Partijsko peglanje pionira Andreja

Iako je Andrej Plenković jučer postao mandatarom buduće vlade, još prošli tjedan dobio je osnovne smjernice o tome što Partija od njega očekuje. Manifest je otisnut pod naslovom: „Plenković ima mandat zaustaviti konzervativnu revoluciju. Može li?“ (Ivanka Toma, JuL, 7. listopada 2016.). Iako je naslov sam po sebi bedast jer polazi od neistine, on je agitpropovski odlično sročen s pitanjem koje Plenkovića psihološki motivira da napravi, jer kao šef vlade može, upravo ono što mu Partija sugerira. Ipak, treba reći, protekli izbori nisu bili referendum s pitanjem jeste li za ili protiv „konzervativne revolucije“.

Od Plenkovića Partija očekuje trostruku izdaju: Zaokret od volje biračkoga tijela – izdaju izbornih rezultata, bijeg od nacionalnih interesa – izdaju Hrvatske, odricanje od hrvatskoga većinskoga identiteta – svjetonazorsku izdaju. Plus, nedvosmislenu izdaju Tuđmana. Učini li tako budući šef vlade položit će ispit pred cjelokupnim plenumom Kumrovečke škole, bit će primljen u pionirsku organizaciju i dobiti će od Centralnoga komiteta Partije dopusnicu koja će jamčiti dobar vjetar i mirno more tijekom cijeloga mandata. Sanader je s njom odveo Hrvatsku „u bananu“, a Milanović je bananu bacio u smeće. Partijska pegla novom mandataru glača crvenu maramu i plavu kapicu, jer ga hoće vrbovati u članstvo pionirske organizacije za jednokratnu upotrebu.

Provesti na izborima poraženu partijsku politiku

Da vidimo što na izborima uvjerljivo poražena Partija izrijekom traži od Plenkovića kako bi ga mogla proglasiti „progresivnim državnikom“. Osnovno je „čim formira Vladu“ mora se „potvrditi kao vođa umjerene, pristojne i tolerantne desnice“. Budalaština. HDZ nije desnica. Desnica nije dobila nijedan jedini mandat. Plenković ne može biti vođa nečega što ne postoji u poziciji niti u oporbi, osim u ideološki trulim partijskim glavama. A one pak, kako piše u manifestu, idu i dalje zahtijevajući od Plenkovića Partijske floskule bude „spreman premostiti društvene antagonizme, a radikalne strukture držati pod kontrolom“. Radikalne strukture su partijska babaroga. Kontrola je oduvijek partijskoj strukturi bila sredstvo pokoravanja države i nacije. Drugim riječima, Partija od Plenkovića traži da provodi na državnim izborima poraženu politiku. Pojednostavljeno, da Plenkovićeva vlada nastavi tragom Milanovićeve, šeste najlošije na svijetu.

Da ne bi bilo ikakve zabune i kako bi se otklonila svaka dvojba o smjeru vlade, Partija podsjeća Plenkovića kako je Sanader, zajedno sa Biškupićem i Šeksom, na početku mandata udario „novi politički smjer HDZ-a“ kad je došavši na poklonstvo Pupovcu uskliknuo „Hristos se rodi“! Bio je to, smatra partijski manifest, „kraj šovinističke politike prema Srbima, otvaranje prostora za procesuiranje ratnih zločina počinjenih s hrvatske strane i trasirao put za suradnju s Haaškim sudom“. Kao što uvodno rekoh, očekuje se ponavljanje trostruke izdaje. Ode li i Plenković početkom siječnja 2017. na Pupovčev privatni dernek s pripadajućim skečem s novčićem u kruhu, kojim ovaj politikantski obezvrjeđuje pravoslavnu svetkovinu Kristova rođenja i, istodobno ponižava vlast hrvatske države, položit će prvi partijski ispit.

Tuđman je i dalje opasan za partijske ciljeve

Peglanje Plenkovića ne prestaje sa zamkom „Hristos se rodi“. Partijsko glačalo je sigurno kako „građani ne žele HDZ kakav je nudio Tomislav Karamarko“. I to je točno, kao što je točno da ne žele HDZ kakav je nudio Sanader i Kosorova! Pa, što onda Hrvati žele od HDZ-a? Žele HDZ kakav je nudio Tuđman, a ne žele HDZ kakav je jučer nudio Mesić, ili danas Partija, što je uglavnom isto, ili njihovi igrači na zadatku u „našem sokaku“. Pegla je odmah skužila da je na skliskom terenu glede HDZ-a kakvoga žele „građani“. Ivanka se Toma, partijski mudro poput Jelene Lovrić, odmah ugrizla za jezik i skrenula na pravi put i „siguran smjer“ podvalivši kako građani ne žele HDZ koji zaziva Tuđmana, jer je Francek navodno rovario po prošlosti, prebrojavao i razvrstavao sinove i kćeri ustaša i partizana, prijetio lustracijom, obećavao korekciju udžbenika povijesti.

