “antifašizma” je bio preduvjet ujedinjenja Europe. Svugdje, osim u Hrvatskoj. U Hrvatskoj i danas žive antifašistički zombiji, parole, i ideologija iz tog nakaradnog i propalog režima. A ukoliko Plenković misli zakonom zabraniti pozdrav “Za dom spremni” – iako isti ne prakticiram, ne želim na svom facebook zidu, niti smatram da ga treba uvesti kao službeni, ali ne smatram niti da ga treba zakonom zabraniti – onda prije toga mora zabraniti komunističke pozdrave, te petokraku.

A što se samog spomenika koji je izazvao buru tiče – ako je isti, zajedno s natpisom, provokacija u Jasenovcu, iako se nalazi izvan spomen-područja i nema veze s njim niti s Drugim svjetskim ratom, a neću tvrditi da nije, onda je jednako tako provokacija i ćirilica u Vukovaru, i proslava ustanka u Srbu, i zahtjevi da se prekine s proslavom obljetnice Oluje. A ako ćemo već jedni druge provocirati, onda prvo da raščistimo tko je pobijedio u ratu, a tko ga je izgubio. Jer, Srbi u Hrvatskoj kao zajednica jednostavno, nakon svega što se događalo devedesetih u ime (veliko)srpstva, nemaju nikakvo moralo pravo postavljati uvjete niti se duriti oko toga gdje će i kako Hrvati obilježavati svoje žrtve iz zadnjeg rata.

Jer, iz reakcija je jasno da bi taj spomenik HOS-ovcima smetao onima kojima smeta i da nema spornog natpisa na njemu. Savez antifašističkih boraca Hrvatske kaže kako je  uz sporan natpis ZDS sporno i postavljanje spomenika sa natpisom “nelegalne oružane formacije za vrijeme Domovinskog rata”. Nelegalna oružana formacija je bila jedino JNA, i to od prvog dana rata, ne od prizanja RH niti od proglašenja neovisnosti, jer predsjedništvo SFRJ nikad nije dalo naredbu vojsci da izađe iz vojarni, pa je prema tome JNA ili postupala na svoju ruku, što ih de iure čini naoružanom bandom pučista i terorista s kojom je tako trebalo i postupiti, ili je postupala po naređenjima rukovdostva Srbije, što je čini okupacijskom vojskom. Ako bilo ploča bilo natpis smetaju “antifašistima”, onda neka se prisjete svoje uloge u zadnjem ratu i budu kuš, jer Drugi svjetski rat nema ništa s tim.

A ako sve to skupa smeta Plenkoviću, neka se sjeti tko mu je omogućio da ima državu u kojoj je on premijer. On sam sigurno tome nije pripomogao. Najmanje što duguje onima koji su poginuli da bi postojala njegova fotelja je pokloniti se njihovoj žrtvi i biti kuš. Jer, ako je pred par tjedana mogao ići u Vukovar i pokloniti se braniteljima koji su poginuli u borbi protiv antifašističke petokrake s pokličem ‘Za dom spremni’, a nerijetko i s U na kapi, onda neka se pokloni i ovoj jedanaestorici, ili bar neka šuti – i neka poruči svom koalicijskom partneru Pupovcu da isto tako šuti. A ako misle govoriti, neka prvo maknu petokrake, Titove trgove, i razne “Drugarice i drugove”, pa ćemo razgovarati. Civilizirano, bez provokacija.

Marcel Holjevac/Dnevno .hr/http://www.dnevno.hr/kolumnisti/Hrvatsko nebo