Odnos prema žrtvama i nadolazeća “demokršćanska” lustracija u HDZ-u?

Istraumatizirani Radmanom koji je činio sve kako bi ponovno stvorio jugoslavensku državnu televiziju, velikom je dijelu Hrvata laknulo kad je smijenjen. No, pokazalo se da nije stvar samo u jednom čovjeku (kao što nikad nije) te da jugoslavensko-srbijanski krugovi i dalje drže, ako ništa uređuju pojedine segmente informativnog i kulturnog programa.

Vršitelja dužnosti, Sinišu Kovačića, kojemu je nedavno istekao mandat, su jedni hvalili, a drugi smatrali da se ništa nije promijenilo – i što je najgore od svega – nitko nije u krivu. Ipak, pomaci su jasno vidljivi, primjerice, uvođenjem nove emisije koju vodi Tihomir Dujmović, no i “status quo” je vidljiv, što se ogleda, na primjer, u operacijama koje vode Aleksandar Stanković i Domagoj Novokmet.

Ipak, neka se svi zapitaju: bi li bilo moguće u doba Radmana da se u najgledanijoj i najznačajnijoj političkoj emisiji “Otvoreno” kao gost pojavi Roman Leljak? Ne bi, i to je zasluga Siniše Kovačića te to treba uvijek imati na umu kad se ocjenjuje stanje na HRT-u. Odabir gostiju pokazuje da agitpropovske cenzure više nema, bez obzira na stav i ponašanje voditelja emisija. Upravo to pokazuje primjer Romana Leljka. Ono što, pak, s druge strane zabrinjava, jest da budući predsjednik vlade Andrej Plenković, ali i šef Mosta Božo Petrov nisu zadovoljni Kovačićevim radom. Ukoliko smatraju da i dalje ima previše jugo-radmanovskih kadrova, u redu, no čini se da se njihovo nezadovoljstvo ogleda baš u tome što se “previše” medijske pažnje pruža onomu o čemu je od ’45. zabranjeno govoriti – genocidu nad hrvatskim narodom u poraću i jugoslavenskom državnom terorizmu do 1990 godine.

Pogrebnom obredu i ispraćaju prvog dijela žrtava masovnog pokolja koji su u rudniku Barbarin rov počinile komunističke vlasti od hrvatskih predstavnika nije nazočio nitko, osim nezavisne saborske zastupnice Brune Esih. Ako Hrvatska već čeka novu vladu pa zbog toga nije došao nitko od trenutke tehničke vlasti, ali ni predstavnik Ureda predsjednice Republike, zašto se budući predsjednik vlade i budući predsjednik Sabora, Plenković i Petrov, nisu pojavili?!

Plenković se cijelo vrijeme izjašnjava kao demokršćanin i zagovara jednak tretman prema svim žrtvama totalitarnih režima. Stoga se važno zapitati zašto, kao kršćanin i pragmatičan političar, nije nazočio kršćanskom pogrebu i odao počast žrtvama eshumiranih temeljem procesa suočavanja s prošlošću, propisanog od strane Vijeća Europe i Europskog parlamenta. Ili smatra da bi to odudaralo od “modernog” HDZ-a koji, po Vladimiru Šeksu, treba biti stranka ljevice, centra i desnice? Ili je riječ o pukom nezamjeranju medijima koji prema Plenkoviću, u ovoj fazi, primjenjuju potpunu istu strategiju kakvu su prvih godina primjenjivali prema Ivi Sanaderu, diktirajući mu hodogram poteza?

Ako je došao slovenski predsjednik Borut Pahor koji je održao i govor, iz suosjećanja za susjedni i prijateljski narod, budući je preko 90% hrvatskih žrtava, zašto nije došao netko iz „modernog“ HDZ-a?

Božo Petrov pak tvrdi da ga ne zanima ideologija (doduše, tvrdi on i da ga ne zanimaju fotelje). Ipak, kršćanstvo nije ideologija, kao niti pijetet prema žrvama totalitarnih režima. Na pogrebima se prisustvuje radi odavanje počasto pokojniku, a ne radi ideologije, vjeroispovijesti ili pukog prikupljanja poena.

Treba li nas to uopće čuditi kad sad to povežemo sa stanjem na HRT-u?

Hrvatskoj javnosti malo je poznato da veliki utjecaj na HRT-u ima upravo Plenkovićev otac – Mario Plenković – a u vrlo je bliskim odnosima (kao i Andrej) s nekadašnjim urednikom Yutela Goranom Milićem čija supruga Ana i njihov sin Marko, inače Plenkovićev savjetnik u Europskom parlamentu, utjelovljuju vrlo snažan lobi koji navodno pokušava i kadrirati po vlastitom (?) nahođenju.

Tomu svakako treba pridodati i ambiciju Mosta i Bože Petrova koji su osjetili na vlastitoj koži kako je to kad im mediji (za razliku od prošlih izbora) nisu naklonjeni. Ono što će biti glavni pokazatelj „domoljublja“ i „državotvornosti“ HDZ-a nije samo odabir ministara, već i izbor novog ravnatelja HRT-a, jer, Kovačić je očito u „nemilosti“ zbog pružanja medijskog prostora onomu o čemu se više od pola stoljeća nije smjelo govoriti – o djelatnosti UDB-e, OZN-e, KOS-a, jugoslavenskom državnom teroru, i partijskom zataškavanju skoro pola milijuna (!) hrvatskih žrtava pogubljenih na najokrutniji način poslije II. svjetskog rata.

Također, Branimir Glavaš, a on nije baš „od jučer“, smatra da lustracije ne će biti, već da će se provesti, nazovimo je „demokršćanska“ lustracija, odnosno lustracija u obrnutom smjeru, u režiji Plenkovića unutar HDZ-a, u kojoj će navodno biti marginalizirani svi koji nisu po volji novom vodstvu HDZ-a. Ukoliko se to pokaže točno, a kandidatura Nine Obuljen za ministricu kulture je potvrda tih tvrdnji, to će značiti da nas čeka nova „pomirba“ i prisilan zaborav mučeništva i tegoba Hrvata u polustoljetnoj jugoslavenskoj tamnici. Svi ćemo biti „neopterećeni prošlošću“ i bavit ćemo se ekonomskim i gospodarskim pitanjima – kakve li svijetle budućnosti (i nerasvijetljene prošlosti)!

Ipak, kršćanski će pokop za 726 žrtava čiji su posmrtni ostaci do sada iskopani biti završen u četvrtak, 27. listopada obredom koji će na groblju Dobrava (Tezno) u Mariboru u nazočnosti predstavnika državnih vlasti i civilnoga društva predvoditi mariborski nadbiskup Alojzij Cvikl. Na pokopu će, sudeći prema najavama, nazočiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i slovenski joj kolega Borut Pahor. Budući da je pokop zakazan za kraj tjedna, Božo Petrov će već biti na putu prema Metkoviću, gdje svakog petka dodatno zaradi koju kunu na jednoj privatnoj klinici.

Do konca listopada, bit će uspostavljeno i Savjetodavno vijeće HDZ-a, čiji će čelnik Vladimir Šeks, zbog političkih stavova i osobnih razloga, vrlo vjerojatno, sugerirati Andreju Plenkoviću da tog dana zaobilazi Dobravu i Maribor. Međutim, budući da otac budućeg predsjednika vlade, Mario Plenković, od 1993. živi u Mariboru, bilo bi prikladno kad bi on osobno bio izaslanik Andreja – tako bi barem jedan Plenković bio nazočan na posljednjem ispraćaju žrtava komunističkog genocida.

Mila Marušić/HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo