T. Držić: Rušili i ubijali gradove i sela, a sada im Hrvatska plaća mirovine

Vrijeme:8 min, 28 sec

 

 Hrvatska isplaćuje 50.140 mirovina četničkim teroristima koji su se pobunili i ratovali protiv Hrvatske

Javnosti je nepoznato da će se u novome proračunu Plenkovićeve vlade koji mora biti dovršen do polovice prosinca naći možda i golema stavka za plaćanje mirovina aboliranim agresorima na Hrvatsku, pripadnicima vojske tzv. SAO Krajine. Na takvo, po Hrvatsku katastrofalno stanje, upozoravala je pod kraj mandata Nada Šikić, ministrica rada i mirovinskoga sustava Republike Hrvatske u Vladi Tihomira Oreškovića, ali čini se da nitko nije tome pridavao važnost. Isticala je posebno problem dvostrukih mirovina koje prijete izravnim bankrotom sljedećega državnog proračuna. No u općoj poplavi institucijske neodgovornosti, njezino upozorenje bilo je uzalud.

Naše istraživanje pokazalo je danas da problem dvostrukih mirovina predstavlja tek dio sustava golemih problema koji se valjaju prema Hrvatskoj, a posljedica su nerada, neznanja i neodgovornosti hrvatskoga institucijskog sustava. Čini se da je to, između ostaloga, i djelovanje jedne „male“ srbijanske institucije u Hrvatskoj koja je dakako dio daleko većega stroja razarački usmjerenoga prema našoj državi.

Ipak, šokantan je podatak da je Hrvatska iz mirovinskoga fonda isplatila zaostale mirovine agresorima iz RS Krajine, za njih više od 46.000 u 2015.godini kojima je odobren zahtjev za konvalidaciju mirovinskih prava, a danas im isplaćuje redovne mirovine svakoga mjeseca za razdoblje iz Domovinskoga rata unatoč njihovim terorističkim aktivnostima. Koliko će ih se još morati isplaćivati, teško je prognozirati jer zahtjevi iz Srbije zbog produženoga roka za konvalidaciju i dalje pristižu.

Najnoviji zahtjev iz Beograda iz Beograda težak 30 milijarda kuna

Prema podatcima koje nitko od vladajućih ne želi čuti, a posljedica je produljenih rokova za konvalidaciju, najnoviji je zahtjev iz Beograda prema kojemu umirovljenici iz tzv. SAO Krajine sada traže čak više od 30 milijarda kuna. Potaknuti Centrom za regionalizam iz Novoga Sada i tzv. Igmanskom inicijativom iz Beograda, čiji je dopredsjednik za Hrvatsku Zoran Pusić, Sindikat udruženja penzionera Srbije prije dvije godine pokrenuo je postupak pred Međunarodnom organizacijom rada u Ženevi (ILO) ne bi li za preko 80 tisuća umirovljenika dobio navodne zaostatke mirovina koje im za razdoblje Domovinskoga rata HZMO-a nije isplaćivao do 1998. godine, premda su za to vrijeme primali mirovine preko fondova tzv. SAO Krajine.

Hrvatska im je odbila tada isplatiti dvostruke mirovine na osnovu odluke Suda za ljudska prava iz Strasbourga. Međutim, oni ne odustaju i ponovno ovih dana traže svotu koja se danas penje na cijeli godišnji hrvatski iznos zanaše mirovine. Naime, njihove zahtjeve trebala je još osporiti 2015. godine Vlada Zorana Milanovića koja iz nepoznatih razloga to nije učinila, premda je imala mogućnosti na osnovu pravomoćnih presuda hrvatskih sudova i one iz Strasbourga.

Rok za odgovor Hrvatskoj prema najnovijim je zahtjevima srpskih agresorskih zahtjeva za isplatu takvih dvostrukih mirovina sudu Međunarodne organizacije rada u Ženevi ove godine do 31. prosinca. Međutim kako je Hrvatska ispunila do sada sve obveze i zahtjeve prema takvim tražiteljima, prema svim međunarodnim uzancama nema mogućnosti isplate ikakvih dvostrukih primanja mirovina niti ikakva prava. No srpska agresorska strana obratila se i drugim međunarodnim institucijama.