Koliko ideoloških floskula u samo jednoj rečenici namijenjenoj peglanju crvene marame i plave kapice za Plenkovića! Očito je manifest pisan prema načelima proizvodnje pristanka na izdaju, u zanosu revolucionarnoga žara s namjerom da uvjeri mandatara kako mora izdati i Tuđmana. Partiju treba podsjetiti: Tuđman je rovario po krvavoj suvremenosti velikosrpske agresije. Tuđman je pozivao na pomirbu sinove i kćeri ustaša i partizana. Tuđman je prijetio velikosrpskom agresoru, kojega je po vojnoj pobjedi naivno pomilovao i konvalidirao. Tuđman je jugoslavenski uređene udžbenike djelomično kroatizirao. Iako nije proveo lustraciju Tuđman je bio državnik, a ne pionir Partije. Lustracija je zadatak njegova vjerodostojnog nasljednika.

Pioniru Plenkoviću, mirno!, slušaj vamo, slušaj dobro

HDZ nadalje, pegla li ga pegla partijska pegla, ne smije rovati po „kurikularnoj reformi, a Ministarstvo obitelji prepustiti bivšoj časnoj sestri“. Partija ne skriva da je kruna Milanovićeve kulturne revolucije „kurikularna reforma“ uz pomoć koje se duh Partije pokušao protegnuti na naraštaje 21. stoljeća. Partija ne skriva da je za nju podobnija nesposobna časna drugarica Milanka Opačić s pripadajućim pesekom od sposobne „bivše časne sestre“. Tako je Partija eliminirala ministricu Bernardicu Juretić. Na mandataru je samo da prihvati partijsko kadroviranje. Partija zna što je najbolje za njegovu vladu.

Tako je već odredila i što mu je činiti „kada uđe u Banske dvore“. Samo što nije napisala: Pioniru Plenkoviću, mirno!, slušaj vamo, slušaj dobro. Prvo, mali se Andrej, kao da je riječ o sedmogodišnjem djetetu kojega velika Partija prima u pionirsku organizaciju – „mora odrediti prema konzervativnoj revoluciji“. Ona je prioritetni problem Partije. Doduše izmišljen, ali stoji „kao takav“, jer se „zadnjih godina poput lave nezaustavljivo razlijeva i puzi po Hrvatskoj“. Čovjek bi rekao da manifest piše o Partiji koja se posljednjih osamdesetak godina poput lave nezaustavljivo razlijeva i puzi po Hrvatskoj s nesagledivim posljedicama u gospodarskom, demografskom, teritorijalnom i moralnom pogledu.

Drugo, „neće biti vremena za predah“. Ni Tito ga nije imao u svim fazama revolucije, pa kako bi onda mogao predahnuti kandidat za članstvo u pionirskoj organizaciji. Revolucija, naime, ne smije stati. Kako? Ovako! „Ministrica obitelji očigledno ne mari što joj je, u paketu s cijelim timom Tihomira Oreškovića, izglasano nepovjerenje“. Odmah je, bez predaha, po kratkom postupku mandatar/pionir mora kazniti izgonom iz partijskoga raja, vlasti, naime, jer „je u javnu raspravu pustila teze za izradu Obiteljskog zakona“. Partijske teze su iznad zakona i toga se kao član pionirske organizacije mandatar treba držati. Naime, treće, pionir Andrej „će se morati bez odgađanja odrediti i očitovati želi li novi HDZ da Obiteljski zakon nastave pisati suradnici Željke Markić i ljudi koji dijele njene vrijednosti“.

Hrvatice ne smiju u vladu, drugarice smiju

Zna se da je za hrvatske obitelji (kao i za „stranku opasnih namjera“) Partija uvijek najbolje skrbila, počevši od Bleiburga i Križnoga puta kad je desetkovala obitelji, pa do danas, kad im je Milanović, kopirajući Tita, dao slobodu traženja kruha po EU, a ministrica Opačić napisala nekoliko za obitelj nekorisnih zakona. Uglavnom, Partija piše najbolje zakone. operativno prijeći na „i mi i oni“ A kad se pokažu kontraproduktivnima, onda je zapelo u provedbi zbog „konzervativne revolucije“ i drugih neprijatelja naroda. Ne valjaju ni „bivše časne sestre“, ni Željke, jer nisu drugarice. Od Plenkovića Partija očekuje da se odrekne žena, Hrvatica, a da prihvati klasno svjesne, afežeovski organizirane i odlično podmazane drugarice.

Tako će dobiti vladu „koja će biti stabilna i sposobna opstati cijeli četverogodišnji mandat“, obličjem nalik Milanovićevoj. Bude li Plenković vladao u skladu s partijskim tezama i provodio partijsko kadroviranje, Partija će zauzvrat prestati „ložiti pakao“ tijekom njegova mandata i s revolucionarnoga gesla „mi ili oni“ operativno prijeći na „i mi i oni“. Tomina pegla na mrki ugljen Alije Sirotanovića podsjeća mandatara Plenkovića: „Iste je ciljeve imao Sanader“ (!). S tom razlikom, opetuje, što će Plenković „morati nalaziti odgovore na konzervativnu revoluciju“. Dobra revolucija je samo revolucija Partije. I nema druge revolucije osim partijske. Vidi zaključke zemaljskih konferencija KPJot, odluke AVNOJ-a i govore generalnog sekretara KPJ-ot.

AFŽ: Sačekuše se ne rade s krunicama i molitvom

Jadan mandatar, Partija mu je na vrat natovarila sve i svašta, no, nije mu pojasnila ulazi li i zamka „Hristos se rodi“ (vjerodostojnije bi bilo „Pupovec se rodi“) također u „konzervativnu revoluciju“ ili možda u modificiranu balvan revoluciju. U ovom trenutku Partija je, ruku na srce, uspjela definirati „konzervativnu revoluciju“ samo kao katoličko skretanje od sigurnog smjera Partije: „Riječ je o vjerskom fanatizmu koji (neki ga čak nazivaju katoličkim fundamentalizmom) Crkva nužno ne podupire, ili barem ne svi njeni dijelovi, a koji preko razgranatih udruga civilnog društva potiče nove društvene podjele i sukobe“. Ovakva definicija, Bože oprosti, može izaći samo iz zaostale glave partijskoga fundamentalizma (neki ga čak nazivaju partijskim dogmatizmom). Onoga koji je montirao proces Stepincu. Partija je uočila primjer, zato manifest navodi „aktivistice inicijative 40 dana hoda za život“ koje su u Vukovaru „pripremile sačekušu s krunicama i molitvom“. Partijske aktivistice još od Bleiburga znaju da se sačekuše ne rade s krunicama i molitvom. Riječ je o planiranim operacijama partijskoga vrha provedenoga do dna Danteova pakla, što se zorno može provjeriti ovih dana u Hudoj jami iz koje se izvlače žrtve partijskih sačekuša. Antifašističko vijeće žena (AFŽ), revolucionarno emancipirano krilo Partije, isticanjem primjera molitelja za pravo na život, poručuje Plenkoviću kako pravi život počinje onda kad dobije dopusnicu Partije. Ili ima da ga nema. U Hrvatskoj se državnikom može postati samo suprotstavljanjem partijskim politikama. Ulaskom u pionirsku organizaciju postaje se Titovim pionirom.

Razvijati ideje za koje se borio drug Tito

Posljednja partijska komanda Plenkoviću – „morat će se brzo izjasniti oko pobačaja“, k tome će „morati osigurati da se obavlja u normalnim uvjetima“. Ne onako kako su to drugarice obavljale u šumi. Borile su se za normalne uvjete. I dalje: „Bude li Plenković kalkulirao i otezao, vrlo brzo ćemo se suočiti sa sukobima i podjelom kakvu smo imali kod referenduma za ustavno definiranje braka“. Sukoba i podjela inače nema, ako se nitko ne suprotstavi partijskom jednoumlju. Hoće li Plenković postati pionir Partije, ili prvi pravi nasljednik Tuđmana, birači će ozbiljan dio odgovora dobiti već i kroz sastav vlade najavljen za idući tjedan. Osim Hasanbegovića, Partija je odlučila likvidirati pravo na politički život i Juretićevoj, Kovaču, Brkiću, Esihovoj, Culeju… svima koji su preferencijalnom voljom hrvatskoga biračkog tijela ušli u političku orbitu koju Partija drži svojim privatnim posjedom.

Zbog lakšeg razumijevanja moram dati pojašnjene mlađim čitateljima o tome kako je članstvo u pionirskoj organizaciji bio prvi korak indoktrinacije u totalitarnom jugokomunističkom režimu. Zadnji su se pioniri primali u pionirsku organizaciju u školskoj godini 1989./1990., kad je mandatar imao dvadeset godina. Drugi korak bilo je članstvo u Savezu komunističke omladine, a treći u Savezu komunista Jugoslavije. U ovoj prigodi prenosim originalan tekst „pionirske zakletve“. Nju su sedmogodišnji pioniri izgovarali pred Titovom fotografijom, urešeni crvenom maramom i plavom „titovkom“ s crvenom petokrakom, kad su u prvom razredu (prije sakramenta Prve pričesti!) neizostavno „primani u pionire“ o Danu Republike (29. studenoga). Partijska pegla zaboravila ju je navesti kad je putem dnevnoga tiska pozvala izbornog pobjednika i mandatara u pionirsku organizaciju, kako bi ga jednokratno iskoristila za svoje mračne ciljeve. Tekst „zakletve“ izgovara(o) se u stavu mirno, sa stisnutom desnom ručicom prislonjenom na desnu sljepoočicu. Svečanost primanja završavala je pionirskim pozdravom – Za domovinu s Titom, naprijed!. Ugodno čitanje:

Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži danu riječ;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!

Nenad Piskač/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo