Petar Mandurić : PRED SUDOM
Vrijeme:2 min, 19 sec
Tko je koga izdao, tko je s kim surađivao, kada i gdje, o tome bi se moglo razglabati danima, naravno, ako se ne sagledaju i ne uvaže sve povijesne i druge činjenice koje su dovele do rata u BiH.
Činjenica je, da nijedan ekstremni nacionalizam nije tako eskalirao kao bošnjački, ni srpski ni hrvatski. Vrlo često se govori o udruženom zločinačkom pothvatu koji je HVO i HV, odnosno RH vodila protiv BiH (tadašnje RBiH), a prešućuje se, kako je “vodstvo” tadašnje države, javno i bez kompromisa u “redovima” ABiH prešutno dopuštalo, pa čak u nekim slučajevima i poticalo prisutnost pripadnika stranih država i naroda, koji su radili ne samo na fronti, nego i u “pozadini”, na stvarnom i iskonskom cilju “Bosna je islamska i bošnjačka”. O tom smišljenom zločinačkom pokretu i činu se ne govori niti ga se spominje među bošnjačkim lobistima nego im se čak to sve daje za pravo.
O tome kako je iz BiH napadana RH, a da vlasti RBiH (koje sebe smatraju jedinom i vrhovnom, ali ne i odgovornom za sve) po tom pitanju nisu poduzimale ništa, kao ni to da tadašnja “mirotvorna” JNA “okupirala” veliki dio područja BiH, a na suprotstavljanje hrvatskog puka tom činu, odgovor je bio “To nije naš rat”. Kad netko iz Sandžaka, Afganistava, Sirije … ili neke druge islamske države sudjeluje u ratu na strani ABIH, je normalno, pa čak i sveto. Barem je tako bili u ratu. Posljedice toga su vidljive i danas, i izgledno je da si iz mozgova koji su u to vrijeme bili “na paši” to neće nikada izbrisati.
O zločinima te i takve ABIH se prešućuje, kao i o ciljevima tadašnjeg vodstva RBiH. Ne govori se o logorima ABiH, kojih je bilo nekoliko. ( https://hr.wikipedia.org/wiki/Ratni_zlo%C4%8Dini_Armije_BiH_nad_Hrvatima_u_Domovinskom_ratu)
Ne postavlja se pitanje kako je iz tadašnjih ralja komunizma nastala BiH, u kojim uvjetima i tko je tome dao stvarni doprinos.
Pravo je pitanje, koje bi svatko trebao postaviti, tko je prvi zagovaratelj BiH samostalnosti i tko je u tom procesu odigrao jednu od presudnih uloga? Dok su svi drugi tražili rješenja u smeću “jugoslavenske jednakopravnosti među narodima”, “bratstvu i jedinstvu”, u “mirotvornoj JNA”, Tuđman i Hrvatska demokratska zajednica su jedni od rijetkih koji su javno zagovarali samostalnost BiH.
Međutim, veliki dio tadašnjih, nacionalno nesvjesnih i neopredijeljenih “Bošnjaka”, dok je Hrvatska krvarila ostvarujući svoju samostalnost, bilo u zabludi kao što je i velika većina Muslimana (oficira JNA) u neko vrijeme bila zabluđena “mirotvornom” JNA, iz koje su izašli kad su svi frontovi u Hrvatskoj utihnuli na kojima su vjerno odslužili, i prešli nu čuda (gdje?) u Armiju BiH, da tamo “umiruju”.
Može i se u tim tragovima naći glavni uzrok sukoba, i podijeljenosti interesa
Petar Mandurić /Hrvatsko nebo