Na redu je Plenkovićeva vlada koja mora ozbiljno shvatiti problem umjesto dosadašnjih šlampavih postupaka Milanovićeve i Oreškovićeve vlade. Naime, u slučaju pozitivnoga rješenja agresorskih zahtjeva iz Beograda i Banje Luke, bio bi to put u mogući povrat ne samo mirovina nego i kamata te drugih naknada koje proizlaze iz mirovinskoga sustava, kao i udjela u privatizaciji na temelju mirovinskoga staža, a to bi tada bio kolaps hrvatskoga financijskog sustava. Sve to bi Hrvatsku gurnulo u potpuni socijalni kaos.

Veleizdjanički potezi bivših hrvatskih vlada

U takvu situaciju dovedeni smo planskim veleizdajničkim potezima Vlade RH pod vodstvom Zorana Milanovića koja je svoj mandat, u suradnji sa svojim partnerima iz Srbije, potrošila kako bi sljedeći hrvatski državni proračun dovela do bankrota, putem isplate višegodišnjih dvostrukih mirovina desetinama tisuća onih koji za to nemaju nikakve pravne osnove. Pritom Milanovićeva Vlada nije bila nimalo zabrinuta što o tom proračunu doslovno ovisi život milijun i pol hrvatskih građana – umirovljenika i državnih zaposlenika.

Malo je poznato zašto danas Hrvatska plaća takve konvalidirane mirovine agresorima, ali činjenica je da je svaka vlada, od Sanaderove, Milanovićeve, do Oreškovićeve stalno pomicala rokove konvalidacije. Još je manje poznato javnosti, najnovije traženje Milorada Pupovca i njegov uvjet Plenkoviću da se takve mirovine agresorima isplate za razdoblje Domovinskoga rata i onima izbjeglima u Srbiju te za radni staž ostvaren u tzv. SAO Krajini.

Ako je za glasove u Saboru na to Plenković i pristao, današnja naša država propast će, osim moralno, i financijski. Promatrajući to unatrag, takvo popuštanje agresorima na Hrvatsku i „kemijanje“ s takvim „četničkim“ mirovinama maslo je i bivših ministara Slavka Linića i Miranda Mrsića uz potporu njihove tada koalicijske partnerice Vesne Pusić i Milorada Pupovca, ali i uz dobrosusjedski stalni pritisak srpske Vlade.

Naime, Zakon o konvalidaciji (Konvalidacija je naknadno osnaženje ništavne pravne odluke ispunjenjem nekih formalnosti koje joj nedostaju.) koji je donesen još davne 1997. godine vrlo je štur i sastoji se tek od četiriju članaka u kojima se ističe da se svi akti i odluke donesene od javnih institucija na području koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, konvalidiraju sukladno Ustavu, Ustavnome zakonu o ljudskim pravima i slobodama te ostalim zakonima RH. Taj je Zakon o konvalidaciji stalno za svake Vlade nakon 2000. produživan, premda je prvotni rok za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje ovog prava, Uredbom o provođenju ovoga zakona iz 1998. bio je određen na rok od godinu dana za njihovo podnošenje. Ovaj poziv za konvalidaciju tada imao je ne samo vremensko ograničenje, već su se na njega mogli pozvati samo građani s prebivalištem na prostoru Hrvatske, što je za srpsko stanovništvo u izbjeglištvu značilo da mogu podnijeti zahtjev za konvalidaciju ukoliko se u roku od godinu dana vrate u Hrvatsku, prijave prebivalište, dobiju domovnicu i osobnu iskaznicu, što je zbog općih društvenih i političkih prilika u to vrijeme za mnoge izbjeglice bilo neostvarivo.

Nakon prvoga roka nastupila je desetogodišnja stanka, a onda je 2008., na inicijativu Srpskoga narodnog vijeća, tadašnja vlada donijela Pravilnik o postupku konvalidiranja na temelju kojega je ponovno otvoren rok za podnošenje zahtjeva za konvalidaciju, ovoga puta bez vremenskoga ograničenja, koji traje i danas i vrijedi za građane koji žive izvan Hrvatske. Pitanje produženja roka za podnošenje zahtjeva za konvalidaciju razmatralo se i u procesu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji i bio je, iako nepotrebno, jedan od političkih prioriteta pristupnoga partnerstva. Po čijemu naputku, nije jasno, ali poznavatelji dugotrajnih pregovora Hrvatske s EU tvrde da to sigurno nije bio zahtjev Bruxellesa.

Hrvatska preuzela i invalidske mirovine tzv. Sao Krajine

Čini se da će sudeći po dosadašnjim mirovinskim zahvatima dosadašnjih hrvatskih Vlada te najnovijim najavama usklađivanja i određivanja koeficijenta braniteljskih i povlaštenih mirovina, uskoro doći do toga da će aboliranimagresorima na Hrvatsku, pripadnicima vojske tzv. SAO Krajine biti priznate invalidske mirovine za vrijeme dok su ratovali protiv svoje Domovine, što su očito predstavnici srpske manjine uspjeli progurati ispod stola tijekom posljednjih desetak godina.

Prošle godine, kad smo pisali o novome Zakonu o razdvajanju braniteljskih mirovina, već smo ustanovili da su oficiri JNA koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku izuzeti iz dijela o razdvajanju mirovina, te da je agresorima koji su otišli u mirovinu za vrijeme Domovinskoga rata priznat dvostruki radni staž te da dobivaju mirovinu od Republike Hrvatske po općim propisima. U tome napisu, Đuro Glogoški, predsjednik Udruge stopostotnih ratnih vojnih invalida potvrdio nam je kako ima dokaze da je RH preuzela invalidske mirovine iz tzv. SAO Krajine koje su im tamo dodijeljene i da se te „četničke“ mirovine isplaćuju sada iz proračuna RH, čime i sama Hrvatska time provodi politiku izjednačavanja žrtve i agresora.

Zanimljiv je u polugodišnjemu izvješću Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje podatak da Hrvatska još uvijek plaća 16.841 partizansku mirovinu, 7531 domobransku i 7464 mirovina pripadnicima bivše JNA. Apsurd je da se isplaćuje i više od 50 tisuća mirovina Srbima iz nekadašnje RS Krajine koji žive u Srbiji, a koji su, da priča bude ironična i po hrvatskim navadama apsurdna, vodili pobunu i terorističke aktivnosti protiv iste te države Hrvatske koja im financira lagodnu starost, što im je omogućilo odobravanje zahtjeva za konvalidaciju mirovinskih prava.

S druge strane, svatko tko obrati pozornost na statističke podatke o visini mirovina u našoj zemlji, ne može se ne zapitati kako uopće preživljava najveći dio naših umirovljenika, koji čine gotovo četvrtinu ukupnog stanovništva. Veliki broj naših umirovljenika ne samo da živi na rubu siromaštva, već je čak i prešao tu granicu. Treba napomenuti kako je dio spomenutih tzv. krajišnika u mirovini bio već i za vrijeme tzv. zločinačke RS Krajine, te primao mirovinu iz tamošnjega penzionog fonda. Kako je vidljivo iz podataka Ministarstva, tim je umirovljenim Krajišnicima priznata i hrvatska mirovina za to vrijeme, koju su u međuvremenu očito naplatili.

Posljednji poziv na uzbunu

Naime, koliko je novca Hrvatska potrošila od 2008. na isplatu zaostalih mirovina tzv. krajišnicima, u resornome Ministarstvu ne znaju jer ne raspolažu podatcima o isplaćenim sredstvima temeljem konvalidiranih rješenja omirovinama ostvarenim na području penzionog fonda bivše tzv. RS Krajine. Baš kao niti broj onih koji će priznavanje krajiškoga staža tek zatražiti kad im se približi vrijeme za mirovinu te civilnim žrtvama rata o kojima Hrvatska ne raspolaže podatcima o tome tko je u tzv. Krajini bio civil, a tko nije, pogotovo jer su sve terorističke postrojbe osim JNA, nosile civilnu odjeću. Još jedna posljedica nerada, neznanja i neodgovornosti hrvatskoga institucijskog sustava.

S obzirom da neke procjene govore kako je na okupiranome području tih pet godina živjelo i do 250.000 osoba, jasan je broj krajiških mirovina koje bi uskoro mogle pasti na račun ionako uzdrmanog mirovinskog fonda hrvatskih građana. Kad znamo da trenutačno imamo oko 52 tisuće umirovljenih branitelja, baš koliko i umirovljenih pripadnika tzv. Krajine te da zahtjevi za konvalidaciju mirovine još stižu, čini se da će broj umirovljenih tzv. krajišnika uskoro biti veći i od broja umirovljenih branitelja.

Činjenica je da se naša osiromašena država ponaša poput pijanih milijardera isplaćujući ogromne odštete za Loru i druge slične slučajeve, a da nije dobila niti jedne kune odštete od Srbije, koja prema posljednjim računicama iznosi čak 90 milijarda eura, poziv je na uzbunu zbog skandaloznih otkrića o prijetećemu bankrotu državnog proračuna isplatom višegodišnjih dvostrukih mirovina desetinama tisuća onih koji za to nemaju nikakvog pravnog osnova.

 

Tomislav Držić/Hrvatski tjednik/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo