Ilija Vincetić – proročanstvo : SIGURNOSNA POLITIKA RH U SVJETLU AKTUALNIH DOGAĐAJA.

 Da bi se moglo dogoditi ovo što se događa  ovih dana  jedan je čovjek davno upozoravao analizirajući siguronosnu politiku Republike Hrvatske. Hrvatsko nebo  će vratiti sve te  proročanske analize  ( ne znamo ni kako ih primjerenije nazvati )  koje je ispisao Ilija Vincetić 

    Na žalost po sve nas, dogodilo se ono na što nas je Ilija upozoravao. Slom  siguronosne politike pa je moguće da danas svi izbjegavaju odgovornost  “prebacujući lopticu  u tuđi teren ” .

    Osvrt Ilije Vincetića koji je pred Vama objavljen je još u kolovozu 2015  …..

A danas , danas čak i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović  kaže da je iznenađena. Izbor nekompetentnih i nestručnih kadrova  je i njena krivnja. Nije valjda da je izbor  bio namjeran pa se sve i odvija po nekom negdje drugo osmišljenom scenariju.  

SIGURNOSNA POLITIKA RH U SVJETLU AKTUALNIH DOGAĐAJA.

Svaka zemlja koja želi preživjeti na međunarodnoj pozornici, mora definirati i objaviti vitalne interese, pokazati koliko joj je do njih stalo, ako su legalni, ili bar legitimni i, ako ih dosta želi ih realizirati. To se ne može bez upornog, permanentnog dograđivanja i prilagodbe sigurnosne doktrine. Ona mora biti živi organizam, a mi smo je prije 15 godina ubili i raspada se nepokopana pred očima svih nas. Svaki subjekt međunarodnog prava, u međunarodnim odnosima, bavi se obavještajnim radom i kontraobavještajnom zaštitom. Čak i oni koji to nisu. Normalno bi bilo da i mi, kao i svi ostale imamo svoje agenture, nenormalno je to što mi nemamo.

Sigurnosna doktrina je najvažnije, najsveobuhvatnije, najmultidisciplinarnije, učenje (nauk) o svim aspektima života jednog naroda i države, te njihovih probitaka. U nas je ta struktura razorena, a najniža razina (bakterije) ostataka tih struktura, razgrađuje ruševine. Čemu se onda čudimo. Proučite javno Izvješće SOA-e i usporedite u čemu se navodi u tom izvješću podudaraju sa stvarnim događajima koji su uslijedili nakon njegova objavljivanja. Analizirajte kako je to izvješće komentirano od medija i “stručne javnosti”. Republika Hrvatska je možda jedina država na svijetu koja na čelu sigurnosno-obavještajnog, a u najužoj vezi s njim, vanjskopolitičkog i obrambenog podsustava ima diletante, blefere, ljude bez nacionalnog, moralnog i stručnog identiteta. Sigurnosni sustav na najvišoj razini vode ljudi koji su “umreženi” vanjske agenture, umjesto da su “izolirani” od njih.

Vanjsku politiku vodi osoba koja “ne razumije” što su državni interesi, koja je ne “umrežena” nego davno “usisana”, zavrbovana od strane obavještajno-sigurnosnih struktura, drugih, jačih država. Pri tome nije lojalna interesima države čije interese bi trebala zastupati, i to već 30 godina javno očituje. Obranu nam vodi osoba koja nema ni stručnog, ni moralnog, ni bilo kakvog drugog integriteta. Jednostavno, razinu na kojoj on funkcionira nije moguće opisati, zbog toga što se funkcija ministra obrane ne može do te mjere simplificirati. Da je bar znao izabrati suradnike. Bitno je da su oni nazivlje uskladili sa “NATO” nazivljem, a to što ne znaju ni što to znači, nema veze.

U vojsci je stanje još gore. Sve je podređeno ulozi HV u mirovnim misijama. Kompletan obrambeni sustav stavljen je u funkciju “servisa” za tih tristotinjak ljudi. Ulazak u NATO, bez vlastite koncepcije razvoja OS i ulazak u EU bez iste te koncepcije u međunarodnim odnosima, gospodarstvu, …donijelo nam je nepopravljive štete. nekritičko prihvaćanje “EU pravne stečevine”, ma što to značilo, unijelo je dodatni nered u, ionako, kaotičan pravni sustav. čete polupismenih prevoditelja godinama proizvode prijevode europskih propisa bez reda i smisla, tako da na kraju imamo tragikomediju izgubljenu u prijevodu. i još satima bi se moglo ovako. nemamo se čemu čuditi.

Postoji “modus operandi” za svaku situaciju. U ovakvoj situaciji se sigurnosna politika vodi “proaktivno” u određenim segmentima i agresivno, vodeći računa o granici legitimnosti. Kada si pod “pritiskom”, ( a hrvatska jest zbog interesa “velikih”) nastoj’ se držati na “svjetlu”, jer će te u sjeni pritiskati još više, a u “tami” ugušiti. Ako si u dvojbi, ako interes svog naroda ne nosiš u sebi, narod je uvijek tu, možeš ga pitati. Doktrinarna razina nacionalnih interesa se definira plebiscitarnom potporom i javno objavljuje, a narod se poziva biti jamcem kod takvih utanačenja.

Narod koji zna što, kada i kako hoće, je teško spriječiti u ostvarenju temeljnih ciljeva i zaštiti vitalnih interesa. A narod će znati kada, što i kako hoće, ako njegove elite to artikuliraju, prezentiraju na narodu razumljiv način i vjerodostojno obnašaju svoju službu. Iako se sigurnosna politika definira javno, od strateške do taktičke razine se provodi tajno. A kakva je situacija u RH? 15 godina nemamo definiranu sigurnosnu politiku, “tajne službe” se bave špijuniranjem političkih protivnika i “nepoćudnih” građana, dilanjem službenih dokumenata na crnom medijskom tržištu, koji kasnije prodaju kao valjan proizvod u tabloidiziranim medijima. U takvoj situaciji, će se teško se bude poraziti „velikosrpska ideja”, i pronaći pouzdani saveznici!

U ovom stanju „općeg rasula“, beznađa, kaosa, i indolentnosti vlasti (koja je na granici veleizdaje) u odnosu na vanjske i unutarnje „izazove“ (kako se to „korektnim“ političkim rječnikom kaže) koji „udaraju“ u temelje države, kada su svi pokazatelji vezani za ekonomsku politiku i gospodarstvo u „slobodnom padu“, Republika Hrvatska je postala „lak plijen“ (kuća udovička), za sve protuhrvatske interese i činidbe.

Od kada je Milanović, (u travnju o.g.) sazvao sastanak Ureda za nacionalnu sigurnost, zbog “usuglašavanja smjernica sigurnosnim službama za tekuću godini, bilo je jasno da sigurnosni sustav glavinja. Kada je izostala reakcija Predsjednice, odnosno njenog savjetnika za nacionalnu sigurnost, bilo je jasno da ni on nije shvatio svu dubinu problema. Naime “smjernice” su trebale biti upućene sigurnosnom “aparatu”, najmanje dva mjeseca prije prihvaćanja proračuna za 2015.godinu na Vladi. Dakle, sredinom prošle godine. Ovako, sigurnosni aparat će cijelu 2015. godinu “glavinjati” bez cilja, bez plana djelovanja, (osim tekućih poslova i poslova “održavanja hladnog pogona”).

  Činjenica da saborski Odbor za nacionalnu sigurnost nije reagirao prilikom usvajanja proračuna za 2015., niti prilikom sazivanja sastanka”Ureda za nacionalnu sigurnost” u travnju tekuće proračunske godine, govori i o njihovoj indolentnosti i neradu. Nereagiranje ureda Predsjednice na neodrživo stanje u sigurnosnom sustavu u slijedećih nekoliko mjeseci, upućuje na to da njen savjetnik ne razumije resor u kojemu “savjetuje” Predsjednicu. Diletantsko, bezobrazno prizemno i površno, javno objavljeno, Izvješće SOA-e, samo je potvrdilo sve ove pretpostavke. Politički pamflet u službi dnevne politike. Puno sam već lamentirao o tome. I na žalost. bio u pravu. Hrvatska je sputana korupcijom, lobijima i interesima, partitokrativnim upravljanjem represivnim aparatom i javnim službama, nesposobnim “uvaženim” stručnjacima za ovo i ono, prodavačima magle. Od 2000.godine RH nema definiranu i konsenzualno prihvaćenu “Sigurnosnu Politiku”. Sigurnosni sustav erodira, urušio se, njegovi ostaci se bave dilanjem klasificiranih dokumenata, trguju pikanterijama iz “zanimljivih” biografija, izvršna vlast od njih traži da se bave poslovima na najnižoj razini, uhođenjem, prisluškivanjem političkih protivnika i drugih “nepoćudnih” osoba, sa ciljem prikupljanja podataka radi eliminacije protivnika. U zadnje vrijeme i za neke, još prizemnije (ili podzemnije) poslove.

Predsjednica je imenovala i svoj glasoviti Savjet za domovinsku sigurnost. Bolje bi bilo da je napravila “muzej voštanih figura”! Još riječ nisu progovorili o stanju domovinske sigurnosti ,a i slijepac vidi što se događa. Dodamo li tome stanje u DORH-u, Vojnoobavještajnoj agenciji (gdje polupismeni ministar bez obrazloženja, preko medija smjenjuje čelnog čovjeka), pravosuđu, policiji. Da, Republika Hrvatska je sigurnosno nepokrivena, slijedi val subverzivnih djelovanja koji je logična posljedica produbljivanja sukoba dva duboko antagonizirana politička tabora i konglomerata različitih interesa unutar svakog od njih i između njih. Moja malenkost vrišti o tome svaki dan. No, tko će u ovoj kakafoniji i ludilu čuti glas vapijućega u pustinji. Sada je trenutak. Treba nam „jaki“ pojedinac koji može izravno razgovarati s nekim dužnosnikom SAD na razini na kojoj se donose odluke. Kao što sam započeo ovaj pasus, postoji „modus operandi“!

Kada se govori o sukobima u BiH, nije pitanje”hoće li ih biti”, nego “kada”? Sukobi koji bi se odvijali izvan kontrole “gospodara rata i mira”, nisu realni. Mogući su nemiri, sa političkom ili socijalnom pozadinom, mogući su izolirani teroristički akti, čak u velikom postotku predvidivi. Srbi rade koordinirano i dobro, u Makedoniji, u Srbiji, u BiH i u Hrvatskoj. Za sada je to još daleko od konkretnih rezultata, ali se bar stvara privid „postavljanja strateške osnovice“. Već dugo godina je jasno da SAD u BiH imaju netransparentan, ali dovoljno značajan cilj, koji nije u interesu ni Srba, ni Hrvata. U interesu Srba pouzdano nije u prvoj fazi, koja se, uzgred, bliži svom kraju. U drugoj fazi, nisam toliko siguran. Cilj očigledno ima veze sa trajnim antagoniziranjem Srba i Bošnjaka. Hrvati su doživljeni kao “uklonjiva smetnja” u tom procesu. Kolateralna šteta. Taj projekt je pri kraju. Kakav će biti odnos snaga u drugoj fazi? Postoji li međufaza u kojoj će se odvijati sukob “niskog intenziteta”? Kakvu ulogu u tome ima planska “talibanizacija” FBiH, koja se provodi pod budnom paskom “gospodara mira?

Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo